U arhivima europske povijesti datum 15. siječnja 1992. zabilježen je kao trenutak kada se geopolitička slika Balkana nepovratno promijenila. Tog je dana dvanaest članica tadašnje Europske zajednice (EZ) odlučilo povući potez koji će definirati modernu hrvatsku državu: službeno su priznali njezin suverenitet.
Međutim, put do tog priznanja nije započeo u Bruxellesu, već u znatno skromnijim okolnostima. Dok su se borbe na terenu zaoštravale, hrvatska je diplomacija vodila bitku u tišini i otvarala prva predstavništva u gradovima poput Stuttgarta, Münchena i Washingtona još 1991. godine, u trenucima kada država pravno, za ostatak svijeta, još nije ni postojala.
Diplomatski proboj
Iako se 15. siječnja slavi kao ključna prekretnica, prvi su led probili oni koji su i sami tražili svoje mjesto pod suncem. Slovenija, Litva, Ukrajina i Letonija bile su prve koje su pružile ruku Zagrebu u drugoj polovici 1991. godine.
Ipak, stvarni potres na međunarodnoj sceni izazvao je Island, koji je 19. prosinca 1991. postao prva međunarodno priznata država koja je donijela odluku o priznanju. Slijedile su ga Njemačka i Vatikan, dvije sile čiji je utjecaj bio presudan. Njemačka inicijativa unutar Europske zajednice često se navodi kao “diplomatski motor” koji je primorao ostatak Europe da ubrza svoje procese.
Do kraja siječnja 1992. ukupno 44 države uvrstile su Hrvatsku na svoju listu suverenih nacija. Uslijedila su priznanja globalnih teškaša: Ruske Federacije u veljači, Sjedinjenih Američkih Država u travnju te Kine potkraj istog mjeseca. Kruna tog procesa dogodila se 22. svibnja 1992., kada je hrvatska zastava prvi put podignuta ispred sjedišta Ujedinjenih naroda u New Yorku.
Posljednji korak suvereniteta
Povijest moderne Hrvatske neraskidivo je vezana uz još jedan 15. siječnja, onaj iz 1998. godine. Šest godina nakon prvih priznanja završen je proces mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja. Pod nadzorom misije UNTAES, istočna Slavonija, Baranja i zapadni Srijem vraćeni su u ustavnopravni poredak zemlje bez ispaljenog metka.
Danas, tri desetljeća kasnije, Hrvatska je članica NATO-a, Europske unije i schengenskog prostora. Diplomatski odnosi uspostavljeni su s gotovo cijelim svijetom. Ipak, zanimljiv je kuriozitet da tri države – Butan, Niger i Tonga – do današnjeg dana nisu formalno provele proces međusobnog priznanja s Hrvatskom.
Dugo je na tom popisu bila i Liberija, no Ministarstvo vanjskih i europskih poslova piše da su s tom zemljom diplomatski odnosi uspostavljeni 26. rujna 2024. godine. Naime, nekoliko desetaka zemalja nikad nije formalno donijelo odluku o priznanju, ali su uspostavile diplomatske odnose, što se tretira kao priznanje.
