Ovi Hrvati vode dugu i tešku borbu: ‘Postali su najveće žrtve prljave industrije’

Borbu s prikupljanjem otpada vode mještani Medulina, a nametnuti Županijski centar za gospodarenjem otpadom “Kaštijun” stvara velike probleme već godinama i za zdravlje građana, ali i za poljoprivredu i turizam. Rješenja, nažalost, još uvijek nema.

Njihova je borba krenula 2008. godine kada je započelo planiranje Županijskog centra za gospodarenje otpadom (ŽCGO) “Kaštijun” na lokaciji dosadašnjeg odlagališta otpada na kojeg su otpad odlagale jedinice lokalne samouprave, pravne sljednice bivše Općine Pula. U razgovoru za portal Direktno načelnik Općine Medulin Ivan Kirac istaknuo je kako se već tada Općina Medulin, odnosno velik broj mještana Općine Medulin, usprotivila planiranju i gradnji ŽCGO Kaštijun na mjestu tadašnjeg odlagališta otpada.

Naveli su, kako kaže, da su način odabira lokacije za ŽCGO, izrada studije utjecaja na okoliš, sadržaj koji će se graditi, površina ŽCGO i druge radnje oko Centra provedeni netransparentno, bez konzultiranja lokalne samouprave i građana te su već donesena rješenja nedemokratski nametnuta stanovništvu. “Već smo tada upozoravali da se javnosti  prikazuju samo faze izgradnje centra za gospodarenje komunalnim otpadom, a izbjegavalo se odgovoriti gdje će se deponirati mulj od svih pročistača otpadnih voda u Istri (iz izjave Hrvatskih voda već je tada bilo vidljivo da se i to planira na  Kaštijunu), a problematika se aktualizirala prošle godine, nakon što je Grad Pula započeo planiranje  sustava za odvodnju i pročišćavanje otpadnih voda”, rekao je za portal Direktno.hr.

‘Problemi započinju onoga dana kada Centar započinje s radom’

Općina Medulin je, kaže načelnik, od početka predlagala da se pokrene procedura komparativne analize svih lokacija za ŽCGO u Istarskoj županiji, a ne isto smjestiti na mjesto starog odlagališta. “Isticali smo da bi izgradnja ŽCGO na lokaciji Kaštijun definitivno – bespovratno uništilo cjelokupni turizam i poljoprivredu u Općini Medulin, a stanovnici cijele Općine Medulin postali bi žrtve prljave industrije, zagađenog zraka i buke, umjesto blagodati koju sada uživaju u čistom zraku, moru i tišini”, poručio je Kirac.

Istaknuo je kako je borba s, odnosno protiv Kaštijuna nadpolitičko pitanje u Općini Medulin i da su sve političke opcije od samog planiranja Kaštijuna, pa do danas, bile jednoglasne u ocjeni kako Centru nije mjesto ovdje gdje se danas nalazi. “Iako se Županijski centar za gospodarenje otpadom Kaštijun formalno nalazi na području grada Pule, isti  se nalazi u enklavi, odmah na granici s Općinom Medulin, odnosno gotovo da se nalazi u našem dvorištu”, upozorio je načelnik Općine Medulin.

Kazao je kako je ŽCGO Kaštijun smješten na svega jedan kilometar od naselja Pomera, jedan kilometar od naselja Banjole i Vinkuran te svega tri kilometra od naselja Medulin. “Problemi s Centrom započinju onoga dana kada Centar započinje s radom, odnosno odmah po početku rada se pokazuje da su strepnje stanovnika Općine kod planiranja Centra bili opravdani. Naime, u Centar svakodnevno stižu sve veće i veće količine otpada koje se ne stižu adekvatno obraditi. U centru se odlažu velike količine otpada koji šire neugodne mirise. Neugodni mirisi šire se naseljima Općine Medulin cijelu godinu, a ljeti je boravak izvan kuće gotovo nemoguć”, rekao je sugovornik Direktnog.

‘Priča još uvijek ne ide na bolje’

“Naši su mještani najpogođeniji neugodnim mirisima, narušena im je kvaliteta života, turisti odlaze iz apartmana, a mještani se brinu za svoje zdravlje i zdravlje svoje djece, dok rješenja, nažalost, nema na vidiku. Glavni problem zašto dolazi do neugodnih mirisa je, prema informacijama koje dobivamo, prevelika količina miješanog komunalnog otpada koje pristiže na Kaštijun iz cijele Istarske županije. Naime, Kaštijun je projektiran za 390 tona otpada dnevno, a dnevno je do ove godine na Kaštijun pristizalo gotovo duplo tona otpada dnevno”,  istaknuo je načelnik Kirac.

Kazao je kako je od ove godine taj broj limitiran na 390 tona dnevno, međutim neugodni mirisi i dalje su snažni i svakodnevni. Nažalost, priča, ističe, još uvijek ne ide na bolje te sve intencije, njih kao jedinice lokalne samouprave i njihovih mještana, ne nailaze na razumijevanje i donošenje konačnih rješenja za naše probleme. Tijekom prezentacije rada budućeg  Centra bilo je prezentirano da će se iz otpada MBO tehnologijom proizvoditi gorivo koje će se prodavati cementarama i na taj način će se smanjiti troškovi obrade otpada. No, to ne da se nije ostvarilo, već Centar godišnje troši značajna sredstva na zbrinjavanje bala otpada koje su trebale biti iskorištene kao gorivo”, kazao je.

Do pronalaska kupca, što zna potrajati i nekoliko godina, te bale otpada, kaže, stoje odložene na odlagalištu i generiraju nesnosan smrad. Zbog spomenutih problema, Općina Medulin, građanska inicijativa “Ne Kaštijun”, kao i mještani organizirali su prosvjede još u trenutku kada je Kaštijun bila samo ideja, kasnije i kada je ideja stavljena na papir, a to čine još i danas. “U Ministarstvu su upoznati s problemom Kaštijuna, no nažalost do danas nisu predložili rješenja kako problem smanjiti ili u potpunosti ukloniti. A ovim kapacitetom i tehnologijom obrade otpada jedino što Kaštijun može biti je Centar za gospodarenje otpadom isključivo Južne Istre, a ne cijele Istarske županije”, poručio je Kirac.

Ovo navodi kao jedino i dugoročno rješenje

Kirac je istaknuo kako su vlasnici ŽCGO Kaštijun Istarska županija (49 posto) te Grad Pula s 51 posto vlasništva. “I Istarska županija i Grad Pula jako dobro su upoznati s problemom Kaštijuna te za sada, nažalost, osim prijedloga uvođenja smeđih kanti i restrukturiranja vlasništva, rješenja nije bilo. Ono što svakako smatramo da bi bilo jedino i dugoročno rješenje je da Kaštijun ostane Centar za gospodarenje otpadom isključivo Južne Istre, odnosno bivše Općine Pula, a da se novi Centar sagradi negdje bliže sjevernoj i središnjoj Istri”, kazao je.

Nažalost, nastavlja načelnik Kirac, da bi to bilo moguće, potrebno je da se promjeni Zakon u kojem je navedeno da može postojati samo jedan centar po županiji. S ovakvim trendom rasta turizma i kućanstva, to nažalost nije moguće i nije dostatno. “Postavljamo si pitanje na koji način je netko mogao opravdati postojanje ovakvog centra na sam jug Istre te opravdati trošak transporta velikih količina otpada iz turističkih središta Umaga, Poreča i Rovinja? Doprinosi li cestovni prijevoz otpada smanjivanju emisija CO2 i smanjivanju prometnih gužvi i špici turističke sezone?”, upitao se.

“Ono što kratkoročno možemo učiniti (a i dalje težiti Centru za južnu Istru) je smanjiti količinu miješanog komunalnog otpada koji pristiže u centar te smanjiti vlažnost tog istog otpada te neugodne mirise. Vlažnost MKO, kao i neugodni mirisi, mogu se smanjiti na način da se mještanima i gospodarstvenicima omogući odvojeno prikupljanje termički obrađene hrane – otpada iz kuhinja i kantina te taj isti otpad predavati ovlaštenom preuzimatelju koju isti ne smije dovoziti na Kaštijun. Ista stvar je i s otpadom od pelena za djecu i odrasle”, rekao je.

‘Najveće posljedice snose isključivo naši mještani’

“Sve navedeno Općina Medulin uvodi u 2024. i 2025. godini, no nažalost, ako to učinimo samo mi, neće biti dovoljno da pomognemo situaciji na Kaštijunu i smanjimo štetne učinke. Svjesni smo da najveće posljedice ŽCGO Kaštijun snose isključivo naši mještani te da je stanovništvu Istarske županije nezamisliv nesnosni smrad koji mi i naši mještani trpimo, no za rješavanje problema potrebna nam je suradnja svih dionika, a ne samo politiziranje problema što je do sada bio slučaj”, upozorio je Kirac.

Geneza hrvatske sramote stara 12 godina: ‘Ovaj projekt nigdje nije polučio dobre rezultate’

Mještani Općine Medulin, nastavlja, ne smiju biti građani drugog reda i imaju pravo na čist zrak, zdravlje i kvalitetu života, kao i ostali građani Republike Hrvatske. “Nažalost, sustav gospodarenja otpadom ne funkcionira u Istarskoj županiji te ne postoje zajednički konsenzus, pravila i način rada, a Zakonom je potrebno predvidjeti puno veće kazne kako bi sustav počeo pravilno funkcionirati”, zaključno je poručio načelnik Općine Medulin.

*Tekst je nastao u okviru projekta ”Što smrdi u hrvatskom modelu gospodarenja otpadom?” kojeg je financijski podržala Agencija za elektroničke medije sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.