Na Božić se doista događaju čuda. Maleni Isus proslivlja se diljem svijeta u mnogim srcima, a i danas ga prate mnogi znakovi i čudesa.
Svjedočanstvo koje donosimo zabilježio je poljski portal pod nazivom Ljubite jedni druge, a opisuje predivno čudo ozdravljenja po zagovoru sv. Ivana Pavla II.
Čudo koje se dogodilo je tim veće što nije došlo samo do fizičkog ozdravljenja od bolesti raka, već se ono dogodilo na duši i srcu okorijelog ateista i komunista i to po zagovoru sveca – lomitelja duha komunzma na svjetskoj razini.
Na Badnjak sam znao da umirem
“Bio sam ateist i teški komunist koje je mnoge silovito uvjeravao u svoja uvjerenja koja uključuju i borbu protiv Crkve, a onda mi je godine 2004. godine dijagnosticiran rak prostate.
Odgađao sam odlazak u bolnicu. Kad me sin konačno na silu dovezao tamo, rekao mi je to kirurg; “Još tri minute kašnjenja i mjehur bi ti puknuo.”
Zatim je uslijedila kemoterapija, pelene… Cijelu godinu, sve do tog dana pred Badnjak. Tijekom tog dana iz mene su istjecale dvije vrećice krvi. Znao sam da umirem. Te odlučujuće noći želio sam biti sam. Oprostio sam se od rodbine rekavši nešto što je i mene potpuno šokiralo: “Želio bih umrijeti mirno kao Ivan Pavao II.”
Čudesno ozdravljenje mladića iz Hrvatske po zagovoru Ivana Pavla II koje je došlo do Vatikana! Stvoreno novo tkivo u nekoliko dana: ‘Hvala ti Bože’
Bilo je dovoljno za čudo Ivana Pavla II
Otišao sam u svoju sobu. Zapravo sam se jako bojao smrti, a ovdje je bila, na korak od mene. Iz straha sam izmolio: Oče naš, Zdravo Marijo , Vjerovanje i Anđele čuvaru, molitve koje znam iz svog djetinjstva.
Zbog istog straha obratio sam se – u mislima – Svetom Ocu. Ivana Pavla II., tražio sam da u ovom trenutku, u trenutku svoje smrti, budem smiren kao i on. Ne znam kako se dogodilo da sam odmah nakon ovog zahtjeva počeo razgovarati – još uvijek u mislima – s njim, kao da sjedi tik do mene… Ne znam koliko sam dugo pričao.
Koliko je potrebno da se bez žurbe, u atmosferi povjerenja i sigurnosti, ispriča priča o sedamdesetogodišnjem životu: životu bez Boga? Nastavio sam svoju priču dok se nisam smirio i zaspao.
Ujutro sam – na zaprepaštenje moje obitelji – došao na doručak. Zdrav. Zdrav sam do danas, u mjeri atletskog, tvrdoglavog čovjeka. Još uvijek radim. Liječnik je rekao da je to čudo. Žena je rekla isto.
Ni sam nisam poznavao pojam čuda i tako – tada – nisam definirao odmah što se dogodilo. Bio sam ateist, ideološki komunist; Bio sam težak na zemlji. Također sam dobro znao da kod raka prostate, u mojoj fazi, postoji samo jedno rješenje – smrt. A ja sam – usprkos svemu – živio i preuzeo odgovoran posao, hodajući s otajstvom ozdravljenja u svom srcu.
Uskoro su me nagovorili da svećeniku ispričam o mom ozdravljenju. Međutim, bilo je prerano za prikupljanje dokumenata i promjenu duhovnog života. Nemoj mi reći da u životu postoje samo slučajnosti. Duboko sam uvjeren da dobri Bog vidi sve naše korake. O tome svjedoči i ostatak moje priče.
Ivan Pavao II o događaju koji će očistiti svijet: ‘Nije ga moguće spriječiti, samo ublažiti’
To nije sve
Prve nedjelje Adventa 2006. u 6.15 sati koristio sam dizalo za doći na posao. Ja, stariji, pomalo izlizani gospodin s otvorenim paketom cigareta u ruci. U jednom trenutku u lift je ušla časna sestra (išla je na jutarnju misu).
Vidio sam je prvi put u životu. Bili smo samo nas dvoje u liftu. Slaveći Boga ja sam rekao: „Molim vas, sestro slušajte; Sveti Otac me izliječio. Papa Ivan Pavao II”.
Zatim je vani uslijedio trenutak razgovora, tijekom kojeg sam također rekao: “Ali sestro, ja sam stvarno živio traljavim životom.”
Sestra je rekla da opis čuda treba poslati u Krakow. Dao sam svoju adresu – spreman na suradnju – i svatko od nas je otišao je u svom smjeru. Sestra je, kako je kasnije rekla, zaboravila gdje živim, ali sutradan sam je neočekivano ugledao ispred svoje kuće. Dogovorili smo intervju. I tako je počela moja priprema za ispovijed i svetu pričest.
Nakon više od pedeset godina – drugo čudo Ivana Pavla II., veće od prvog. Tijekom mise polnoćke 2006. godine moja supruga i ja smo se pričestili nakon 36 godina.
Od tada svaki mjesec idem na ispovijed, a svake nedjelje nastojim prisustvovati svetoj misi. Ne rastajem se od krunice i događa se da molim sva četiri otajstva dnevno. U aktovci s kojom idem na posao, ne nosim samo sendviče, nego i molitvenik, iz kojeg se molim kad god imam priliku. Molim se svaki dan: ujutro, u autobusu, u tramvaju, prije spavanja.
Nikada neću zaboraviti koliko mi je snažno riječ Božja progovorila u liturgiji svete mise kada sam započeo katehezu pripremajući se za ispovijed: Bog govori meni osobno! Sada se vrlo često obraćam Svetom Ocu. Ivanu Pavlu II – i uvijek dobijem pomoć. Želim samo dodati da sam cijeli život, u mjeri u kojoj sam toga bio svjestan, ipak pokušavao pomoći ljudima.”
Ovo je dokaz da je Ivan Pavao II u raju: Zazivajte ga, ljuti je neprijatelj sotone
