Strateške dileme i izazovi ruske pacifičke orijentacije
- Pacifik za Rusku Federaciju predstavlja više od pukog geografskog prostora – on je projekcijsko platno njezinih geopolitičkih ambicija, ali i refleksija određenih unutarnjih slabosti, poput demografije. Dok Pacifička flota i energetski projekti signaliziraju volju za strateško pozicioniranje u Aziji, demografske i infrastrukturne slabosti, nesigurni odnosi sa susjedima i neriješeni teritorijalni sporovi ograničavaju domet tih ruskih ambicija.
Usprkos percepciji Rusije kao kontinentalne sile s dominantnim interesima u Europi i postsovjetskom prostoru, rastući značaj Indo-Pacifičke regije u globalnim ekonomskim, sigurnosnim i političkim odnosima u posljednjih 10-15 godina prisiljava Moskvu na redefiniranje svog vanjskopolitičkog i obrambenog angažmana prema istočnim horizontima. Pacifik, koji čini više od trećine svjetske površine oceana, postao je ključna os geopolitike, geoekonomije i geostrategije 21. stoljeća – i to ne samo za Sjedinjene Države i Kinu, već i za Rusku Federaciju.
Na početku je važno naglasiti kako je Ruska Federacija administrativno podijeljena na 8 federalnih okruga, koji služe kao nadregionalna razina koordinacije i uprave (ali nisu ustavne jedinice poput republika, krajeva ili oblasti):
Središnji – sa sjedištem u Moskvi
Sjeverozapadni – sa sjedištem u Sankt-Peterburgu
Južni – sa sjedištem u Rostovu na Donu
Sjevernokavkaski – sa sjedištem u Pjatigorsku
Privolški – sa sjedištem u Nižnjem Novgorodu
Uralski – sa sjedištem u Jekaterinburgu
Sibirski – sa sjedištem u Novosibirsku
Dalekoistočni – sa sjedištem u Vladivostoku (ranije u Habarovsku)
(Kratkotrajno je postojao i Krimski federalni okrug (2014.–2016.), ali je ukinut 2016. i priključen Južnom okrugu).
Ovom analizom u fokus stavljamo Dalekoistočni okrug koji uključuje 11 regija: Amurska oblast, Židovska autonomna oblast, Kamčatski kraj, Magadanska oblast, Primorski kraj, Saha (Jakutska) Republika, Sahalinska oblast, Habarovski kraj, Čukotski autonomni okrug, Transbajkalski kraj, Burjatska Republika – pridružena 2018.
(Do 2018. godine Dalekoistočni okrug je imao 9 regija, no tada su Burjatija i Transbajkalski kraj prebačeni iz Sibirskog u Dalekoistočni okrug, kao dio Vladine strategije razvoja istoka Rusije.)
Dalekoistočni okrug – golemi potencijal i objektivni problemi
Dalekoistočni okrug obuhvaća gotovo 40% teritorija zemlje (oko 6.952.600 km²), ali u njemu živi manje od 5% stanovništva Rusije –7.867.000 ljudi (te je u razdoblju od 2010. do 2021. godine doživio pad od oko 500.000 stanovnika). U komparaciji popisa stanovništva Rusije iz 2010. i 2021. godine vidi se kako na Dalekom istoku stanovništvo raste samo u Jakutiji i Burjatiji – za 3,9% odnosno 0,9%, dok ostale regije bilježe pad stanovništva. Najozbiljniji pad zabilježen je u Židovskoj autonomnoj regiji: za 14,8%. „Najveći grad u Dalekoistočnom okrugu sada je Habarovsk, a ne Vladivostok: 617,4 odnosno 603,5 tisuća stanovnika. Jakutsk je pretekao Čitu, unatoč činjenici da je 1989. godine bio upola manji” (Иволгин, 2021).
Općenito se desetljećima Rusija suočava s demografskim izazovima, isto kao i gotovo cijela Europa pri čemu se i u Rusiji trenutačno vode mnogobrojne rasprave oko migrantske politike i nužnosti provedbe i promoviranja obiteljskih (konzervativnih) vrijednosti (iako su još uvijek dominantne vrijednosti liberalizma i atomističkog individualizma koje su prepreka civilizacijskom konzervativnom smjeru razvoja Rusije, što je posebna tema istraživanja).
Ova prostorna asimetrija Rusije generira specifične geopolitičke dileme: s jedne strane, Dalekoistočni okrug ima potencijal za pomorsku projekciju moći potpomognutu s dubinom teritorija u Sibiru i vrlo bogatim energetskim resursima, a s druge – nedostatak ljudskog kapitala i infrastrukturna zaostalost ograničavaju operativnu sposobnost cjelokupnog potencijala ovog okruga. Ruski politolozi su godinama upozoravali na „stratešku prazninu“ koja čini ruski Daleki istok ranjivim, osobito u kontekstu kineskog gospodarskog prodora. Važno je naglasiti kako je jedan od glavnih razloga određene izoliranosti Dalekoistočnog okruga odgovorna i dugogodišnja političko-ekonomska orijentiranost Rusije prema Zapadu (države euroatlantskih institucija) i Europi. Međutim, nakon početka međudržavnog rusko-ukrajinskog sukoba 2022. godine i postavljenih sankcija, europska izolacija Rusije dovela je do ponovnog „glasnijeg“ propitivanja položaja i orijentiranosti Rusije kao euroazijske države i/ili civilizacije. Ako je ruska okrenutost prema Atlantiku i Europi rezultirala s velikom razinom nepovjerenja (Rukavina, 2025), okrenutost prema Aziji na Dalekom istoku omogućuje Rusiji zaobilazak europskog zida izolacije i sankcija.
Još 2014. godine i uvođenja prvih većih zapadnih sankcija, Rusija je proglasila tzv. „okret prema Istoku“ kao strateški pomak u vanjskoj i energetskoj politici. Projekti poput LNG terminala (nafta i plin) Sahalin I i II, plinovoda Snaga Sibira te budućih luka na Arktiku usmjereni su prema izvozu energenata u Aziju i potencijalno Ameriku preko Pacifika. Za navedene energente i infrastrukturne energetske projekte vrlo je zainteresiran SAD, naročito administracija Donalda Trumpa, a po anonimnim diplomatskim izvorima, ovo je bila i jedna od tema sastanka Trumpa i Putina na Aljasci. „Zanimljivo će biti za vidjeti, jednom kad dođe do kraja rusko-ukrajinskog sukoba, hoće li Rusija igrati igru koju je trebala igrati Ukrajina kroz vanjskopolitičku strategiju balansiranja, samo Rusija između SAD-a i Kine, dok je Ukrajina navedenu vanjskopolitičku strategiju provodila od raspada SSSR-a do 2014. godine i Euromajdana balansirajući između Zapada i Rusije. Ovom vanjskopolitičkom strategijom, balansiranja između SAD-a i Kine, Rusiji se otvara prilika vratiti se iz Zapadne izolacije, nadići se iznad sankcija, ali i uspješno se obnoviti jednom kad se završe vojna djelovanja“ (Rukavina, 2025a). Tako Rusija pokušava diversificirati ekonomske partnere i osnažiti suverenitet energetske politike, naročito nakon „majke svih sankcijskih politika“ Zapada od 2022. godine zbog međudržavnog rusko-ukrajinskog sukoba.
Bismarck je znao odgovor: ‘Tajna uspjeha u politici? Dobar dogovor s Rusijom.’
Geopolitičke i geostrateške prednosti, i mogućnost suradnje sa SAD-om
Pacifički izlaz omogućuje Rusiji direktan pristup ključnim morskim rutama u Južnokineskom i Istočnokineskom moru, kao i Malajskom tjesnacu – područjima kroz koja prolazi više od 60% svjetske trgovine. Luka Vladivostok, koja od 2015. godine ima status slobodne luke, postaje čvorište transsibirskih i transpacifičkih prometnih ruta (Primorje-1 i Primorje-2), povezujući rusku unutrašnjost s azijskim (ali u budućnosti i potencijalnim američkim) tržištima. Istraživači politologije ističu kako ruski pristup Pacifiku nije samo nužna logistička potreba, već i simbolička poruka o globalnom dosegu Moskve i formiranju multipolarnog svijeta.
U geostrateškoj (vojnoj) dimenziji Pacifička flota Ruske Federacije, sa sjedištem u Vladivostoku, ali i dodatnim lukama u Petropavlovsku-Kamčatskom, Viljučinsku, Fokinu, Magadanu i Sovjetskoj Gavani ima ključnu ulogu u održavanju nuklearne trijade. Tamo su izuzetno važne podmornice klase Borei s balističkim projektilima koje predstavljaju glavni oslonac ruskih nuklearnih sposobnosti u skladu s doktrinom nuklearnog odvraćanja (deterrence by retaliation).
Ruske vojne vježbe tipa Vostok i zajedničke pomorske vježbe s Kinom demonstriraju ambiciju Moskve da ojača svoju stratešku prisutnost u Indo-Pacifičkoj regiji, osobito kao protutežu američko-japansko-korejskom savezu te potencijalno i AUKUS savezu, naročito jednom kad se završe vojna djelovanja Rusije u Ukrajini.
Uz Kinu, u posljednjih nekoliko godina važan partner Rusiji postaje i Sjeverna Koreja. Riječ je o partnerstvu koje se temelji poglavito na ekonomskoj i sigurnosnoj (vojnoj) suradnji kroz dostavu sjevernokorejskih oružanih sustava i sredstava Rusiji (zbog sukoba u Ukrajini), pomoći u ljudstvu (primjerice prilikom oslobađanja Kurska što je za Sjevernu Koreju izuzetno važno jer vojnici dobivaju neposredno iskustvo suvremenog ratovanja koje se poprilično promijenilo od Korejskog rata, 1950.-1953.), obostranu razmjenu iskustava u kibernetičkom djelovanju, logistici i zaobilaženju sankcija. Sjeverna Koreja, uz Kinu, dobiva s Rusijom potencijalno još jednu ruku u Vijeću sigurnosti UN-a.
Demografija kao najveći izazov
Najveći izazov Ruske Federacije na Dalekom istoku (ali i cijeloj državi) ostaje demografija. Centralizacija Rusije pridonijela je preseljenju stanovništva iz regionalnih dijelova prema Moskvi i Sankt Peterburgu (eventualno južnim regijama na Crnom moru). Zbog toga se provode mnogobrojne pronatalitetne mjere poput novčane pomoći pri rođenju drugog i trećeg djeteta, subvencionirani krediti za obitelji s djecom, jačanje prenatalne i neonatalne skrbi, širenje mreže dječjih vrtića i predškolskih ustanova, ali i rad nevladinih udruga i kampova za djecu diljem Rusije.
Primjerice, upravo se u okolici Vladivostoka nalazi jedan veliki centar za djecu – „Sveruski dječji centar Ocean“, koji je jedan od četiri velika glavna federalna dječja centra u Rusiji, uz Artek, Orljonok i Smena. Nalazi se u Primorskom kraju, na obali Japanskog mora, blizu Vladivostoka. Osnovan je 1983. godine kao savezno odmaralište za djecu iz cijelog Sovjetskog Saveza gdje i danas djeca idu po nekoliko mjeseci na različite radionice i izobrazbu iz cijele Rusije (ali i bivšeg post-sovjetskog prostora) (Океан, 2025).
Učinkovitost demografskih mjera je ograničena u Rusiji, slično kao i na Zapadu, jer poboljšanje uvjeta života i liberalni razvoj okreću osobe individualizmu i liberalizmu što odgađa početak osnivanja obitelji, naročito kroz kulturni svjetski liberalni poredak u sklopu kojeg je važnije „proputovati svijet, materijalno se ostvariti i/ili pronaći sebe“ nego osnovati obitelj i graditi vlastito potomstvo. (Također je za mnoge i veliki izazov pronaći partnera/partnericu u današnjem svijetu s kojim/kojom se može graditi obitelj, što je pak posebno psihološko-sociološko istraživanje.)
Međutim, Rusija je po tom pitanju borbe protiv liberalnog propagiranja samačkog, individualističkog, atomiziranog života potencijalna konzervativna avangarda u svijetu jer se potiču na društvenim, kulturnim i medijskim institucionalnim sustavima isključivo obiteljske vrijednosti, iako, naravno, kao što je već spomenuto, mnogobrojni Rusi žive gotovo identičan život prosječnih liberalnih Zapadnjaka, što dokazuju sociološka istraživanja, ali i bilo koje putovanje po Rusiji.
Razlog možda leži u povijesnim strukturama dugog trajanja, i to ne samo višedesetljetna želja Rusije da bude dio liberalnog Zapada nakon raspuštanja SSSR-a i kraja hladnog rata, nego i višestoljetna orijentiranost Rusije prema zapadnom europskom kontinentu što je vidljivo u: 1) Petar I. Romanov i osnivanje Carske Rusije koji se ugledao na tadašnje zapadne apsolutističke monarhije te povezanost i sklapanje brakova između europskih aristokracija i ruske aristokracije u idućim stoljećima; 2) boljševičkim revolucijama 1917. godine koje je proveo Lenjin došavši sa zapada uništavajući tradicionalne ruske vrijednosne norme i institucije te implementirajući zapadnu socijalističko-komunističku ideologiju utemeljenu na učenjima Karla Marxa koji sigurno nije planirao proletersku revoluciju u Rusiji koja u to vrijeme ima feudalni sustav i kmetove, a ne proletere (Marx je gledao svoju rodnu industrijsku Njemačku za proletersku revoluciju); 3) liberalnim političkim elitama oko Borisa Jeljcina i njegove „Obitelji“ 1990ih godina koje su provele liberalizaciju života u Rusiji koja je dovela do kaosa i katastrofalnih rezultata za ruske građane; 4) pragmatična suradnja Vladimira Putina sa Zapadom koja je trajala sve do 2022. godine kad je Rusija po prvi put ostala izolirana od strane Zapada i na putu traženja odgovora na izrazito teška i složena pitanja: Tko smo mi Rusi? Koji je naš put i naš način života? Koja su to naša svojstvena ideološka promišljanja i teorijski okviri koje nisu uvjetovane i/ili pridošle za Zapada?
Zoran Meter: Pomračeni um: Obnova isušenih močvara EU zaustavit će ruske tenkove i zagrijavanje klime
Sve veća ovisnost o Kini
Demografske mjere također imaju manji učinak u siromašnijim regijama bez pristupa kvalitetnijim javnim uslugama, stoga je za Rusiju nužno promišljati i implementirati reformske pravce u zdravstvu, obrazovanju, radnoj politici i drugim javnim politikama koji su kontekstualno jedinstveni za Rusiju i njihov civilizacijski koncept. Demografska pitanja izazivaju zabrinutost ne samo zbog unutarnje stabilnosti već i zbog sigurnosnih implikacija. Pojedini istraživači na Zapadu ukazuju da sve veća ruska gospodarska ovisnost o Kini – kroz trgovinu, radnu snagu i investicije – potiče strahove od „tihe kolonizacije“, ali tu su i pitanja iskrenosti s kineskim partnerima (Aguiar, 2025) (Tselichtchev, 2017).
Paralelno, Rusija balansira između taktičkog partnerstva s Kinom uslijed vojno-političkih tenzija sa SAD-om i Japanom. Teritorijalni spor s Japanom oko Južnih Kurila ostaje otvoreno pitanje i koči razvoj dublje rusko-japanske suradnje, iako ekonomski interesi, osobito u ribarstvu i energetici, povremeno nadilaze diplomatske barijere.
Ako bi se Rusiju moglo u diplomatskom smislu opisati u dvije riječi to su onda definitivno: pragmatizam (s fokusom na ruske nacionalne interese) i improvizacija (u smislu prilagođavanja novim kontekstualnim uvjetima vječne kontingencije međunarodnih odnosa).
Važnost Ruske Federacije na Pacifiku vidljiva je i na forumu koji se održava od 2015. godine, u Vladivostoku- Istočni ekonomski forum (EEF) (Восточный экономический форум)pod pokroviteljstvom predsjednika Ruske Federacije. Forum je iniciran s ciljem promoviranja ruskog Dalekog istoka kao investicijske destinacije, ali i kao geopolitička platforma za približavanje Rusije azijsko-pacifičkim silama. EEF okuplja političke i poslovne lidere iz Kine, Japana, Južne Koreje, Vijetnama, Indije i drugih država ASEAN-a, čime Rusija jača svoju regionalnu prisutnost kroz ekonomske inicijative i „meku moć“ (soft power).
EEF se ne ograničava na ekonomske teme, već služi i kao kanal za regionalnu sigurnosnu i infrastrukturnu suradnju – što potvrđuje i sudjelovanje visokih državnih izaslanstava. Ruski predsjednik često koristi Forum kako bi najavio nove strateške projekte – od energetskih koridora i luka do digitalne transformacije i obrazovnih partnerstava – čime se Daleki istok osvještava kao geopolitička vrata ruske budućnosti za održavanje pacifičke politike.
Ipak, geopolitička realnost – osobito sukob u Ukrajini, zapadne sankcije i rastući oprez azijskih partnera – ograničila je učinkovitost Foruma kao instrumenta dublje integracije. Broj zapadnih sudionika je drastično opao nakon 2022. godine, dok azijski partneri balansiraju između interesa i reputacijskog rizika. Međutim, Zapadna literatura i izvori upozoravaju da se EEF kreće prema „regionalnom umrežavanju u izolaciji“, dok ruski analitičari (Timofejev, 2023) naglašavaju njegovu dugoročnu važnost za multipolarno restrukturiranje globalne ekonomije. Također smo pisali da se na sve više ruskih ekonomskih i društvenih foruma i festivala dolazi do zaobilaženja sankcija od strane Zapadnih aktera. „Kad politika gradi granice, novac gradi zaobilaznice.
Sudjelovanje na ekonomskim forumima diljem svijeta promovira i sama Europska unija kroz svoje projekte internacionalizacije putem EU fondova (naravno, trenutačno vjerojatno ne i u Rusiji), jer je uvidjela važnost promoviranja europskih proizvoda, koji su još uvijek dostupni i za građane Ruske Federacije jer se sankcije uspješno zaobilaze godinama. Sankcije su zidovi koje postavljaju države, ali novac uvijek pronađe vrata ili prozor jer on ne poznaje nacionalne zastave, nego samo putove do svog umnožavanja” (Rukavina, 2025b).
Zaključak
Pacifik za Rusku Federaciju predstavlja više od pukog geografskog prostora – on je projekcijsko platno njezinih geopolitičkih ambicija, ali i refleksija određenih unutarnjih slabosti, poput demografije. Dok Pacifička flota i energetski projekti signaliziraju volju za strateško pozicioniranje u Aziji, demografske i infrastrukturne slabosti, nesigurni odnosi sa susjedima i neriješeni teritorijalni sporovi ograničavaju domet tih ruskih ambicija.
Bismarck je znao odgovor: ‘Tajna uspjeha u politici? Dobar dogovor s Rusijom.’
U kontekstu multipolarnog svijeta, Pacifik i Dalekoistočni okrug za Rusiju postaje arena u kojoj mora simultano balansirati vojnu, gospodarsku i diplomatsku dimenziju vlastitog identiteta – između trenutačne europske kontinentalne izolacije i buduće potencijalne pacifičke pomorske integracije ili novog balansiranja u potencijalnom budućem tripolarizmu (eng. Tripolarity ili Tripolarism) SAD-a, Kine i Rusije. U tom smislu, ruska prisutnost na Pacifiku je ispit zrelosti i dugoročnosti njezine nacionalne i/ili civilizacijske vanjskopolitičke i sigurnosne strategije.
Literatura
Aguiar, Paulo (2025) China’s Quiet Threat to Russia: Espionage Rattles the Far East. Geopolitical Monitor. Dostupno:https://www.geopoliticalmonitor.com/chinas-quiet-threat-to-russia-espionage-rattles-the-far-east/
Иволгин, Артем (2025) Результаты переписи населения: основные итоги по городам, регионам и округам. Dostupno:https://t-j.ru/perepis-2021/
Океан (2025) Всероссийский детский центр «Океан». Dostupno:https://okean.org/
Rukavina, Bruno (2025) Uništeno povjerenje: Zašto si Zapad i Rusija ne mogu vjerovati?. Geopolitika News. Dostupno: https://www.geopolitika.news/analize/bismarck-je-znao-odgovor-tajna-uspjeha-u-politici-dobar-dogovor-s-rusijom/
Rukavina, Bruno (2025a) Sastanak Trump-Putin: Potraga za mirom: Tresla se brda, vratio se ruski medvjed. Geopolitika News. Dostupno: https://www.geopolitika.news/analize/sastanak-trump-putin-potraga-za-mirom-tresla-se-brda-vratio-se-ruski-medvjed/
Rukavina, Bruno (2025b) Paradoks: Dok politika razornim sankcijama udara Moskvu, zapadne tvrtke sveprisutne u Rusiji. Geopolitika News. Dostupno: https://www.geopolitika.news/analize/paradoks-dok-politika-razornim-sankcijama-udara-moskvu-zapadne-tvrtke-sveprisutne-u-rusiji/
Tselichtchev, Ivan (2017) Chinese in the Russian Far East: a geopolitical time bomb?. South China Morning Post. Dostupno: https://www.scmp.com/week-asia/geopolitics/article/2100228/chinese-russian-far-east-geopolitical-time-bomb
