Oslobađao je Hrvatsku od pobunjenih Srba, a onda je hladno upucao dječaka

Kako je Ivan Korade, od velikog hrvatskog generala postao jedan od najpoznatijih masovnih ubojica. General Korade prošao je najteža ratišta, a javnost ga je upamtila kada je ponosno podigao hrvatsku zastavu na kninsku tvrđavu nakon oslobođenja grada 5. kolovoza 1995. godine. Gotovo 13 godina nakon povijesnog čina počinio je jedan od najstravičnijih zločina u hrvatskoj povijesti. Ubio je petero nedužnih ljudi među kojima i maloljetnika i njegovu baku. Prije nego što si je oduzeo život, teško je ranio policajca koji je podlegao ozljedama putem do bolnice.

“Neustrašiv, stog, ali pravedan. Imam puno lijepih uspomena na njega. Nikada neću zaboraviti kada je po oslobođenju Knina predsjedniku Tuđmanu rekao: ‘Predsjedniče, popeli smo se na krov Hrvatske’. Isto tako mi je ostalo u sjećanju da je predsjednik pitao otkud nam zastava, a Korade je rekao ‘šivali smo je na putu prema Kninu’”, kazao je za RTL general Ljubo Ćesić Rojs.

Rojs se potom kritički osvrnuo na reakciju države koja je zanemarila oboljelog vojnika: “Znate, on je bio bolestan. Žao mi je što, kad je on obolio, država nije ništa napravila kako bi se izliječio. Da su reagirali, danas bi bio živ. No, ja mislim da je politici tada bilo u interesu da ga imaju mrtvog”, zaključio je Ćesić u najavi epizode emisije ‘Dosje Jarak’.

Što je prethodilo zločinu?

Kako je naknadno pokazala policijska istraga, nasilni ispadi počinju u kolovozu 2007. godine kada je Korade zajedno sa svojim sinom Marijem, sudjelovao u tučnjavi u jednom od varaždinskih kafića. Tučnjavu je izazvao Mario Korade provocirajući jednog od konobara, a kada su stvari eskalirale, sin je upomoć pozvao “slavnog” oca. General se uskoro pojavio noseći pištolj s metkom u cijevi. U naguravanju koje je uslijedilo s konobarima i gostima kafića, otac i sin Korade su svladani, no pri tome su dobili dobre batine, piše Večernji.

Cijela priča, koja će nekoliko mjeseci kasnije, postati okidač za jedan od najkrvavijih zločina, tada je završila prijavama zbog remećenja javnog reda i mira te prijavom za ilegalno posjedovanje oružja. I vjerojatno bi sve to ostalo unutar okvira još jednog nasilnog incidenta nekadašnjeg ratnog heroja, da Korade u ožujku 2008. godine nije odlučio “poravnati račune”. Pijan, kao mnogo puta dotad, 26. ožujka 2008. godine, Korade se prvo s pištoljem u ruci posvađao sa suprugom i sinom da bi se zaputio prema Vitešincu u vikendicu prijatelja i suborca Davora Petriša.

Petriš i Korade bili su, naime, zajedno još u ožujku 1993. godine kada je Petriš, tada vojni policajac, pijan u noćnom klubu u Varaždinskim Toplicama iz pištolja usmrtio Gorana Vidovića i Momčila Tuluma. Njih su dvojica tražila da se Petriš zbog nedolična ponašanja ispriča njihovoj prijateljici, no umjesto isprike, dobili su metak. Petriš je bio osuđen na višegodišnju kaznu zatvora, a iz Lepoglave je na uvjetni otpust pušten u svibnju 2007, piše Večernji. Petriš je nakon odsluženja zatvorske kazne htio “započeti novi život”, no planovi su mu propali u noći kobnog 26. ožujka 2008. godine.

Krvavi pohod Ivana Koradea

U vikendici u selu Vitešinec, Korade je pio sa svojim prijateljem Davorom Petrišem, bivšim vojnim policajcem koji je nešto ranije pušten iz Lepoglave. Te je noći navodno došlo do svađe između njih dvojice jer je Petriš odbio pomoći Koradeu u otmici Zlate Rabuzin. Rabuzin je, naime, majka jednog od dvojice konobara koji su Koradea nekoliko tjedana dana ranije pretukli. Početkom večeri Korade i Petriš su zajedno jeli i pili, a završilo je tako što je Korade ispucao više hitaca u Petriša. Bio je to, ispostavilo se, tek početak jezivog zločina.

Nakon ubojstva Petriša, Korade se zaputio u Varaždinske Toplice i uz prijetnju pištoljem prisilio Zlatu Rabuzin da uđe u njegov automobil. Uspjela je putem iskočiti iz vozila i tako se spasiti. U maskirnoj odjeći, Korade je upao u kuću svoga susjeda Franje Kosa. Posjet susjedu također ima mračnu pozadinu. Dvadeset jednu godinu ranije, Kos je u tučnjavi izbo nožem Ivana Koradea, a osuđen je tada na uvjetnu zatvorsku kaznu. Kada je u ožujku 2008. Korade s više hitaca iz pištolja usmrtio Franju Kosa, svemu je svjedočio Vlado Knok, koji je, srećom, izvukao živu glavu..

Zagorje je tih dana posebno potresla pogibija 15-godišnjeg Gorana Hudića i njegove bake Cilike Hudić (62). Mladić je tek upisao srednju školu, želio je postati tesar, a praktički još nije počeo ni živjeti. Kobne je noći ostao na spavanju kod svoje bake Cilike, Koradine susjede. Kada je ubojica zakucao na njezina vrata, otvorio mu je upravo mladi Goran, a ovaj je u njega ispalio tri metka. S tri hica ugasio je i život bake Cilike. Nisu bili u zavadi, navodi Večernji.

Potraga i suicid

Posljednja žrtva Ivana Koradea bio je Mario Kusanić (32), pripadnik policijske postrojbe Kobre. Ubio ga je hicem iz kalašnjikova, a pucati je nastavio i po njegovim kolegama, koje su smrtno ranjenog policajca pokušavali izvući i spasiti. Za mladog policajca, na žalost, bilo je kasno.

Za Koradeom je tragalo 3600 policajaca iz svih rodova policije uz pomoć pasa i helikoptera. Osam je dana cijela država tragala za njim dok je Korade sijao smrt po Zagorju. Presudio je na koncu i sebi. Ubio se 3. travnja 2008. u vikendici u koju je provalio, stotinjak metara od svoje kuće.

Dvadeset minuta kasnije, tim specijalne policije upao je u vikendicu u kojoj se skrivao Korade i pronašao ga mrtvog na podu, okruženog oružjem. Korade je, po tvrdnjama policije i tužiteljstva, prethodna ubojstva počinio iz osvete ili zbog prikrivanja zločina. Dva tjedna nakon ubilačkog pohoda bivšeg generala Ivana Korade, oduzeta su mu odlikovanja: Red kneza Domagoja s ogrlicom, Red Nikole Šubića Zrinskog, Red bana Josipa Jelačića, Red Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske, Red hrvatskog trolista, Red hrvatskog pletera, čak i Spomenica domovinske zahvalnosti. Jedino odlikovanje koje mu nije oduzeto bilo je Red hrvatskog križa, koje se dodjeljuje za sudjelovanje u Domovinskom ratu sudionicima koji su bili teško ranjeni.

Psihički neubrojiv

Nečiju neubrojivost moguće je dokazati i posthumno. Barem je to tako u slučaju generala Ivana Koradea, peterostrukog ubojice koji je u mahnitom pohodu krajem ožujka 2008. godine ubio 15-godišnjeg Gorana i baku mu Ciliku Hudić, mještane Davora Petriša i Franju Kosa te policajca Marka Kusanića. Pitanje ubrojivosti ubojice bilo je postavljeno u procesu koji je država pokrenula protiv supruge i sina Ivana Korade, kako bi vratila novac isplaćen kao odštetu zbog njegovih zločina. Riječ je o naknadi štete obitelji ubijenog policajca i naknadi štete nastale na vikendici u kojoj je naposljetku Korade, pri upadu specijalaca, propucao sebi glavu.

Sudski vještak zaključio je kako je Korade u trenutku divljanja bio neubrojiv, iako nikada nije bio liječen zbog psihičkih tegoba, i to na temelju iskaza svjedoka. Iz njihovih iskaza vještak je zaključio kako je očito da je psihičko propadanje Ivana Korade trajalo još od ratnih godina, te da je u trenutku zločina bio neubrojiv. Spis sa suđenja na kojem se odlučivalo o naknadi štete pun je, naime, dokumenata koji detaljno opisuju sve generalove ispade. Od nekih se opisa okreće želudac.

Iz svega je jasno da je država godinama tolerirala generalove ispade, koji su postajali sve agresivniji i agresivniji, da bi na kraju eskalirali stravičnim zločinima. Generalov ubilački pohod imao je svoju uvertiru koja je trajala godinama, a država je sve to promatrala sa strane i nije poduzela baš ništa da sve to zaustavi. Odvjetnica Ana Perković Žaja, koja je zastupala generalovu suprugu i sina protiv tužbe države, smatra da mu je država gurnula oružje u ruke i da je barem suodgovorna za pogibije nevinih ljudi:

Sin poznatog generala opet završio u Remetincu: Stavili mu lisice na ruke nakon teškog užasa

“Odgovorna za sve je definitivno država. Od prvog trenutka otkada je kao general Hrvatske vojske počeo pokazivati znakove iskliznuća iz standardne normalne osobe, njega je trebalo opservirati. On je ipak bio general, i ne bilo koji, nego general koji je u svojem okruženju bio institucija. Umjesto toga, sve su tolerirali, nisu mu oduzeli oružje, nisu poduzeli ništa”, kazala je Žaja.