Masovne pucnjave se u prosjeku događaju svaka dva tjedna. Više od 80% pucnjava je uspješno, tj. napadači uspijevaju pogoditi žrtve. To nije iznenađujuće jer prema Gallupovim istraživanjima 70% Amerikanaca je barem jedanput u životu pucalo iz vatrenog oružja
Oružano nasilje jedno je od najkontroverznijih i najkompleksnijih pitanja s kojima se suočavaju Sjedinjene Američke Države. Ono predstavlja jednu od najnegativnijih asocijacija u svijetu na SAD. Osobito su užasavajuće masovne pucnjave o kojima, spektakularno, u stilu filmskih blockbustera izvješćuju veliki američki mediji poput CNN-a i NBC-a. Usprkos konstantnim i brojnim pokušajima da se smanji, oružano nasilje ostaje neuništiva prijetnja, koja uzima živote desetaka tisuća Amerikanaca svake godine i ostavlja neizbrisiv trag na društvo. Oružani incidenti ostavili su veliki trag u američkoj povijesti i kulturi, a izravna su posljedica pravnog okvira SAD-a koji ih omogućuje.
Drugi amandman
Problemi oružanog nasilja proizlaze iz famoznog 2. amandmana američkog ustava. Povelja prava iliti 10 amandmana koji jamče slobodu i jednakost američkim građanima i njihovu zaštitu od vlasti, predstavljeni su 1789. a ratificirani 1791. godine, a i danas dan su na snazi. Drugi ustavni amandman daje opće pravo građanima na posjedovanje i nošenje oružja. Donesen je u vremenu kada je oružje bilo neophodno za samoobranu i zaštitu od tiranije. Međutim, u suvremenom kontekstu, amandman izaziva polemike.
Drugi amandman često je predmet spora i različitih tumačenja. Jedni smatraju kako bi se trebao odnositi na građansku miliciju odnosno Nacionalnu gardu (rezervni sastav američke vojske), a drugi tvrde kako se odnosi na sve građane. Do sada je njegovo tumačenje išlo u korist pravu svih državljana da koriste i imaju pristup oružju. Godine 2008. presuda Vrhovnog suda je potvrdila pravo svih Amerikanaca da posjeduju oružje.
Neslavna statistika
Prema podacima američkog Centra za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC), oružano nasilje jedan je od vodećih uzroka smrti u SAD-u. Godišnje se bilježe deseci tisuća smrti uzrokovanih vatrenim oružjem, uključujući ubojstva, samoubojstva i nesretne slučajeve. Broj ljudi ubijenih vatrenim oružjem porastao je za gotovo 43% između 2010. i 2020. Oružano nasilje je vodeći uzrok prerane smrti u Americi. U 2020. oružano nasilje zamijenilo je prometne nesreće kao vodeći uzrok smrti osoba mlađih od 19 godina. Između 2019. i 2022. broj smrti od oružanog nasilja povećao se za 22%. Tijekom 2023. dnevno je u prosjeku 118 ljudi gubilo živote u oružanim incidentima – na godišnjoj razini je 43.163 Amerikanaca izgubilo živote.
Ne stradavaju samo mrtvi, još više je ranjenih. Na jednog poginulog više od dvoje osoba preživi s teškim psihofizičkim posljedicama. Godišnje biva ranjeno oko 100 tisuća osoba. Kad se gledaju savezne države i teritoriji, najviše ozlijeđenih je u Washington D.C.-u (134 ozljede na 100 tisuća osoba), a najmanje u New Hampshireu (3,4 ozljede na 100 tisuća osoba). U 2023. ubojstva su činila 35% smrtnih slučajeva uzrokovanih vatrenim oružjem, 56% samoubojstva, gotovo 4% nenamjerna pucnjava, 3% policijska pucnjava, a manje od 2% masovne pucnjave. SAD ima 28. najveću stopu smrtnosti od oružanog nasilja u svijetu: 4,31 smrtnih slučajeva na 100.000 ljudi. To je sedam puta više od stope u Kanadi i oko 340 puta više nego u Ujedinjenom Kraljevstvu.
Tren de Aragua: moćna kriminalna banda Latinske Amerike
Masovne pucnjave
Prema istraživanju profesora sa Sveučilišta Alabame, Adamu Lankfordu, u razdoblju između 1966. i 2012. u SAD-u (koji čini 4% svjetskog stanovništva) dogodila se skoro trećina svih svjetskih velikih masovnih pucnjava (31%). Ukupno 90 velikih masovnih pucnjava. Ta brojka je pet puta veća od filipinskih masovnih pucnjava. Spomenimo da se u tom istom 46-godišnjem razdoblju u Rusiji dogodilo 15, u Jemenu 11, a u Francuskoj 10 masovnih pucnjava. Specifičnost Amerike u odnosu na druge države jest što počinitelji masovnih pucnjava koriste više komada oružja nego u drugim zemljama, a osim toga češće su im mete škole, tvornice, skladišta i uredi nego drugdje u svijetu.
Iako su masovne pucnjave pojava od 2% ukupnih pucnjava, one zadobivaju najviše medijske pozornosti i najstrašnije su za javnost. Njihov broj raste iz godine u godine. Godine 2019. zabilježeno ih je 414, a prošle godine više od 650. Masovne pucnjave se u prosjeku događaju svaka dva tjedna. Više od 80% pucnjava je uspješno, tj. napadači uspijevaju pogoditi žrtve. To nije iznenađujuće jer prema Gallupovim istraživanjima 70% Amerikanaca je barem jedanput u životu pucalo iz vatrenog oružja.
Motivi počinitelja
„U Sjedinjenim Državama, gdje je mnogo pojedinaca odgojeno tako da vjeruju da će postići visoke razine uspjeha i ostvariti tzv. američki san, moglo bi također biti visokih stupnjeva frustracije među onima koji se suočavaju s neostvarenim ciljevima ili imaju negativne socijalne interakcije sa svojim vršnjacima, suradnicima i šefovima.“ Tu rečenicu upotrijebio je profesor Lankford kako bi pojasnio specifičnosti oružanog nasilja u Americi. Motivi osoba koje krenu vršiti oružani teror su različiti.
Socioekonomski čimbenici, poput siromaštva, nezaposlenosti i slabijeg obrazovnog statusa, igraju značajnu ulogu. Kultura oružja u SAD-u, koja promovira posjedovanje i korištenje vatrenog oružja, također doprinosi visokoj stopi nasilja. Osim toga, pristupačnost oružja, nedostatak sveobuhvatnih zakona o kontroli oružja, te mentalno zdravlje i zloupotreba supstanci, dodatno kompliciraju situaciju. Većina velikih pucnjava je obiteljski motivirana.
Oko 57% žrtava je poznavalo svoga krvnika, čak i kada nisu bili glavne mete. Sukobi u obitelji, animoziteti između muža i žene, roditelja i djece, sukobi s rodbinom i prijateljima čine značajan udio u krvoprolićima. Mentalne bolesti često se nepravedno povezuju s oružanim nasiljem, ali manjina masovnih ubojica je bolesno.
Meter: Shinzo Abe, Robert Fico, Ebrahim Raisi, Donald Trump! Tko je slijedeći i što se to zapravo događa?
Oružje u pucnjavama
Cijene oružja su relativno povoljne i pristupačne širokim narodnim masama. Za nekoliko stotina dolara mogu se kupiti razni modeli pištolja ili pušaka, a za cijenu od tisuću dolara kvalitetne automatske Smith&Wesson puške.
Velika većina oružja koje se koristi u (masovnim) oružanim incidentima se nabavlja legalnim putom, a tek petina ilegalnim. Najveći broj smrti uzrokovan je upotrebom ručnih pištolja 72,9%, puškama je ubijeno 18,5% žrtava, a sačmaricama 8,6%. Najčešće se koriste poluautomatski pištolji marki Glock i Sig Sauer. Oni su često korišteni zbog svoje lake prenosivosti, kapaciteta spremnika i brzine pucanja.
Koriste se poluautomatske puške marki AK-47 i AR-15 zbog velike vatrene moći i preciznosti. Sačmarice su manje uobičajene u masovnim pucnjavama nego poluautomatske puške i pištolji, ali su ponekad korištene zbog svoje velike razorne moći na kratkim udaljenostima.
Rijetko se koristi automatsko oružje zbog zbog strožih zakona o posjedovanju takvog oružja. Međutim, postoje neki izolirani incidenti. Ponekad napadači koriste ručne bombe i eksplozive. Pošto se većinom oružje nabavlja bez problema legalnim putem američka država djelomično je odgovorna za zloupotrebu oružja.
Kaos na američko-meksičkoj granici: najaktualnije političko pitanje Amerike
Rezultati incidenata
Prema podacima FBI-a, u oko 40% slučajeva masovnih pucnjava napadači počine samoubojstvo prije dolaska policije ili odmah po dolasku.U 29% slučajeva redarstveni organi svladaju napadače. Slučajni prolaznici ponekad interveniraju, ali ovo je relativno rijetko u usporedbi s drugim ishodima. Podaci o točnom postotku intervencija civila variraju, ali su obično ispod 5%.
Podatak da tek oko3% dobrih momaka zapuca na one loše, pokazatelj je kako argument „dopustimo oružje da dobri momci srede loše“ baš i ne vrijedi u praksi. U manjim incidentima ili u slučajevima obiteljskog nasilja, napadači ponekad uspiju pobjeći s mjesta događaja. Ovi incidenti često završavaju s kasnijim uhićenjem.
Struktura žrtava
Većina žrtava je u svojim dvadesetim godinama ili u dječjoj dobi. Trećina ubijenih je maloljetna. Srednjoškolci i studenti su najosjetljivija dobna skupina. Vjerojatno zbog loših međuljudskih odnosa među kolegama, odnosno loših odnosa između profesora i učenika/studenata. Vjerojatno i zbog lošeg utjecaja masovnih medija poput nasilnih filmova i videoigara. Moguće i zbog toga što se mladi u toj dobi žele dokazivati u društvu. Zbog jedne svađe oko neke utakmice, ispita ili ljubavnih problema mogu potezati za oružjem.
84% ubijenih čine muškarci te 86% suicida učine muškarci. Pokazatelj je to kako su muškarci više opsjednuti oružjem nego žene. Zanimljivo je pogledati rasnu strukturu žrtava. 57% ubijenih čine Afroamerikanci. Deset puta je vjerojatnije da crnac bude upucan nego bijelac. Crnkinje imaju tri puta više izgleda da budu upucane nego bjelkinje. Dok 93% žrtava suicida su bijelci. Tri puta je vjerojatnije da će bijelci povući okidač na sebe nego crnci. Četiri puta je vjerojatnije da bjelkinje same podignu ruku na sebe nego crnkinje. Evidentno je da crnce ubijaju drugi, a bijelci ubijaju sami sebe.
Užasne i skupe posljedice
Posljedice oružanog nasilja su raznolike i vrlo negativne. Gubitak života, tjelesne ozljede i psihološke traume samo su neki od neposrednih učinaka. Dugoročno, zajednice pogođene oružanim nasiljem suočavaju se s ekonomskim gubicima, smanjenjem osjećaja sigurnosti i povjerenja u društvo, te povećanim troškovima zdravstvene skrbi. Najnovije izvješće američkog Nacionalnog instituta za upravljanje zdravstvenom skrbi (NIHCM) navodi kako Zdravstveni i ekonomski troškovi američkog oružanog nasilja rastu svake godine. Trošak oružanog nasilja iznosio je nešto više od 557 milijardi dolara u 2022. i jednak je iznosu od 2,6% američkog BDP-a. Ta se brojka temelji na medicinskim troškovima i troškovima smanjene kvalitete života, troškovima kaznenog pravosuđa, gubitku prihoda zbog smrti, invaliditeta, gubicima prihoda poslodavaca, itd. Američke porezne obveznike svaka smrt od vatrenog oružja košta gotovo 274.000 dolara, a svaka nesmrtna ozljeda više od 25.000 dolara. To je prosječni trošak od 1.700 dolara po poreznom obvezniku.
Hispanoamerikanci: brzorastuća demografska skupina koja temeljito mijenja SAD
Potencijalna rješenja
Suzbijanje oružanog nasilja oružanog nasilja zahtijeva sveobuhvatan i multidisciplinaran pristup. Zakonodavne mjere, kao što su strože provjere, zabrana prodaje oružja osobama s poviješću nasilja ili mentalnih problema, te regulacija prodaje automatskog i poluautomatskog oružja, ključni su koraci. Poboljšanje mentalno zdravstvenih usluga i programi prevencije nasilja također su od neprocjenjive važnosti. Lokalne zajednice igraju ključnu ulogu u prevenciji oružanog nasilja. Edukacija, kampanje za povećanje svijesti, te inicijative koje promiču nenasilno rješavanje sukoba mogu smanjiti incidenciju oružanog nasilja. Također, potpora žrtvama i njihovim obiteljima kroz psihološku i financijsku pomoć uvelike je potrebna.
Od 1994. nije donesen značajniji savezni zakon o oružanom nasilju. To se nedavno promijenilo kada je 2022. Kongres usvojio dvostranački Zakon o sigurnijim zajednicama. Zakon je osigurao financiranje usluga mentalnog zdravlja, uveo programe prevencije nasilja u zajednici i školama, ograničio pristup oružju obiteljskim zlostavljačima, omogućio saveznim državama da donesu zakone o strožom oduzimanju oružja potencijalno opasnim osobama i pooštrio provjere za mlađe kupce oružja.
Ipak, trebat će još mnogo zakona i napora da se oružani incidenti u SAD-u snažnije obuzdaju. Bit će potrebno obuzdati političke strasti u američkoj političkoj utakmici.
Vandali: ratnički narod koji je postao sinonim za moderno barbarstvo
Tako je npr. 2017. radikalno lijevi pristaša Bernieja Sandersa, James Hodgkinson, otvorio vatru na grupu republikanskih kongresmena koji su trenirali bejzbol, a među njima je bio poznati kongresmen Steve Scalise. Sličnih slučajeva bilo je i ranije, a bit će i dalje s obzirom na snažne podjele američkog društva na liberale i konzervativce.
