Dalija Orešković oglasila se povodom najnovijih potresa na političkoj sceni, oštro kritizirajući ono što naziva “politikom kave” i novim valom “žetonizacije” Sabora. Povod njezinoj reakciji je najava Darija Zurovca da je spreman za razgovor s premijerom, što je u oporbenim redovima protumačeno kao uvertira u siguran prelazak na stranu vladajuće većine. Za Orešković, to nije samo pitanje političkog dogovora, već eklatantan primjer nedostatka karaktera i izdaje onih građana koji su svoje povjerenje dali kandidatima na temelju obećanja o promjeni trenutne vlasti.
Cijela ova saga o ideološkim zaokretima i pragmatičnim prelascima započela je još ranije, kada je javnost zabavljala snimka Josipa Dabre, na kojoj pjeva pjesmu posvećenu “Miloradu”. Isti taj Dabro kasnije je postao simbolom neobjašnjivih kontradikcija, izjavivši kako bi napustio Sabor ukoliko bi se ikada izglasala zabrana komunističkih simbola. Ti trenuci bili su tek naznaka nove ere u kojoj se mandati ne tretiraju kao odgovornost prema biračima, već kao roba s kojom se izlazi na političku tržnicu čim se ukaže prilika za participaciju u vlasti. Nakon Dabre, led je u aktualnom sazivu probila Boška Ban Vlahek, koja je od žestoke oporbene kritičarke, preko želje za “kavom s premijerom”, postala ključna, 77. ruka Andreja Plenkovića. Taj je prelazak postavio obrazac po kojem se danas, prema svemu sudeći, ravna i Dario Zurovec. Scena iz saborske kantine na kojoj Zurovec pije kavu s Krunoslavom Katičićem, HDZ-ovim operativcem, poslužila je kao vizualni dokaz onoga što Orešković naziva trgovinom mandatima, a njezinu Facebook objavu o ovom novom fenomenu prenosimo u cijelosti:
“Ne brinite nije problem u kavi za koju je Boška Ban Vlahek rekla da bi ju rado popila s premijerom, pa je potom postala dio vladajuće većine, a evo sada i Dario Zurovec najavljuje da je za kavu s premijerom spreman. Nije kava pokvarena, pokvareni su oni koji iz redova oporbe prelaze u redove vladajuće većine! To je problem nedostatka karaktera i integriteta, a ne šalice kave. Oni koji su izabrani na retorici i na listama današnje oporbe, građanima su govorli da ovu vlast želite mijenjati, a ne joj držati ljestve. Potom su, iz sebičnog koristoljublja, umjesto da se drže predizbornih obećanja svoje mandate pretvorili u potporu većini koja provodi povijesni revizionizam i tolerira proustaške narative. To nije stabilnost i briga o građanima, to je politička trgovina. To nije odgovornost, to je izdaja birača. Takvima poručujem, vratite mandate i izađite ponovno na izbore, ali sada pod zastavom ideologije vladajuće većine koju podržavate, pa da vidimo što birači o tome misle. Zajedno s vijećnikom stranke Dosip u Županijskoj skupštini Međimurske županije Dejanom Drabićem, najoštrije osuđujem izbornu prevaru birača i vrijeđanje zdrave pameti naših građana.”
Naravno, Orešković koja reagira na gotovo sve, kao dežurna “moralna vertikala” hrvatske politike nije propustila priliku da još jednom zavitla mačem pravednosti iz svoje Facebook utvrde. Dalija se, u svom stilu, javlja na svaki šum u saborskom hodniku, igrajući ulogu političke savjesti koja se aktivira brže od senzora na vratima banke.
Dodatni začin ovoj objavi bila je fotografija snimljena “iz zasjede” u saborskoj kantini, a koju možete vidjeti u prvom komentaru njene objave, na kojoj kavu piju Zurovec i Katičić. Uz sliku, Orešković je dodala komentar: “Još jučer je Dario Zurovec u saborskoj kantini pio kave s HDZ-om, konkretno na slici s Krunoslavom Katičićem. Do kave s premijerom, još će jedan žeton biti dio vladajuće većine.” Ovime se javnosti šalje poruka da se najvažnije odluke ne donose u sabornici pred kamerama, nego u polusjeni restorana uz espreso i diskretne dogovore.
U konačnici, dinamika između oporbenih istupa i realne politike na Markovom trgu ostaje konstanta koja definira svaki saziv Sabora. Dok jedni u kavama vide izdaju biračkog tijela i traže povratak mandata, drugi ih interpretiraju kao nužan pragmatizam u svrhu stabilnosti sustava. Razvoj situacije oko Darija Zurovca i potencijalne nove konfiguracije većine pokazat će u kojem se smjeru kreće aktualni politički trenutak, dok birači ostaju promatrači procesa u kojem se granice između predizbornih obećanja i postizborne zbilje često zamagljuju.
