[OSVRT] Pijanist Lovre Marušić oduševio programom i izvedbom na XI. Piano Loop Festivalu

Na 11. Piano Loop Festivalu, međunarodnom festivalu pijanizma, jučer se publici u Koncertnoj dvorani Ive Tijardovića u Hrvatskom domu Split predstavio domaći klavirski virtuoz Lovre Marušić. Marušić je svoje prve klavirske lekcije primio je od Rozarije Samodol u svom rodnom Omišu. Pozvan od poznate ruske pijanistice Natalije Trull, 2006. godine odlazi u Moskvu, na Centralnu glazbenu školu pri Državnom konzervatoriju P. I. Čajkovski, koju je uspješno završio 2011. godine.

[INTERVJU] Pijanist Lovre Marušić: Najveća očekivanja imam od samoga sebe – uvijek želim dati svoj maksimum i biti emocionalno angažiran jer to publika i očekuje

Studij je započeo na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi Rubena Dalibaltayana, a nastavio u klasi Ljubomira Gašparovića, gdje je diplomirao. Nastavio je poslijediplomski studij na Hochschule für Musik Franz Liszt u Weimaru u klasi Grigorija Gruzmana. Nastupa s eminentnim orkestrima i prvoklasnim komornim sastavima.

Potvrdio je svoju međunarodnu reputaciju osvajanjem srebrne medalje na prestižnim klavirskim natjecanjima, uključujući International Telekom Beethoven Piano Competition 2023 u Bonnu, gdje je osvojio i specijalnu nagradu za najbolju interpretaciju djela Roberta Schumanna, kao i srebrnu medalju na International Piano Competition Cleveland 2021. u Clevelandu.

Njegov je jučerašnji program uključivao djela Beethovena, Kunca i Liszta. Koncert je otvorio Beethovenovim Bagatelama iz op. 33 koje su u svojim karakternim i dinamičkim osobitostima i razlikama djelovale kao isječci Beethovenovih genijalnih improvizacija. U Andante grazioso quasi allegreto Marušić je zvučao kao da je od klavira napravio gudački orkestar čiji je svaki non-legato ingeniozna minijatura. Stavak Allegro ma non troppo potvrdio je virtuoznost kompozitora, ali i Marušićevo oduševljenje izazovima poput neobičnih melodijskih skokova i emotivnih zanosa u djelu.

Agogika kao njegov forte pokazala se i u Sonati za klavir br. 14 u cis-molu, Quasi una fantasia, op. 27, br. 2. Remek-djelo poznatije kao Mjesečeva sonata bilo je obavijeno nježnošću u izvedbi, izrazito spokojnom nokturalnom atmosferom i dozom mistike. Sporost i pomalo prigušena tugaljivost prvog stavka u Marušićevoj je viziji doživjela skladan rast u dostojanstvenost drugog stavka nešto smirenije teme, a završetak je djelovao kao dramatična pomutnja vode nad noćnim jezerom. Mjesečeva je sonata u Marušićevu oblikovanju bila prelijepa impresionistička slika pored koje čovjek ne može proći neokrznut njezinom veličanstvenošću.

Beethovenova Sonata za klavir br. 1 u f-molu, op. 2 br. 1 potpuno je izmijenila atmosferu, sugerirajući i drugačiji dio skladateljeva opusa, kreativni zamah u žustrini i okretnosti. Žestoki početni staccato koji se razlio cijelom prvom sonatnom temom posjeduje manje emocije, ali zahtijeva više izvođačke virtuoznosti – što je činilo sjajan balans s prethodno izabranim komadima. Romantičarski moment vidljiv je u promjeni raspoloženja, neobičnosti tonaliteta i ugođaju koji varira između potpuno živahnog i bijelog sve do neobičnog sivog, s tragovima preispitivanja (i žanra i osjećaja).

Najneobičniji je, ali autorici ovih redaka i najljepši izbor u programu bio Božidar Kunc i njegova Dva nokturna op. 32. Marušić je nadahnuto interpretirao mali skladateljski dragulj koji se isprva poigravao orijentalnim motivima, da bi završio u prikazu noći kao vremensko-prostornog entiteta punog nemira, tamnih slutnji i dramatičnog potencijala te potpuno neočekivana završetka. Lisztove Godine hodočašća i Dolina Obermanna prikladno su svojom simbolikom duhovnog putovanja u smiraj i otkrivanje smisla zaokružile ovaj prekrasan program kojega je Marušić interpretirao s rijetko viđenom tehničkom potkovanošću, ali i senzibilitetom za priče koje stoje iza notnog zapisa – ili u njima, ako se gledaju srcem.

Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Splitsko-dalmatinske županije u okviru Javnog poziva za financiranje promicanja i razvoja kulturnih sadržaja