Sastanak Donalda Trumpa i Viktora Orbána izazvao je val reakcija diljem Europe, ali i u Hrvatskoj, koja s Mađarskom dijeli i granicu i povijesno složene odnose.
Dok jedni u njemu vide učvršćivanje konzervativnog savezništva između Srednje Europe i američkih republikanaca, drugi upozoravaju da bi Orbánov novi dogovor s Trumpom mogao dodatno pogoršati odnose unutar Europske unije i otvoriti prostor za nove političke napetosti na Balkanu.
Orbán je iz susreta s Trumpom izašao s konkretnim dobitkom, odgodom američkih sankcija povezanih s kupovinom ruske nafte i obećanjem logističke podrške uoči izbora koji Mađarsku čekaju za pet mjeseci.
Što će Mađari platiti?
Trump mu, kako se čini, namjerava pomoći u kampanji, jer dvojica čelnika već godinama dijele sličnu političku filozofiju: snažan vođa, naglašeni nacionalni identitet, otpor globalizmu i nepovjerenje prema Bruxellesu.
No iza političkog blještavila krije se cijena koju će Mađarska morati platiti. Orbán je u razgovoru s Amerikancima istaknuo kako je njegova zemlja bez mora, te da zbog toga nema izbora osim oslanjanja na rusku naftu.
Međutim, ta tvrdnja ne stoji u potpunosti, prema podacima MOL-a, Mađarska bi preko Hrvatske, odnosno Jadranskog naftovoda, mogla dobiti čak 80 posto svojih potreba.
Drugim riječima, Hrvatska već sada drži ključni energetski prolaz za Mađarsku, i to bi u budućnosti moglo postati točka pritiska ili suradnje, ovisno o političkim okolnostima.
U pozadini Trumpove potpore krije se i dogovor vrijedan do 20 milijardi dolara, Mađarska bi trebala kupiti deset modularnih nuklearnih reaktora od američkih proizvođača.
Ti reaktori trebali bi osigurati dovoljno električne energije za rastuću industriju, osobito za kineske tvornice koje posljednjih godina niču u okolici Budimpešte i Debrecena.
Riječ je o investicijama koje Mađarsku sve dublje vežu uz Kinu, dok joj energetsku infrastrukturu u isto vrijeme grade Amerikanci, kombinacija koja nosi i strateške rizike i političke ovisnosti.
Orbán već dugo pokušava balansirati između Istoka i Zapada, koristeći odnose s Moskvom i Pekingom kao protutežu Bruxellesu. Međutim, svaki takav manevar ima posljedice i za susjede.
Hrvatska, koja je članica EU-a i NATO-a, ali i važan energetski i prometni partner Mađarske, ne može biti ravnodušna prema novim mađarsko-američkim dogovorima.
Zagreb i Budimpešta već su imali napetosti zbog INA-e i MOL-a, a sada bi energetski interesi mogli ponovno postati točka spora, osobito ako Orbán pokuša pritisnuti Hrvatsku u vezi s Jadranskim naftovodom ili cijenom tranzita.
U političkom smislu, Mađarska se pod Orbánom udaljava od europske središnje linije, dok Hrvatska pokušava ostati čvrsto unutar zapadnog bloka.
No povijesna blizina i isprepletenost dviju država znače da svaki veliki zaokret Budimpešte ima odjek i južno od Drave. Hrvatska i Mađarska dijelile su stoljećima zajedničke granice i često su se nalazile u istim političkim konstrukcijama, od Austro-Ugarske do današnjeg EU konteksta. Danas, međutim, njihove vanjskopolitičke vizije sve se više razilaze.
Mađarski put
Trumpovo otvoreno svrstavanje uz Orbána moglo bi dodatno ohrabriti mađarsku vladu u provođenju samostalne politike prema Bruxellesu, dok će Hrvatska, kao susjed i članica EU-a, morati pažljivo vagati između dobrosusjedskih odnosa i europske solidarnosti.
Orbán će, uz Trumpovu podršku, pokušati još jednom dokazati da Mađarska može voditi vlastiti put, ali taj put sve više podsjeća na usku stazu između interesa velikih sila.
Hrvatska, s druge strane, mora paziti da u toj igri moći ne postane tek promatrač, nego da iskoristi svoju poziciju energetskog i prometnog čvorišta u regiji.
Jer kako se političke fronte u Europi pomiču, jasno je da budući odnosi Budimpešte i Zagreba neće ovisiti samo o povijesti, nego i o novim globalnim savezima koji se upravo stvaraju.
