Često se žalimo kako ne čujemo Boga u molitvi, no jesmo li se ikada zapitali u kome je problem? Je li možda problem u našoj sposobnosti slušanja i primanja.
Dok sveci pišu o tome kako im Bog progovara u srcu, mi se ponekad molimo i doživimo samo tišinu. Zašto je to tako? Problem nije u Bogu, nego u nama. Bog želi govoriti svima.
Teofil Antiohijski, ranokršćanski pisac, donosi zanimljivo razmišljanje o ovom pitanju. U knjizi upućenoj Autoliku zapisao je: “Ako želiš vidjeti Boga, najprije mi pokaži kakav si čovjek. Pokaži mi može li tvoj um zaista vidjeti i tvoje srce zaista čuti.”
Otvorimo oči za Njega
Teofil objašnjava da je Bog prisutan, ali ga može vidjeti samo onaj tko ima oči otvorene za njega. Sunce ne prestaje sjati samo zato što ga slijepi ne mogu vidjeti. Problem nije u svjetlu, nego u očima koje su zamračene. Isto vrijedi i za naše duhovne oči – grijesi, navezanosti i rastresenost mogu ih zaslijepiti.
Dodatno, Teofil koristi sliku ogledala: “Duša bi trebala biti čista poput zrcala koje odražava svjetlost. Ako je ogledalo prekriveno hrđom, ne može jasno prikazati odraz. Na isti način, nitko tko u sebi nosi grijeh ne može jasno vidjeti Boga.”
Mijo Barada upozorava: Molite ove molitve jer đavlu strašno smetaju
Put do duhovne jasnoće
Sveci su mogli čuti Božji glas ne zato što su bili savršeni, nego zato što su čeznuli za svetošću. Redovito su se ispovijedali, molili i trudili živjeti u Božjoj prisutnosti. Njihovo srce bilo je usmjereno na Boga, a ne na prolazne stvari ovoga svijeta.
Ako želimo jasnije čuti Boga, trebamo preispitati stanje svoje duše. Jesmo li previše zaokupljeni brigama i materijalnim stvarima? Nosimo li u srcu grijehe koji nas udaljuju od njega?
Bog uvijek govori, ali mi moramo postati sposobni slušati ga. Dobar korak u tom smjeru je redovita ispovijed, život u kreposti i traženje duhovnog vodstva. Što više pročistimo svoje srce, to će nam Božji glas postati jasniji.
Molitva koja razara pakao, Isus govori: ‘Svaka se molitva uslišava ovako’
