Čistačice u trogirskoj komunalnoj tvrtki “Trogir holding” koje pripadaju Sektoru održavanja javnih površina poznate su kao vrijedne radnice, ali i izuzetno poštene.
u njihovoj službi nije rijetkost da pronađu izgubljene stvari, bilo da je riječ o dokumentima, novčanicima, i štošta toga, koje uredno vračaju na prave adrese kako bi izgubljeni predmeti došli do vlasnika. A te adrese su ponajviše trogirska Policijska postaja, ili pak Gradski radio…, a postoji i opcija usmene predaje i širenja informacije o pronalasku “po gradu”.
Rekorderka u pronalaženju izgubljenoga je Sandra Vudrić!
Ovo je pedesetdvogodišnjakinja koja je zaposlenica te tvrtke već osam godina i u tom periodu joj se posrećilo da se izgubljeni predmet stotinjak puta baš “zakačio” za nju. A, ona ni nema ništa protiv toga. Dapače, drago joj je kada može nekome pomoći bilo da se radi o domaćim ljudima ili turistima, djeci ili starijim osobama, piše Trogirski portal.
– Često nađem novčanike i u njima dokumente, novac, nakit, odjeću i to najviše dječju, naočale, ključeve, mobitele… Evo, nekidan sam pokraj Srednje škole pronašla malu plavu boršu u kojoj su bile markirane naočale, osobna i dokumenti. To je izgubio neki Austrijanac, rekli su mi u Policiji gdje sam česta “gošća”, jer najprije s izgubljenim stvarima odem tamo – kaže Sandra.
Najveći iznos
Najveći iznos koji je pronašla bio nešto više od 100 eura, i nikad joj na pametn nije palo zatajiti pronalazak.
– Sada liti turisti gube najviše dokumente, a kada počne škola pokraj osnovne škole u staroj jezgri gotovo svakodnevno na klupama djeca ostavljaju, melodike, likovne mape, sportsku opremu… Ostave oni to i odu u školu, a kad se sjete u školi ih već čeka sve to. A koliko kišobrana sam pronašla… Ma, to su dičja posla – sa smiješkom će Sandra.
Sandra je rodom iz Rogoznice, a ljubav je kaže dovela u trogirsko zaleđe u mjesto Prapatnica, točnije zaseok Vudrići prije 24 godine. Tvrdi kako je život na selu težak, a njezino u 21 stoljeću čak još nema ni vodu. Unatoč tome smatra da je ono pitomo i da ima svoje draži.
– Ja učim i svoju dicu da kad nešto nađu da to i vrate! Mora se biti pošten! To je najveća ljudska vrlina – zaključila je Sandra Vudrić, čistačica zaposlena u trogirskom Holdingu, čiji životni moto je: “Treba živjeti pošteno!“
Koliko se nakon ovih riječi mogu sramiti svi devastatori, uzurpatori i lopovi diljem našeg prekrasnog Jadrana!
J.T.
