Nova, presudna runda pregovora o iranskom nuklearnom programu započela je u Ženevi u trenutku velike geopolitičke napetosti. Američki izaslanici Steve Witkoff i Jared Kushner stigli su s jasnom porukom. Ovaj put kompromisi su ograničeni, a polovičnih rješenja i prijelaznih modela praktično nema, piše Wall Street Journal.
Kako navode upućeni, američki zahtjevi fokusirani su na tri ključna cilja: demontažu nuklearnih postrojenja u Fordowu, Natanzu i Isfahanu, predaju postojećih zaliha obogaćenog urana Sjedinjenim Državama te trajnu valjanost budućeg sporazuma, bez vremenskih ograničenja i tzv. “sunset” klauzula koje su ranije dopuštale postupno ukidanje restrikcija.
Takve klauzule bile su jedna od glavnih meta kritike republikanaca prema sporazumu iz 2015., poznatom kao Zajednički sveobuhvatni akcijski plan (JCPOA), iz kojeg je Donald Trump tijekom prvog predsjedničkog mandata jednostrano izašao, te ponovno uveo oštre sankcije Iranu, tvrdeći da sporazum ne sprječava dugoročno razvoj nuklearnog oružja.
‘Posljednja prilika za postizanje dogovora’
Danas je politički kontekst još osjetljiviji. U Washingtonu postoji snažan otpor prema bilo kakvom dogovoru koji bi Iranu omogućio obogaćivanje urana, čak i u minimalnim količinama. Diplomatima je, međutim, poznata mogućnost vrlo ograničene fleksibilnosti, primjerice, korištenje niskih razina obogaćenja u medicinske svrhe, no i takav ustupak nailazi na kritike ‘jastrebova’ koji smatraju da bi i simbolična fleksibilnost oslabila pregovaračku poziciju SAD-a.
“Ovo bi mogla biti posljednja prilika za postizanje dogovora”, rekao je Saeid Golkar, profesor na Sveučilištu Tennesseei stručnjak za iransku vojsku. “Ako to ne uspije, SAD će, ono što ne može riješiti diplomacijom, pokušati riješiti vojnim putem.”
U regiji je pojačana američka vojna prisutnost, uključujući nosače zrakoplova, borbene zrakoplove i sustave proturaketne obrane. Trump je javno poručio da će, ne dođe li do dogovora, razmotriti vojnu opciju. Teheran je uzvratio upozorenjem da bi svaki napad, bez obzira na razmjere, smatrao povodom za sveobuhvatan odgovor.
Iran, s druge strane, formalno inzistira na pravu na obogaćivanje urana, ali istovremeno šalje signale spremnosti na kompromis, uključujući drastično smanjenje razine obogaćivanja, privremenu obustavu ili model zajedničke kontrole kroz regionalni konzorcij. Problem, međutim, nije samo tehničke prirode, ključna pitanja ostaju povjerenje i politički prestiž.
Napetosti na vrhuncu
Sankcije ostaju posebno osjetljivo pitanje. Washington za sada nudi tek ograničeno ublažavanje, s porukom da bi značajnije olakšice bile moguće tek nakon dugoročnog provjeravanja iranskog pridržavanja obveza, dok Teheran traži brzu i konkretnu pomoć gospodarstvu pod pritiskom sankcija i unutarnjih nemira.
Iako dio američkih dužnosnika smatra da bi i ograničeni nuklearni sporazum bio značajan iskorak, fokus aktualne runde pregovora ostaje isključivo na nuklearnom aspektu.
Rezultat razgovora u Ženevi mogao bi u sljedećim danima definirati smjer napetosti u regiji. Uspjeh bi omogućio postupno smirivanje, dok bi neuspjeh značio da prijetnja prelaska s diplomatskog na vojni teren više ne ostaje samo retorička, uz potencijalno visoku cijenu za obje strane, zaključuje WSJ.
