Posljednji ovogodišnji izložbeni projekt Dubrovačkih muzeja predstavljen je u Etnografskom muzeju u žitnici Rupe, a riječ je o izložbi “Brodogradnja na dubrovački način – 500. obljetnica škara u Gružu” kojom se obilježava osnutak i višestoljetno djelovanje najvažnijega državnog brodogradilišta Dubrovačke Republike, utemeljenog davne 1525.
Autorice izložbe su Ana Kaznačić Skurić i Ljerka Dunatov. Uvodno je glasnogovornica Dubrovačkih muzeja, Marta Vukadin, navela kako je izložba posvećena jednoj od temeljnih sastavnica dubrovačke povijesti – brodogradnji, znanju i ljudima zahvaljujući kojima je Dubrovnik stoljećima bio prepoznatljiv na svjetskim morima.
– Od državnog brodogradilišta osnovanog 1525. u Gružu preko obiteljskih škara do poslovne preobrazbe Gruža u suvremenu luku, izložba nas vodi kroz vrijeme u kojem su dubrovački brodovi bili nositelji trgovačke moći Dubrovačke Republike ali i simbol njezine vještine, hrabrosti i vizije. Ujedno je to i priča o čovjeku, brodograditelju, pomorcu i trgovcu čiji su znanje i iskustvo oblikovali ono što dans s ponosom nazivamo dubrovačkom brodograđevnom baštinom, podcrtala je Vukadin.
Pozdravila je okupljene ravnateljica Dubrovačkih muzeja Marija Šiša-Vivek.
– Obljetnička izložba “Brodogradnja na dubrovački način – 500. obljetnica škara u Gružu” snažan je podsjetnik na bogatu tradiciju dubrovačke brodogradnje koja je u ključnim razdobljima svoje povijesti dosezala svjetske razmjere. Bez nava, karaka i galijuna izgrađenih na navozima dubrovačkog škara, ne može se ni zamisliti pomorska i trgovačka moć Dubrovačke Republike u 16. stoljeću. Želim istaknuti da Dubrovački muzeji i u ovoj prigodi potvrđuju svoju ulogu čuvara, tumača i živog posrednika naše baštine. Kroz izložbe poput ove, ali i kroz brojne projekte, suradnje i programe, nastojimo baštinu ne samo očuvati, već je učiniti i razumljivom, bliskom i relevantnom suvremenoj publici, kazala je ravnateljica zahvalivši svim djelatnicima ustanove i suradnicima na predanom radu tijekom cijele godine, kao i publici na interesu. Čestitala je autoricama izložbe i svim suradnicima koji su sudjelovali u realizaciji izložbe.
Viša kustosica i voditeljica Pomorskog muzeja Dubrovačkih muzeja, Ana Kaznačić Skurić, obraćanje je počela citirajući Antuna Paska Kazalija.
– Pripala nam je posebna čast da ovom izložbom obilježimo značajni jubilej i slavlje dubrovačke pomorske prošlosti. Ovo nije prvi put da Pomorski muzej postavlja izložbu na temu dubrovačke brodogradnje u svojih dugih osam desetljeća djelovanja. Spomenut ću samo izložbu “Dubrovačko pomorstvo kroz vjekove” iz 1941., “Brodograđevna tradicija” iz 1990. te smo 1994. sudjelovali u velikom projektu “Baština drvene brodogradnje u Hrvatskoj” koji je rezultirao istoimenom uspješnom izložbom koja je bila predstavljena i van granica naše države. Dubrovačku su brodogradnju istraživali i o njoj pisali istaknuti dubrovački povjesničari poput Lučića, Ivančevića, Foretića, Fiskovića i Luetića… Ovom obljetničkom izložbom u čast gruškog škara pokušali smo vam predstaviti iznimno bogatu brodograditeljsku baštinu Dubrovnika koja je u nekim svojim razdobljima dosezala svjetske domete. Tema je bila vrlo zahtjevna, a zadatak nije bio nimalo lak.
– Izložba je zamišljena kao putovanje kroz povijest dubrovačke brodogradnje od kasnog srednjeg vijeka pa do kraja 19. stoljeća s posebnim naglaskom na najznačajnije dubrovačke brodogradilište u Gružu. Preko 200 izložaka u žitnici Rupe u kojoj se na prvom katu nalaze grafiti dubrovačkih brodova s kraja 16. stoljeća, najbolje je mjesto u Gradu gdje smo mogli prirediti ovu izložbu i ti izlošci pričaju priču o uspjehu Dubrovnika na području brodogradnje. Dubrovačka brodograđevna i brodarska škola je nešto iznimno što je iznjedrila Republika svetog Vlaha i što nadilazi hrvatske okvire. Dubrovački brodograditelji bili su izvrsni majstori i uživali su veliki ugled u tadašnjem svijetu, postali su poznati po solidno građenim, velikim trgovačkim jedrenjacima. Visoka kvaliteta izrade, izvrstan materijal i veličina – razlikovali su ih od drugih jedrenjaka tog doba te su se s pravom pojedini tipovi nazivali “dubrovačkim” poput dubrovačke karake, dubrovačkog galijuna i dubrovačke nave. Bili su toliko cijenjeni da se u tadašnjem pomorskom svijetu govorilo o ‘gradnji na dubrovački način‘ a dubrovačke brodograditelje ističe se kao najbolje stručnjake na svijetu. Slava i svjetski glas dubrovačke mornarice veći su nego što mi to danas možemo pojmiti. Ako se uzme u obzir da je to postigao mali grad sa svojom okolicom s nekoliko desetaka tisuća stanovnika, s donekle povoljnim geografskim položajem, bez vlastitih resursa, sirovina i materijalâ za gradnju, samo znanjem i sposobnošću stanovnika, to moramo smatrati zaista velikim uspjehom u našoj povijesti. To što su nama naši preci ostavili s pravom se može nazvati baštinom čovječanstva i dokaz je da uspjehe ne postižu samo veliki narodi, već organizirana društva spremna da prihvate to što imaju i da to maksimalno iskoriste, a Dubrovnik je zaista to učinio.
– Gradnja broda je, kao što znate, iznimno složen i znalački posao koji se odvija u nekoliko faza i u kojem sudjeluju majstori različitih zanata, a isti slučaj vam je i s izložbom. Vrlo kompleksno i teško bilo je sve ovo skupa prikazati, moram zahvaliti svima koji su sudjelovali u realizaciji izložbe, iza nas je intenzivno razdoblje, bilo je jako užurbano i radno na našem ‘škaru‘ zadnjih par tjedana, tražilo se drvo na sve strane – od Primorja do Lokruma, čak smo pojedine članove obitelji morali zamoliti da u Primorju traže vrste drva koje su nam trebale za našu prezentaciju, također smo i na Lokrumu našli iverje i ostale grane koje možete vidjeti na našem navozu. U prvom redu zahvala ide autoru scenografije škara i koautoru likovnog postava, našem protu, kolegi Željku Ćatiću bez kojeg ova izložba ne bi bila moguća. Sve što vidite na ovoj izložbi, od svih konstrukcija, ručno su izrađeni u zadnjih mjesec dana i vjerujte, nije bilo nimalo lako. Željko samo za vas večeras na našem ‘škaru‘, na našem navozu je proto, kalafat, drvodjelac, užar, sve što treba i demonstrirat će vam tehnike u brodogradnji. Zatim, želim zahvaliti autorici likovnog postava, našoj suradnici Ivoni Michl koja svojim kreativnim idejama i prijedlozima svaki put ugodno iznenadi, restauratorima koji su pripremili izloške za izložbu da zasiju u punom sjaju – Mateu Kodriču Kesoviji i Danijeli Jemo s Odjela za umjetnost i restauraciju Sveučilišta u Dubrovniku, Ivanu Mladošiću, Sanji Pujo, Denisu Vokiću, muzejskim restauratorima i tehničarima, našoj Dženiti Mehičić i Mariji Vraničić, vrijednim djelatnicima Tehničke službe Dubrovačkih muzeja i svim ostalim kolegama koji su ove dane bili uz nas na našem ‘škaru‘ uskačući kad god je to bilo potrebno a zaista, bilo je puno. Kolegama Domagoju Perkiću i Krešimiru Grbavcu hvala za snimke Gruža dronom, zahvale idu i svim ostalim suradnicima – od grafičkog dizajnera Mara Krile, Ivi Burić, Ivici Martinoviću, prevoditeljima, lektorima, Vesni Miović i svim ostalima koji su nam pomogli svojim savjetima i na bilo koji drugi način. Posebna zahvala ide Boženi Popić Kurteli iz Restauratorskog zavoda na pomoći pri dogovaranju posudbe iz naših crkava i samostana, bez kojih bi ova izložba bila puno siromašnija. Hvala našim posuditeljima, posebna zahvala ide našim cijenjenim brodomodelarima Mladenu Mitiću, Vladimiru Glavočiću i Slobodanu Miloševiću bez čijih vrhunskih nagrađivanih maketa dubrovačkih jedrenjaka naša izložena trgovačka flota ni u pola ne bi bila tako moćna, hvala svima vama na dolasku i podršci, poručila je Kaznačić Skurći uz citat Mata Vodopića: Mili Bože, lijepa li ti je gruška luka, nema joj nadaleko slične!
Dunatov je zahvalila svima posuditeljima, kolegama i svima koji su pomogli, između ostalog i Franu Čizmiću iz Državnog arhiva u Dubrovniku,
– Zahvale nadasve ide meštru Željku Ćatiću bez kojeg izložba ne bi bila moguća, kao i Ivoni Michl koja svaki put iznimno ugodno iznenadi, smisli nešto novo, premda nekad mislimo da se ništa novo ne može izmisliti, priznala je Dunatov.
Izložbu je otvorio predsjednik Gradskog vijeća Grada Dubrovnika Marko Potrebica.
– Volio bih istaknuti dva podatka: ovdje u našem Gružu u jednom trenutku je izašao najveći brod tadašnje Monarhije, drugi podatak je da je Dubrovačka Republika u jednom trenutku imala treću flotu trgovačkih brodova u svijetu. Često hodajući Gradom osvijestim sebi jedno pitanje: jesmo li mi danas dostojni baštinici slavne dubrovačke povijesti?! Kako to i što je to pošlo krivo da se takvo jedno društvo pretvorilo u društvo rentijera i isključivo turističkih radnika? U tom poslu smo izvrsni, nije to kritika turizmu! Kako smo sva ‘jaja‘ stavili u jednu košaru? Jesmo li dostojni baštinici? Svatko od nas će na to pitanje odgovoriti, ali mi se ono često vrti po glavi. I zato večeras zahvaljujem autoricama izložbe koje su napravile izložbu slavne dubrovačke povijesti, ali su napravile nešto puno važnije: omogućili su nam da se osvrnemo i da ovo bude poziv na buđenje. Dubrovnik može bolje, Dubrovnik treba bolje, Dubrovnik nije samo turizam i na to nas obvezuje slavna dubrovačka povijest kad smo predstavljali nešto u svijetu, naglasio je Potrebica poželjevši okupljenima sretne predstojeće blagdane.
Posuditelji materijala za izložbu su: Dubrovačka biskupija, Kapucinski samostan Gospe od Milosrđa u Dubrovniku, Samostan Svetog Križa u Gružu, lapadska Župa sv. Mihajla, Župa Velike Gospe, Državni arhiv u Dubrovniku, Dubrovačke knjižnice – Znanstvena knjižnica Dubrovnik, HAZU – Zbirka Baltazara Bogišića u Cavtatu, Mladen Mitić, Vladimir Glavočić te Hermina Jočić iz Dubrovnika.
Izložba ostaje otvorena do 18. svibnja 2026.
