DUBROVNIK – Danas, na blagdan sv. Nikole, prisjećamo se dana koji je zauvijek obilježio Dubrovnik. U zoru toga 6. prosinca 1991., na Dubrovnik je pokrenut napad s kopna i mora. Grad su zasule tisuće projektila, poginulo je 19 civila i branitelja, a ranjeno je više od 60 ljudi. Taj dan ostao je zapamćen i po herojskom otporu. Branitelji na Srđu zaustavili su proboj agresorske vojske i 6. prosinca obilježava se kao Dan dubrovačkih branitelja, dan kada Grad odaje počast svima koji su ga branili, svima koji su položili živote za njegovu slobodu, te svim civilima stradalima u najtežem napadu tijekom opsade.
Među žrtvama toga strašnog jutra bio je i Pavo Urban, mladi dubrovački fotograf, student zagrebačke Akademije dramskih umjetnosti. Imao je tek 23 godine kada je, radeći ono što je smatrao svojom dužnošću, dokumentirajući istinu o razaranju Dubrovnika, pogođen gelerom granate između Orlandova stupa i crkve sv. Vlaha. Snimio je posljednju fotografiju samo trenutak prije nego što je smrtno stradao. Kasnije nazvana „Kamena prašina nad Gradom“, postala je jedan od najprepoznatljivijih simbola razaranja Dubrovnika. To nije samo kadar rušenja; to je vizualni zapis trenutka u kojem se umjetnost susreće s tragedijom, a hrabrost s pogibelji, piše Hrvatsko novinarsko društvo.
Ovo je dan kada se s tugom prisjećamo talentiranog umjetnika koji je je od rane mladosti pokazivao znatiželju i senzibilitet prema fotografiji. Bio je član Foto kluba „Marin Getaldić“, službeni fotograf Kazališta Marina Držića te Dubrovačkih ljetnih igara. Premda je bio primljen na Akademiju dramskih umjetnosti u Zagrebu, početak agresije na Dubrovnik potaknuo ga je na povratak kući, među svoje, na prvu crtu obrane. Fotografirao je svakodnevicu grada pod opsadom: lica ljudi sklupčanih u skloništima, vatrogasce koji gase požare, bljeskove granata nad Stradunom, ranjene u bolnici, vojnike na položajima. Njegov je objektiv hvatao prvenstveno ljude, njihovu snagu, nadu i prkos. U vremenu kada su mnogi bježali od opasnosti, Urban nije imao straha, fotografirajući razaranje Dubrovnika, ostavio je svjedočanstvo od divljaštvu i zločinu, ali i svjedočanstvo o sebi samome, hrabrom mladom čovjeku. Njegov ciklus „Rat art“ danas predstavlja nezaobilazan dokument, ne samo ratne kronike Dubrovnika, nego i jedinstvene umjetničke ekspresije nastale usred razaranja.
Pavo Urban nije bio samo fotograf. Njegove riječi iz ratnog dnevnika i danas zvuče tako točno i snažno: „Bojim se da će vrlo brzo čim se sve malo smiri progovorit zlobe i niskosti, licemjerje i pohlepa i da će se sve početi vrtjeti po starom, možda čak i intenzivnije jer će se bolje izmišljat argumenti… Biće lova na vještice, biće inkvizitora i heretika, a najgore će to osjetiti onaj dio naroda kojemu je samo na umu mir i bolje sutra.” – ta rečenica ostala je u naslijeđe svim naraštajima koji su došli nakon rata.
Danas se prisjećamo stradanja Dubrovnika i Pava Urbana, čije fotografije nisu tek dokumenti; one su svjedočanstva duše grada pod opsadom. Njegova hrabrost, talent i vizionarske riječi ostali su trajna ostavština.
D.G.
PROČITAJTE JOŠ:
Dan kad je obranjen Dubrovnik | | Morski HR
Blagdan svetoga Nikole, 6. prosinca 1991. ostat će upamćen kao dan kad je obranjen Grad. Tog “crnog” petka u 5 sati i 50 minuta iz tri smjera krenula je agresorska vojska s pješa
Dan kad je razarač Pula pogodio hidrogliser s izaslanstvom UNICEF-a na putu za Dubrovnik | | Morski HR
U jeku opsade Dubrovnika, svjetski uglednici, diplomatski su nastojali pomoći gradu pod Srđem, među ostalim i šaljući promatračke misije u sam grad i na pregovore s napadačima. Naravno,
