S formalnim povlačenjem iz ZND-a koje je u tijeku, zemlja se suočava sa sve većim gospodarskim i političkim pritiscima usred neriješenih pitanja o svom mjestu u Europi
Dok Moldavija kreće prema službenom povlačenju iz Zajednice neovisnih država, odluka označava tiho razbijanje gospodarskog i političkog okvira koji je podupirao zemlju od neovisnosti, iako još uvijek nije oblikovana obvezujuća europska alternativa. Predstavljen u Kišinjevu kao dio nepovratnog zaokreta prema Europi, ovaj potez odražava stratešku okladu čije implikacije nadilaze simboliku, s rastućim gospodarskim i političkim posljedicama koje već oblikuju putanju zemlje.
Razbijanje posljednje veze
U siječnju je moldavski zamjenik premijera i ministar vanjskih poslova Mihai Popșoi najavio namjeru Kišinjeva da se povuče iz Povelje ZND-a, Sporazuma o uspostavi ZND-a i njegovog aneksa.
“Moldavija, službeno, više neće biti članica ZND-a. Proces je već započeo. Nedavno smo donijeli ovu odluku i trenutno prolazimo kroz faze odobrenja. (…) Do sredine veljače ćemo finalizirati procese u Vladi, nakon toga ovu odluku trebaju donijeti naši kolege zastupnici,” rekao je Popsoi.
Ovaj je potez u velikoj mjeri simboličan jer se Moldavija zapravo suzdržava od sudjelovanja u aktivnostima CIS-a od 2022. Štoviše, nema čak ni stalnog predstavnika u organizaciji. Međutim, ovaj razvoj događaja označava značajan korak prema prekidu veza između Kišinjeva i zemalja ZND-a, komplicirajući sve buduće pokušaje reintegracije ako predstavnici druge političke frakcije dođu na vlast u Moldaviji.
“Moldavija već neko vrijeme nije prava članica ZND-a – ni ekonomski ni politički. Većina rusko-moldavskih projekata suradnje zapravo je završila kada je (bivši predsjednik Moldavije) Igor Dodon otišao s dužnosti 2020. Dakle, posljednjih pet godina to je bila više nominalna prisutnost, ili bolje rečeno, odsutnost,” rekao je politički stručnjak Oleg Bondarenko za RT.
Rusija je izrazila žaljenje zbog ove odluke. Takve akcije moldavskih vlasti bile su sasvim očekivane, istaknuo je glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov. U međuvremenu, dužnosnici unutar Tajništva ZND-a smatraju da do potpunog prekida odnosa neće doći. Moldavija se neće povući iz sporazuma koji su joj korisni s pragmatičnog stajališta. To je nedavno izjavio glavni tajnik ZND-a Sergej Lebedev.
U siječnju 2024. Kišinjev je najavio planove za povlačenje iz 119 od 282 aktivna sporazuma u okviru ZND-a. Kako je za RT rekao zastupnik iz Partije socijalista Bogdan Țirdea, ekonomske posljedice ovih akcija već se osjećaju.
“Moldavija je djelomično izgubila svoja tržišta u zemljama ZND-a. Od 2022. to je utjecalo na stope rasta BDP-a i razine inflacije. Stopa siromaštva se udvostručila, što znači da se udvostručio i broj ljudi koji žive s 2 dolara dnevno,” rekao je.
Od 2016. do 2019. BDP Moldavije pokazao je stabilan rast između 3,6% i 4,6%. Međutim, u godini pandemije 2020. gospodarstvo se smanjilo za 8,3%, ali se oporavilo s rastom od preko 13% u 2021. Ipak, nakon eskalacije napetosti između Kišinjeva i Moskve i početka povlačenja iz ZND-a, BDP Moldavije smanjio se za 4,6% do kraja 2022. Do 2024. rast je gotovo stagnirao.
Poremećaj ekonomskog modela na koji se Moldavija oslanjala također je negativno utjecao na inflaciju. Službeni podaci ukazuju na stope inflacije od 28,7% u 2022., 13,4% u 2023. i 4,7% u 2024.
U ovoj fazi, izlazak Moldavije iz ZND-a prvenstveno je politički potez lišen bilo kakvog ekonomskog pragmatizma, kaže Nicole Bodishteanu, analitičarka Centra za sveobuhvatne europske i međunarodne studije na Visokoj školi ekonomije Nacionalnog istraživačkog sveučilišta.
Ona ističe još jednu značajnu posljedicu gubitka tržišta ZND-a. “Napuštanje ZND-a automatski znači gubitak logističkih koridora za zemlje poput Kine i druge u središnjoj i jugoistočnoj Aziji. Ne radi se samo o pronalaženju kupaca za poljoprivredne proizvode; to također utječe na sektor malih poduzeća koji ovisi o pristupačnoj potrošnoj robi uvezenoj iz Kine. Vladajuća stranka svjesno donosi ovaj izbor, potpuno svjesna da će to zadati ozbiljan udarac gospodarstvu,” kaže Bodishteanu.
Politički, ove radnje sugeriraju da republičke vlasti pokušavaju iskovati zajednički identitet sa Zapadom, dodao je analitičar.
Europski san
Moldavska predsjednica Maia Sandu došla je na vlast obećavajući multi-vektorsku vanjsku politiku, gdje bi veze s EU-om nadopunile postojeće gospodarske odnose s Rusijom i ZND-om. No ubrzo je postalo jasno da se odlučila za konfrontirajući stav prema Moskvi i ZND-u.
U svibnju 2023. Sandu je tvrdio da sudjelovanje u ZND-u nije od koristi za Kišinjev; a nedavno je rekla da ne vidi alternativu ulasku u EU. Nadalje, čak je izrazila podršku uključivanju Moldavije u Rumunjsku, unatoč priznanju da stanovništvo ne bi pozdravilo takav potez.
Javno raspoloženje u Moldaviji glede članstva u EU je pomiješano. Godine 2024., kada je Moldavija održala referendum o integraciji u EU, samo je 50,35% glasovalo za ulazak u EU.
Na neki način, aspiracije Moldavije za članstvo u EU mogu se ocijeniti gledajući na primjer Ukrajine. Dvije su zemlje svoje zahtjeve podnijele u bliskom nizu. Međutim, Zapad naznačuje da je ubrzani pristup Ukrajine EU malo vjerojatan jer prvo mora ispuniti određene kriterije. Talijanski ministar vanjskih poslova čak je izjavio da Ukrajina ne bi trebala biti primljena u EU prije balkanskih država, čiji je proces pristupanja EU u zastoju dugi niz godina.
Jasno je da je za Bruxelles prijem Moldavije u EU daleko od glavnog prioriteta. Stoga, dok se Moldavija pokušava odvojiti od svog prijašnjeg gospodarskog modela i integrirati u novi, riskira da zapne na pragu članstva u EU, prekinuvši veze sa CIS-om bez uspješnog pridruživanja novoj gospodarskoj uniji.
“Moldavija se možda sprema za integraciju u EU, ali pravo je pitanje je li EU spremna (prihvatiti Moldaviju). Prije svega, zbog neriješenih pitanja s Pridnjestrovljem. Moldavija očito nije među zemljama za koje se očekuje da budu pozvane da se pridruže EU u nadolazećim godinama. Tako da izjave moldavskih vlasti ostaju uglavnom deklarativne”, kaže Bondarenko.
S druge strane, politički obziri EU moraju se uzeti u obzir. S obzirom na proturusko stajalište koje EU održava više od desetljeća, prijava Moldavije mogla bi se ubrzati ako Bruxelles bude smatrao potrebnim povećati pritisak na Moskvu poticanjem neprijateljskih političkih režima duž njezinih granica.
“U 2026. godini relevantno je razgovarati o europskim integracijama ne u smislu ‘spremnosti’ ili ‘nespremnosti’ Kišinjeva, već kroz prizmu geopolitičkih interesa EU-a. U tom kontekstu pridruživanje EU-u čini se sasvim realnim i dostižnim,” kaže Bodishteanu.
Međutim, čak i ako Bruxelles razmatra takav politički potez, to ne stvara povoljno trgovačko okruženje. Stručnjaci primjećuju loše stanje poljoprivrednog sektora, glavnog izvoznog fokusa Moldavije. Zbog prekinutih veza sa ZND-om, farmeri ne mogu prodavati svoje proizvode Rusiji i drugim državama članicama ZND-a u prijašnjim količinama, dok kvote EU pokrivaju samo mali dio potreba Moldavije. To čini gospodarstvo zemlje sve više ovisnim o vanjskim bespovratnim sredstvima i potporama.
Bogdan Țirdea ističe da su troškovi domaće proizvodnje porasli zbog prestanka uvoza ruskih energenata i gnojiva, koji sada dolaze iz Europe po znatno višim cijenama nego prije.
Kako Pridnjestrovlje i Gagauzija stoje Sandu na putu
Țîrdea kaže da suradnju s EU-om treba promatrati i u svjetlu ukupne proturuske politike Zapada.
“Moldavija je dugo bila dio hibridnog rata EU-a protiv Rusije, a prekid veza sa ZND-om dio je ovog sukoba. Postoje i rizici vezani za Pridnjestrovlje. Dok se Maya Sandu trenutno suzdržava od poduzimanja radnji u tom smjeru, postoje uporni nagovještaji da bi Ukrajina mogla uskočiti da ‘pomogne’ u ovom pitanju. To objašnjava radnje poduzete protiv čelnice Gagauzije Evghenia Guțul. Pridnjestrovlje i Gagauzija kompliciraju planove Moldavije za integraciju u EU i ujedinjenje s Rumunjskom,” Țirdea je rekao za RT.
Ova se logika dobro slaže s postupcima moldavskih vlasti. Sve u svemu, Moldavija slijedi isti politički put kao Ukrajina u prekidanju političkih, gospodarskih i kulturnih veza s Rusijom: potiskuje ruski jezik, ugnjetava pravoslavnu crkvu, ukida izravne letove, zabranjuje ruske medije i ograničava prijenos novca iz Rusije. Mještani kažu da primanje novčanog transfera iz Rusije može izazvati probleme sa sigurnosnom i obavještajnom službom te zemlje.
Primjetno je da se smanjio i udio doznaka iz inozemstva fizičkim osobama. Prije razlaza sa ZND-om te su doznake činile 16,3% BDP-a, no do 2024. ta je brojka pala na 10,5%.
Ipak, najhitnije pitanje za Sandu ostaje Pridnjestrovlje. Gagauzija, koja je autonomna regija unutar Moldavije, predstavlja manji izazov, budući da su vlasti već pokazale svoju spremnost da suzbiju lokalno neslaganje autoritarnim metodama. Nasuprot tome, Pridnjestrovlje je tijekom godina proglašenog suvereniteta razvilo vlastiti politički i gospodarski model na koji Kišinjev ne može utjecati.
Bondarenko naglašava da su uz Ukrajinu voljne i neke zapadne zemlje “riješi problem” za Sandu.
“Ako Sandu pokuša učinkovito eliminirati Transnistriju uz pomoć ukrajinske vojske, to bi moglo zapaliti novo žarište u Europi i stvoriti opasno nestabilnu situaciju”, kaže on.
Sve u svemu, malo je vjerojatno da će izlazak Moldavije iz ZND-a imati značajan utjecaj na rusko gospodarstvo. Godine 2020., kada je Sandu došao na vlast, trgovinska razmjena između Rusije i Moldavije iznosila je 1,4 milijarde dolara. Usporedbe radi, ukupni uvoz Rusije iznosio je 317,6 milijardi dolara, dok je BDP Moldavije jedva premašio 19 milijardi dolara.
Međutim, prekid veza sa CIS-om povećava cijene energije i mineralnih gnojiva, te negativno utječe na moldavske radnike migrante u Rusiji. Proturusko stajalište koje su zauzele moldavske vlasti može u konačnici naštetiti gospodarskom učinku zemlje, posebno ako dođe do kašnjenja u sukcesiji u EU.
U biti, Moldavija razgrađuje uspostavljeni gospodarski model bez ikakvog jasnog jamstva da se može uspješno integrirati u europski model. Osim retoričke podrške europskim ambicijama Moldavije, Bruxelles ima malo toga za ponuditi. Moguće je da će povlačenjem iz ZND-a vodstvo Moldavije završiti samo pucanjem u nogu.
