Nedavni sukobi u Pojasu Gaze i Izraelu ponovno su usmjerili pozornost svjetske javnosti na pitanje palestinske državnosti, koje i dalje ostaje jedno od najkontroverznijih u globalnoj politici. Unatoč tome što je Palestinu do danas priznalo 142 od 193 članice Ujedinjenih naroda, uključujući osam od deset najmnogoljudnijih zemalja na svijetu, stvaranje suverene palestinske države još uvijek nije ostvareno.
Zadnji krug priznavanja Palestine dogodio se u svibnju kada su Španjolska, Irska i Norveška službeno priznale Palestinu kao državu, pridruživši se tako brojnim zemljama koje su to učinile nakon proglašenja palestinske neovisnosti 1988. godine. Međutim, ključni akteri Zapada, poput SAD-a, Ujedinjenog Kraljevstva, Francuske, Njemačke i Kanade, nisu slijedili taj primjer, zadržavajući time status quo koji obilježava već desetljećima neriješeno pitanje.
Na terenu, Palestina je tek djelomično ostvarila svoju državnost, dok su unutarnje podjele između Fataha, koji kontrolira Zapadnu obalu, i Hamasa, koji upravlja Gazom, dodatno zakomplicirale situaciju. Hrvatska, jedna od članica Europske unije, još uvijek ne planira priznati Palestinu, što je nedavno potvrdio premijer Andrej Plenković. „Hrvatska u ovom trenutku ne razmišlja o tome“, izjavio je, potvrđujući stav vlade.
‘Nitko od njih nema demokratski legitimitet’
Dodatno pojašnjenje dao je HDZ-ov zastupnik u Europskom parlamentu Tomislav Sokol, koji je naveo da trenutni politički lideri Palestinske samouprave nemaju demokratski legitimitet, a pobjeda Hamasa, kojeg mnogi smatraju terorističkom organizacijom, dodatno komplicira situaciju. „Ne znam koga bi tu trebalo priznati. Nitko od njih nema demokratski legitimitet“, rekao je Sokol, izražavajući sumnje u mogućnost priznanja entiteta kojim vlada Hamas.
Pitanje palestinske državnosti seže još u 1947. godinu kada je UN usvojio rezoluciju kojom je predviđeno stvaranje dvije države, arapske i židovske, na teritoriju tadašnje Palestine. No, nakon prvog arapsko-izraelskog rata 1948., plan UN-a nikada nije ostvaren, a izraelske granice proširene su daleko izvan onih koje su prvotno određene. S obzirom na trenutne okolnosti, rješenje ovog dugotrajnog spora čini se sve manje izglednim.
Izrael nakon proglašenja svoje države zauzima veći komad zemlje nego što mu je bilo dodijeljeno, da bi nakon izbijanja Prvog arapsko-izraelskog rata u svibnju 1948. Pojas Gaze pripao Egiptu, a Zapadna obala Jordanu. Onemogućilo je to provedbu UN-ove rezolucije i arapska država na predviđenom području nikad nije formirana, a izraelske granice danas su veće nego što su određene 1947. godine.
Nakon Šestodnevnog rata 1967. Izrael je zauzeo Zapadnu obalu s Istočnim Jeruzalemom i Gazu. Egipat se odrekao svojih potraživanja za Gazom još 1979., a Jordan Zapadne obale 1994. Izrael će na tim područjima ostati sve do 2005. Važno je naglasiti da dio onih koji su priznali Palestinu kao državu navodi njezine granice prije izraelske okupacije 1967., a dio njih granice uopće ne spominje.

Sporazum u Oslu
UN je rezolucijom 1974. prepoznao PLO kao predstavnika palestinskog naroda, a nakon usvajanja Palestinske deklaracije o neovisnosti u studenom 1988., u zgradi na njujorškom East Riveru će umjesto termina ‘PLO’ početi koristiti termin ‘Palestina’, premda pod tim imenom nije priznata i sama država. Palestinska deklaracija o neovisnosti usvojena je u studenom 1988. u Alžiru, a pročitao ju je tadašnji vođa PLO-a Jaser Arafat.
Tada je došlo do prvog masovnog vala priznanja Palestine kao države Priznale su ju i države nastale raspadom SSSR-a, Južna Afrika i BiH. Drugi val priznanja počeo je u prvom desetljeću ovog stoljeća, kada su to učinili Paragvaj (2005.), Crna Gora (2006.) i Kostarika (2008.), a potom i gotovo sve južnoameričke države.
Hezbolah lansirao more dronova na Izrael: Eksplozije odjekuju, slijedi paklena odmazda
Činilo se da je mir zagarantiran, posebice nakon potpisivanja sporazuma potpisanog u Oslu 1993., i činjenice da su godinu kasnije Nobelovu nagradu za mir zajedno dobili Jaser Arafat, izraelski premijer Yitzhak Rabin i ministar vanjskih poslova Izraela Shimon Peres, . No kao i u puno slučajeva dotad, bio je to samo privid. Otimanje zemlje, protjerivanje, naseljavanje, samoubilački napadi i podizanje zida postali su nova/stara stvarnost.
Ipak, krajem 2012. godine Palestinci su izvojevali pobjedu nad SAD-om i Izraelom na Općoj skupštini UN-a. Tada je Palestini dodijeljen status promatrača bez punopravnog članstva u UN-u, a isti taj status ima i danas. U narednim godinama priznali su ju Venezuela, Švedska i Vatikan. Hrvatska je tada na glasanju bila suzdržana, a iako se povremeno u političkom prostoru spominjala mogućnost priznanja, nijedna hrvatska Vlada nije se odlučila na taj potez.
Kad će priznanje? Vrlo vjerojatno kad to učini “zapadni blok” na čelu s SAD-om, Hrvatska sigurno neće solirati kao neke druge države, tu nema dileme…
Komentari
odražavaju
stavove
njihovih
autora,
ali
ne
nužno
i
stavove
portala
Dnevno.hr.
Molimo
čitatelje
za
razumijevanje
te
suzdržavanje
od
vrijeđanja,
psovanja
i
vulgarnog
izražavanja.
Portal
Dnevno.hr
zadržava
pravo
obrisati
komentar
bez
najave
i/li
prethodnog
objašnjenja.