Broj 104 je broj hitne pomoći, broj koji nitko ne želi nazvati, osim ako baš ne mora. Hitna u Hrvatskoj je pod velikim pritiskom, što se moglo vidjeti prije nekoliko dana na zagrebačkom Rebru kada se društvenim mrežama proširila snimka vozila hitne pomoći koja čekaju u redu za prijem pacijenata na Objedinjenom hitnom bolničkom prijemu KBC-a Zagreb. Objavljena je na stranici “Hitna uživo 194”, koji pišu kako se ispred Rebra nalazilo 7 od 14 raspoloživih vozila.
Dok se u mnogim bolnicama diljem zemlje medicinsko osoblje bori s gužvama i manjkom kadra, u Primorsko-goranskoj županiji već godinama funkcionira model koji mnogi smatraju primjerom dobre prakse, sustav videonadzora koji u realnom vremenu prati stanje na terenu i omogućuje brže donošenje odluka. Upravo na takvom sustavu, tvrde stručnjaci, trebao bi se graditi novi standard hitne medicine u Hrvatskoj.
Doktorica Slađana Srdoč, specijalistica hitne medicine s tri desetljeća iskustva u riječkom Zavodu za hitnu medicinu, potvrđuje da ovaj posao nije za svakoga: “Posao u hitnoj medicini je dinamičan, pun adrenalina. Na početku, svaki liječnik, tehničar i sestra suočava se s velikim stresom i ogromnom odgovornošću. No, s vremenom, iskustvo pomaže u suočavanju s tim izazovima”, kaže dr. Srdoč za RTL Danas.
Kraći radni tjedan
Istovremeno, u Hrvatskoj jačaju zahtjevi za poboljšanjem uvjeta rada. Hrvatska udruga bolničkih liječnika, zajedno s dvanaest zdravstvenih organizacija, predlaže sustavsku psihološku pomoć za medicinsko osoblje te uvođenje beneficiranog radnog staža, posebno s obzirom na svakodnevnu izloženost traumama, stresnim intervencijama i pritiscima obitelji pacijenata.
“Za hitnu pomoć je ključno da svaki pacijent bude zbrinut unutar minute-dvije. Svaka odgoda može imati ozbiljne posljedice”, upozorava Milivoj Novak, v. d. zamjenika ravnatelja KBC-a Zagreb. Dodaje da čak i naizgled mala kašnjenja mogu izazvati lančane zastoje.
Među predloženim mjerama za rasterećenje sustava ističu se telefonske linije za medicinske konzultacije, koje bi pacijentima omogućile procjenu hitnosti prije dolaska u bolnicu. Prema riječima Ivice Beline, predsjednika Koalicije udruga u zdravstvu, takav model znatno bi smanjio pritisak na hitne službe i ubrzao obradu pacijenata.
Nedostatak kadra
Dodatni problem je nedostatak kadra. Kako ističe liječnik obiteljske medicine Dragan Soldo, čak petina liječnika u sustavu ima manje od godinu dana radnog iskustva, što dodatno opterećuje starije i iskusnije kolege.
Istovremeno, svaka četvrta bolnica u Hrvatskoj već ima angažirane zaštitare, a mnogi drže da bi to trebalo postati standard u svim ustanovama. U javnosti kruži i prijedlog da se radni tjedan skrati s 40 na 32 sata te da se povećaju koeficijenti kako bi se sustav učinio privlačnijim novim stručnjacima.
Iz inicijative Hitna uživo 194, Samuel Jelušić upozorava na alarmantno stanje na terenu. Govori o vozilima hitne pomoći koja prokišnjavaju, neadekvatnoj opremi i nepravilnostima u nabavi.
Liječnici traže hitne i korjenite reforme. Među njima je i specijalistica hitne medicine Maša Sorić, koja naglašava: “Ključno je poboljšati kadrovsku situaciju u hitnoj medicini. Moramo privući nove kadrove i zadržati iskusne liječnike i medicinske tehničare kako bi sustav mogao bolje funkcionirati.”
Iako je nacrt reforme već dostavljen Ministarstvu zdravstva, službenog odgovora – nema. Ministarstvo zdravstva ipak poručuje kako su osnovali Radnu skupinu s ciljem izrade najboljeg modela organiziranja hitne medicine. Navode da će se kroz izmjene Pravilnika o pružanju djelatnosti hitne medicine raditi na unapređenju uvjeta.
