Za one koji misle da su sveci živjeli u nekoj zaštićenoj duhovnoj stvarnosti bez stvarnih životnih borbi, postoji duhovni fenomen koji razotkriva istinu: „tamna noć duše“. Čak su i duhovni velikani poput Majke Terezije iz Calcutte, osobe koju jednako cijene i vjernici i nevjernici, svjedočili dubokim nutarnjim borbama. Njihova iskustva podsjećaju nas da svetost ne znači život bez boli, sumnje ili tame, već vjernost usprkos svemu.
Najpoznatije djelo o „tamnoj noći duše“ napisao je španjolski mistik i naučitelj Crkve, sv. Ivan od Križa. On opisuje duboku duhovnu krizu kroz koju duša prolazi na putu prema sjedinjenju s Bogom, u istoimenoj pjesmi i komentaru iz 16. stoljeća.
Bog katkad dopušta razdoblja potpune duhovne suhoće, sumnji u Njegovo postojanje, očaja pred tragedijama, pa čak i osjećaja besmisla u svakodnevici koja se čini prazna i mučna. Ako je sam Krist, u Getsemanskom vrtu, iskusio dramatičnu tišinu Oca i molio da „prođe ovaj kalež“, zašto bismo mi očekivali da ćemo biti pošteđeni duhovnih kušnji? Čak ni redovnički poziv ne štiti od depresije. Neki su sveci prolazili stanja koja današnja medicina prepoznaje kao kliničku depresiju — bolest koja zahvaća tijelo i dušu. U nastavku donosimo osam svetaca koji su kroz depresiju rasli u svetosti i nisu posustali:
1. Sveti Augustin (4. st.)
„Ti si bio u meni, a ja izvan sebe“ – piše Augustin u svojim Ispovijestima.
Genijalni obraćenik, filozof i biskup, sveti Augustin, proživljavao je duboke unutarnje nemire, promjene raspoloženja i moralne krize koje danas možemo povezati s depresijom. Bio je temperamentan, sklon povremenim ispadima bijesa i osjećaju besmisla. Nakon smrti njegove majke, svete Monike, sve češće su ga obuzimali valovi tuge. Iz tih stanja dizao se molitvom, radom i neumornim služenjem Crkvi.
2. Sveta Flora iz Beaulieua (14. st.)
Flora je odabrala redovnički život unatoč protivljenju obitelji, što je pokrenulo teško razdoblje depresije. Bila je toliko povučena i nesretna da je i zajednički život s ostalim sestrama bio otežan. No uz pomoć strpljivog ispovjednika i Božje milosti, upravo kroz depresiju Flora je izrasla u veliku mističarku.
Svećenik progovorio o demonu depresije: ‘Izgovorili smo ovo i sve je nestalo’
3. Sveti Ignacije Loyolski (16. st.)
Osnivač Družbe Isusove bio je snažne i borbene naravi, ali nakon obraćenja prolazio je kroz intenzivne duhovne krize i skrupuloznost – osjećaj da je i najmanji propust težak grijeh. U jednom trenutku toliko ga je obuzela depresija da je pomišljao na samoubojstvo. No Bog mu je dao spoznaju da je ta kušnja poziv na veću vjeru. Njegov savjet iz „Duhovnih vježbi“ ostaje aktualan: u vrijeme tame ne mijenjaj odluke donesene u svjetlu; moli, budi ustrajan i ne odustaj.
4. Sveta Jana Franciska de Chantal (16. st.)
Nakon smrti muža, bila je prisiljena živjeti s tiranskim svekrom. Taj dugogodišnji suživot izazvao je u njoj snažne epizode depresije. No umjesto samosažaljenja, Jana se okrenula radu, molitvi i osmijehu. Sveti Franjo Saleški, njezin duhovni prijatelj, savjetovao joj je da koristi glazbu i raznovrsni rad kao lijek protiv tuge – savjet vrijedan i danas.
5. Sveti Noël Chabanel (17. st.)
Isusovac i misionar među Huronima, Noël je osjećao duboko gađenje prema jeziku i običajima naroda kojem je služio. Iako nije osjećao povezanost s narodom, dao je zavjet da nikada neće napustiti svoju misiju. Taj čin vjernosti izdržao je sve do mučeničke smrti.
6. Sveta Elizabeta Ann Seton (18. st.)
Prva svetica rođena u Sjevernoj Americi često je bila pogođena dubokom tugom i mišlju o samoubojstvu. Nakon smrti muža i obraćenja na katoličanstvo, bila je odbačena od vlastite obitelji. Čitala je, slušala glazbu i gledala more kako bi se utješila, a poslije je u Euharistiji pronašla izvor snage. Unatoč svemu, osnovala je zajednicu, školu i dva sirotišta.
Molitva protiv depresije lijepoj svetici pokorila je svijet: ‘Ljudi je zovu, ona dolazi i pomaže’
7. Sveti Ivan Marija Vianney (19. st.)
Poznat kao „župnik arški“, bio je jednostavan čovjek s velikim kompleksom manje vrijednosti. Smatrao se nesposobnim, bez ikakve posebne darovitosti, što su znakovi kronične depresije. No, ustrajao je u molitvi i svećeničkom radu, postavši jedan od najvećih ispovjednika u povijesti Crkve.
8. Sveta Terezija Benedikta od Križa – Edith Stein (20. st.)
Rođena kao Židovka, postala je ateistica, filozofkinja i kasnije karmelićanka. Prije obraćenja prolazila je kroz strašne epizode depresije, do te mjere da je željela da je pregazi auto. Bila je žrtva antisemitizma i mizoginije, a nakon ulaska u Karmel, u molitvi je pronašla snagu. Umrla je mučenički u Auschwitzu, ali do kraja je zadržala mir, vjeru i nadu.
Snažna molitva po kojoj je sv. Franjo Saleški trenutno oslobođen teške depresije
Sveti Ivan od Križa
Ovaj svetac, nazivan “mističnim doktorom” Katoličke Crkve, provodio je duge i duboke “tamne noći” duhovne i emocionalne pustoši, o čemu je pisao u svojoj pjesmi Tamna noć duše. Međutim, njegovo iskustvo tjeskobe dovelo ga je do snažnog jedinstva s Bogom.
Ako ste suočeni s tjeskobom ili frustracijom zbog patnje u svom životu, sv. Ivan od Križa može vam pomoći. On vam može pomoći da shvatite da je patnja dio našeg duhovnog života, koja pročišćava našu dušu i produbljuje naš odnos s Bogom. Zahvaljujući svojoj strpljivosti, sveti je Ivan našao sigurno utočište u Kristu. On nas također može naučiti da se tjeskoba ne uklanja magično. Umjesto toga, prevladavanje tjeskobe je proces koji zahtijeva mnogo strpljenja i čvrsto povjerenje u Boga.
Ovi su sveci pokazali da depresija nije znak slabosti vjere, nego kušnja kroz koju se vjera može pročistiti i produbiti. Bog ne napušta ni u najdubljoj tami. Baš naprotiv – tamo nas uči hodati vjerom, a ne osjećajem. Svetost se ne mjeri odsutnošću boli, nego vjernošću u boli.„I kad hodam tamnom dolinom, zla se ne bojim, jer ti si sa mnom.“ (Ps 23,4)
Popularni pjevač svjedoči: ‘Ozdravio sam ‘preko noći, sve je bilo kao rukom odneseno’
