Na današnji dan, 24. kolovoza, svijet se prisjeća povijesnog trenutka koji je zauvijek promijenio tijek geopolitike. Naime, upravo je tada Mihail Gorbačov raspustio Komunističku partiju Sovjetskog Saveza, organizaciju koja je u tom trenutku brojala gotovo 20 milijuna članova. Isti dan Ukrajina je proglasila neovisnost, što je označilo početak kraja jedne od najvećih svjetskih sila i dovelo do potpunog raspada Sovjetskog Saveza.
Kada je 11. ožujka 1985. preuzeo dužnost generalnog sekretara Komunističke partije, Gorbačov nije mogao predvidjeti da će upravo on svojim reformama srušiti sustav koji je kanio modernizirati. Svojom politikom perestrojke i glasnosti želio je reformirati sovjetsko društvo, ali proces se ubrzo oteo kontroli. “Očito je da svi mi moramo proći perestrojku. Svatko mora prihvatiti novi pristup i shvatiti da nemamo drugog izbora”, rekao je tada novi vođa.
No, umjesto jačanja sustava, reforme su ga potkopale. Sovjetska ekonomija, već načeta krizom i neučinkovitosti, u drugoj polovici osamdesetih našla se u potpunom rasulu. Osnovne namirnice nestajale su s polica, bolnice su ostajale bez lijekova, a uvođenje racionalizacije dovelo je do bijesa građana i valova štrajkova. Gorbačov, komunist u uvjerenju, vjerovao je da bez političkih promjena nema ni ekonomske reforme, ali upravo je taj pristup ubrzao raspad carstva.
Put prema imploziji
Za razliku od svojih prethodnika koji su u kriznim trenucima posezali za vojnom silom, Gorbačov se odlučio povući i otvoriti vrata promjenama. Nakon što je to uradio i dopustio nacionalnim republikama veći stupanj autonomije, proces raspadanja Sovjetskog Saveza postao je nezaustavljiv.
Već 24. kolovoza 1991. Ukrajina je proglasila neovisnost, što je bio ključni trenutak jer je upravo ta republika, najveća poslije Rusije, predstavljala srce sovjetske ekonomije i industrije. Ubrzo su istim putem krenule i ostale republike, a dotad monolitni savez počeo se pretvarati u labavu zajednicu.
Do kraja iste godine, u prosincu 1991., vođe Rusije, Ukrajine i Bjelorusije sastali su se u Bjeloveškoj šumi i potpisali sporazum kojim je Sovjetski Savez službeno prestao postojati. Na njegovim ruševinama stvorena je Zajednica neovisnih država (ZND), zamišljena kao okvir suradnje i prijelazno rješenje koje će ublažiti raspad. No, u praksi se pokazalo da je riječ o labavoj i neučinkovitoj organizaciji, jer nove države nisu željele ostati pod ruskom dominacijom.
Konačan i nepovratan raspad
U mjesecima i godinama koje su uslijedile, nekadašnje sovjetske republike postupno su učvrstile svoju punu samostalnost. Baltičke države ubrzo su se okrenule Zapadu i krenule putem članstva u NATO-u i Europskoj uniji, dok su druge republike tražile vlastiti put između Moskve i Zapada. Gorbačovljeva odluka da raspusti Komunističku partiju i dopusti pluralizam dovela je do kraja sustava koji je desetljećima čvrsto držao sve konce u rukama.
Raspad SSSR-a bio je konačan i nepovratan, a ono što je nekoć bilo centralizirano carstvo od petnaest republika pretvorilo se u petnaest samostalnih država, svaka s vlastitim interesima, identitetom i putom u budućnost.
Iako se u svijetu često ističe da je Gorbačov omogućio miran kraj Hladnog rata, Vladimir Putin nikada mu nije mogao oprostiti raspad Sovjetskog Saveza. Sam Putin je kolaps nazvao “najvećom geopolitičkom katastrofom 20. stoljeća”.
Simbolično, ruski predsjednik odbio je prisustvovati sprovodu Gorbačova, koji je preminuo 30. kolovoza 2022., šaljući jasnu poruku o svom odnosu prema posljednjem sovjetskom vođi. Za razliku od njega, Boris Jeljcin, čovjek koji je Gorbačovu zadao posljednji udarac i preuzeo vlast u Rusiji, dobio je od Putina državni pogreb i proglašenje dana žalosti.
Veteran novinar Vladimir Pozner u jednom je intervjuu rekao da Putin i Gorbačov “svijet vide potpuno drugačije” te dodao da je ruski čelnik svjesno odlučio ignorirati njegov pogreb jer u njemu nije vidio ništa vrijedno slavljenja.
Povratak imperijalnih ambicija
Današnji rat u Ukrajini mnogi vide kao Putinov pokušaj da vrati utjecaj Sovjetskog Saveza i obnovi moć koju je Gorbačov svojim reformama srušio. Predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski u intervjuu za američke medije jasno je rekao:
“Putin želi vratiti moć Sovjetskog Saveza. To je nemoguće, ali nisam siguran da postoje ljudi koji su u stanju da mu to objasne. Siguran sam da bi to učinio preko Ukrajine, jer je Ukrajina najveća u Sovjetskom Savezu poslije Rusije. To je za njega strateški cilj i zato ne želi okončati rat.”
Zelenski je dodao da bi samo snažan međunarodni pritisak i sankcije mogle natjerati Rusiju na povlačenje. “Ako se na njih bude vršio jak pritisak, oni će ga okončati. Ako su sigurnosne garancije jake, mir će biti dug, a ako su slabe, to će biti samo pauza”, zaključio je ukrajinski predsjednik.
Povijesni paradoks
Gorbačov je želio reformirati sustav i modernizirati SSSR, no njegova perestrojka ubrzala je kolaps carstva. Putin pak, više od tri desetljeća kasnije, pokušava vratiti ono što je nestalo u jednoj povijesnoj oluji. No svijet je odavno drukčiji, a Ukrajina, čija je neovisnost 24. kolovoza 1991. zapečatila raspad Sovjetskog Saveza, ponovno je središnja točka ruskih imperijalnih ambicija.
Putinova politika posljednjih dva desetljeća oblikovana je upravo osjećajem gubitka. Njegov cilj nije izravno obnova Sovjetskog Saveza u obliku u kojem je postojao, nego vraćanje ruskog utjecaja na prostorima bivšeg Varšavskog saveza i uspostava novog svjetskog poretka.
Još 2008., kada je Gruzija objavila namjeru ulaska u NATO, Rusija je intervenirala i oduzela Tbilisiju Južnu Osetiju i Abhaziju. Šest godina kasnije, nakon proeuropskog ustanka u Kijevu, Ukrajina je izgubila Krim i dijelove Donbasa. Invazija na Ukrajinu samo je kulminacija Putinovih tvrdnji da Ukrajina mora ostati neutralna i trajno izvan NATO-a.
Povratak nekadašnje moći
“Putin nikada nije htio biti ‘samo’ jedan od članova G8. Kao najveća zemlja na svijetu, bogata resursima, Rusija ne može biti tek jedan od igrača”, upozorava Kristine Berzina iz German Marshall Funda. Njezina analiza jasno pokazuje da je Putin spreman žrtvovati gospodarski oporavak i međunarodni ugled radi viših geopolitičkih ciljeva.
Istraživački novinar Andrej Soldatov tvrdi da Kremlj današnji rat ne doživljava kao sukob s Ukrajinom, već sa Zapadom u cjelini. “Za njih je to osobno. Svi u Putinovom krugu bili su mladi KGB-ovi časnici kada je SSSR nestao. Izgubili su zemlju, status i moć koju su poznavali. To poniženje nikada nisu oprostili”, kaže Soldatov.
Ovo se čekalo: Objavljeni su Putinovi uvjeti za kraj rata
Zbog toga, dodaje, Putin vjeruje da Zapad stoljećima djeluje protiv Rusije i da je jedini način opstanka ponovno pozicioniranje zemlje kao supersile. U tom svjetlu, rat u Ukrajini nije samo borba za teritorij, nego pokušaj da se povrati povijesna moć i da se ispravi, kako to Kremlj vidi, “nepravda” raspada iz 1991. godine.
Povijest se rijetko ponavlja, gotovo pa nikada, iako ljudi često koriste tu uzrečicu, ali se često rimuje! Okolnosti danas definitivno jesu drugačije nego tada, a ne možemo ne primijetiti da je Gorbačov upamćen kao lider koji se trudio rušiti zidove, a Putin kao čovjek koji pokušava podizati nove. Za sada bezuspješno.
