Ruski predsjednik Vladimir Putin povukao je novu, oštru crtu u ratu: Ukrajina mora povući svoje snage iz istočne regije Donbas, inače će je Moskva “zauzeti silom”, upozorio je. Prijetnja nije nova, ali ulozi jesu. Predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski isključio je mogućnost ustupanja teritorija.
Nakon desetljeća pokušaja i neuspjeha da potpuno osvoji Donbas, Kremlj sada uvjetuje svaki budući prekid vatre ukrajinskom kapitulacijom u toj regiji, povećavajući pritisak dok Moskva nastoji oblikovati kraj rata prema vlastitim uvjetima.
Što je zapravo Donbas? I zašto je Rusija toliko opsjednuta njime?
Gdje se nalazi Donbas?
Donbas je povijesna regija u istočnoj Ukrajini. Naziv “Donbas” skraćenica je za “Donjecki ugljeni bazen”, nazvan po rijeci Siverski Donjec koja prolazi kroz regiju. Pojam se koristi još od 19. stoljeća i odnosi se ne samo na današnje Donjecku i Luhansku oblast, nego i na dijelove ukrajinske Dnipropetrovske oblasti te čak neke dijelove južne Rusije, kroz koje također teče Siverski Donjec.
Regija je najpoznatija kao industrijsko i rudarsko središte Ukrajine — simbol teške industrije. No dijelovi Donbasa su i poljoprivredni, s prostranim obradivim površinama oko industrijskih centara. Donjeck i Luhansk, dvije oblasti koje čine srž Donbasa, dugo su bile gospodarske sile temeljene na ugljenu, čeliku i strojarstvu.
POSITIVE VIBES
The Siverskyi Donets River is the fourth longest river in Ukraine, stretching approximately 1,053 kilometers (654 miles). It serves as a vital water source for the Donbas region and has significant historical and ecological importance.
📍Siverskyi Donets River,… pic.twitter.com/0DUWyNjvPw— BösarTiger (@20gimsack) June 24, 2024
Rat u Rusiji započeo je u Donbasu
Ruski rat protiv Ukrajine nije počeo 2022. nego 2014., aneksijom Krima i invazijom na Donbas. Zato Ukrajinci 2022. često nazivaju početkom “punog opsega” rata koji je već godinama tinjao.
Moskva je poricala je da sudjeluje u ratu u Donbasu, šireći narativ da se bore lokalni “separatisti”.
U stvarnosti, nije postojao nikakav autentični separatistički pokret. Pseudosamoproglašene republike bile su kreacije Kremlja — naoružane, financirane i vođene iz Moskve kao dio šire kampanje destabilizacije Ukrajine, piše Kyiv Independent.
Gospodarsko središte Ukrajine
Veliki dio moderne ukrajinske povijesti Donbas je bio njezin gospodarski motor. Prije ruske invazije, Donjecka i Luhanska oblast bile su dom stotinama metalurških, rudarskih i kemijskih pogona koji su izvozili po cijelom svijetu.
Prema londonskom Centru za ekonomska i poslovna istraživanja, regija je prije 2014. činila oko 15,7% ukrajinskog BDP-a i 14,7% stanovništva. Rat je sve promijenio. Rad mnogih tvornica stao je zbog napada, industrijska imovina bila je oštećena, milijuni stanovnika pobjegli su od borbi, a blokade između Ukrajine i okupiranih teritorija prekinule su trgovinu.
Invazija je također dovela do pada ukrajinskog izvoza i stranih ulaganja. Istraživački centar procijenio je da je Ukrajina između 2014. i 2021. izgubila 102 milijarde dolara zbog rata u Donbasu. Ipak, mnogi su poslovni subjekti nastavili raditi, unatoč fronti koja se poslije 2022. sve više približavala. Ranije ove godine, međutim, ključni rudnik ugljena u Donbasu bio je prisiljen zatvoriti se zbog ruskog napredovanja. Bio je to posljednji aktivni rudnik koksnog ugljena u Ukrajini, što je zadalo težak udarac ekonomiji.
POSITIVE VIBES
The Siverskyi Donets River is the fourth longest river in Ukraine, stretching approximately 1,053 kilometers (654 miles). It serves as a vital water source for the Donbas region and has significant historical and ecological importance.
📍Siverskyi Donets River,… pic.twitter.com/0DUWyNjvPw— BösarTiger (@20gimsack) June 24, 2024
Donbas su ljudi, a ne samo teritorij
Ljudska cijena rata bila je golema. Između 2014. i prosinca 2021., prema podacima UN-a, ubijeno je najmanje 3.400 civila i 4.400 ukrajinskih vojnika u Donbasu. Gotovo 20.000 je ranjeno. Najmanje dva milijuna ljudi bilo je prisiljeno napustiti svoje domove. Otprilike isto toliko ostalo je živjeti pod ruskom okupacijom, u siromaštvu te pod stalnim granatiranjem, dok je Ukrajina pokušavala odbiti ruske napade.
Nakon 2022., Rusija je razorila mnoge gradove i sela u regiji. Samo u Mariupolju, koji je prije invazije imao oko 500.000 stanovnika, procjene govore da je Rusija ubila do 75.000 civila. Prava cijena rata još se uvijek ne može u potpunosti sagledati. “Kada govorite o Donjeckoj oblasti kao o nekom kolaču koji se može dodavati s ruke na ruku,” rekao je Oleksij Ladyka, novinar iz Kramatorska sada u 92. jurišnoj brigadi, za Kyiv Independent u kolovozu. “Želim da se sjetite da ovdje svatko ima svoju obitelj, svoje voljene, svoju nadu i želju za mirnim životom i budućnošću za svoju djecu, kao i bilo gdje drugdje u svijetu.”
Rusofona regija
Jedan od najstarijih mitova Moskve jest da Donbas “prirodno” pripada Rusiji jer mnogi stanovnici govore ruski. U stvarnosti, jezik nikad nije označavao nacionalnost ni političku pripadnost. Prije 2014., velika većina stanovnika Donjecka i Luhanska identificirala se kao ukrajinski građani. Ankete su konstantno pokazivale da želi ostati dio Ukrajine.
Rusija je dugo iskorištavala jezične veze kako bi opravdala agresiju, ali govoriti ruski ne znači podržavati Kremlj. Anketa kijevskog Razumkov centra, provedena od 24. travnja do 4. svibnja 2025., pokazala je da 82% rusofonih Ukrajinaca ima negativan stav prema Rusiji.
Ruski narativ o “spašavanju” ruski govorećih Ukrajinaca pada u vodu pred razmjerima uništenja. Godine zanemarivanja i ratne štete ostavile su okupirane dijelove Luhanska i Donjecka bez funkcionalne infrastrukture, što je dovelo do vodne krize tijekom ljeta 2025.
Donbas kao vojna tvrđava
Pravi razlog Putinova interesa za Donbas vjerojatno je vojne prirode. Do sredine kolovoza 2025., Rusija je okupirala 19% ukrajinskog teritorija, prema Reutersu. Luhanska oblast gotovo je u potpunosti pod ruskom kontrolom, dok ukrajinske snage i dalje drže dijelove Donjecke oblasti — oko 6.600 km², uključujući ključne gradove Slovjansk i Kramatorsk.
Za Putina, potpuna kontrola nad Donjeckom ostaje vrhunski zahtjev. Kao što je Economist napisao, pravi razlog krije se u tzv. ukrajinskom “pojasu tvrđava”, 50 kilometara dugom nizu utvrđenih gradova od Slovjanska i Kramatorska do Družkivke i Kostjantinivke.
Ova mreža utvrda, rovova, minskih polja i protutenkovskih barijera kontinuirano se jača od 2014. Nakon što je Bahmut pao 2023., Ukrajina je dodatno ojačala ovu liniju. Bivši ministar obrane Andrij Zagorodnjuk rekao je za Economist da su ogromni resursi uloženi u obrambenu mrežu, pretvarajući Slovjansk i Kramatorsk u “gradove-tvrđave” — logistička i industrijska uporišta koja su zasad odolijevala ruskom napredovanju.
