Dva vjenčanja proteklog vikenda su se zbog (zlo)uporabe pirotehnike iz slavlja pretvorila u obiteljske tragedije. U Šibeniku je ilegalno korištena signalna raketa, inače namijenjena privlačenju pažnje kod havarija na moru, usmrtila ženu. U Makarskoj je samo sat ranije uzvanica teško ozlijeđena istom svadbenom ‘dekoracijom‘.
Predsjednica Strukovne grupe organizatorica vjenčanja i posebnih događanja pri HGK Županijskoj komori Dubrovnik Ines Nanić striktna je u pogledu korištenja pirotehnike u svatovima:
– Naša udruga okuplja velike profesionalce koji zapošljavaju profesionalce, tako da bilo koja pirotehnika koja se i događa na našim eventima, nikad nije bez nadzora, nikad nismo imali situaciju da je izvode amateri. Dok smo ranije imali vatromete, relativno velik ‘neprijatelj‘ nam je bio vjetar zbog moguće opasnosti od požara ali doista moram priznati da ni ja ni moje kolegice organizatori vjenčanja, koliko mi je poznato, nismo imali nikakvu nezgodu ni nesretan slučaj na tom planu – ističe Nanić i primjećuje kako je kod nas korištenje pirotehnike relativno siva zona.
– Koliko god vi imate jasno naznačeno što se smije, a što ne, krenimo samo s petardama, u Dubrovniku je konkretno u samom gradu zabranjen vatromet, a s druge strane sve ostale općine dopuštaju vatromete koje onda imate u raznoraznim izvedbama. Mislim da je više stvar neke tradicije, da se proslavlja s bakljama, bengalkama i raketama, kako li se već to zove, kao nekakav dio kulture hrvatskih svadbi. No, s obzirom na statistiku i učestalost, nažalost je prije ili kasnije moralo doći do nesreće jer su pirotehnikom rukovale nestručne osobe umjesto za to posebno obučenih osoba. Povrh toga, ‘svadbenu‘ pirotehniku ljudi koriste u potpuno neprikladno vrijeme, kad su pod utjecajem alkohola i povišenih emocija pa se dogode ovakve tragedije – kaže nam dubrovačka organizatorica vjenčanja sa 17-godišnjim iskustvom u branši.
Pitamo je koja vrsta tehnike se koristi na svadbama u njezinoj režiji, samo prskalice ili..?
– Mi vam upotrebljavamo tzv. hladne prskalice, fontane, koje nemaju nikakve veze s eksplozivnim punjenjem. One se puštaju iz kutija radi stvaranja svjetlosnog efekta. Što se tiče same vatre, reći ću vam da se u 90 posto, pa i više današnjih vjenčanja, ni u Dubrovniku ni šire više ne koriste ni obične svijeće. Toliko je daleko to otišlo da se ne razmišlja više samo o estetskom aspektu, nego istodobno i o sigurnosnim postavkama, tako da nemate brige oko toga. Ove godine smo eventualno na jednom vjenčanju imali prave svijeće, isključivo zato jer je klijent na njima inzistirao. Dakle, minimalno pirotehnike je u uporabi, pogotovo na stranim vjenčanjima koje većina agencija za organizaciju u Dubrovniku prakticira – pojašnjava nam sugovornica, pa se osvrće na preventivni angažman interventnih službi:
– Dok su postojali vatrometi, pridržavali smo se posebnog protokola s popisom službi koje treba obavijestiti poput vatrogasaca i policije, a na sam dan vjenčanja bismo se javili i kontroli leta Zračne luke, tako da je sve to bilo usklađeno. Kad su posrijedi neke manje rakete i bengalke, mislim da je neodrživo očekivati da se za svako vjenčanje zovu interventne službe. Recimo, za vatrogasce bi to bilo nemoguće, zamislite da svaki put kad se neko vjenča, oni moraju hodati okolo i paziti na bengalke i rakete?! Samo kad su neke veće manifestacije u smislu vatrometa, obavještavaju se nadležni – ističe Ines Nanić.
Upitana za mišljenje o potpunoj zabrani pirotehnike na svadbama koje nakon nesreće u Šibeniku neki zagovaraju, odgovara:
– Kao profesionalac ne vidim zašto bi pirotehnika uopće bila krucijalni dio vjenčanja, pogotovo jer se bengalke i rakete koriste u trenucima kad većina ljudi za to nije kadra, bez nadzora. Svakako bi trebala promisliti da se uredi regulativa, možda ne ići tako daleko prema potpunoj zabrani jer to jest dio naše svadbene kulture, ali s druge strane ne vidim to kao nešto bez čega ne bi moglo proteći vjenčanje. Svakako u smislu korištenja pirotehnike u ovom kontekstu, ljude treba staviti u neke zakonske okvire te odrediti kazne u slučaju zlouporaba. Nažalost, nijedna regulativa ne može promijeniti stanje koje se dogodilo i vratiti smrtno stradalu ženu – zaključuje dubrovačka wedding planerica.
