Padre Pio savjetovao je tjednu ispovijed, ističući da je „duša poput kuće koju treba čistiti barem jednom tjedno“. Nije to bio strogi zahtjev, već snažna preporuka.
Ponekad je, međutim, Pio odbijao dati odrješenje, sve dok osoba ne bi pokazala istinsku skrušenost i spremnost promijeniti život.
Najozbiljniji grijeh koji je u tim situacijama spominjao bio je svetogrđe – primanje svete pričesti u stanju smrtnoga grijeha. Prema Piju, samo duše koje „stoje vrlo blizu Bogu“ mogu zadobiti posebnu milost potrebnu za oproštenje takvog grijeha.
Smrtni grijeh
Jedan upečatljiv slučaj dogodio se kada je Engleskinja došla na ispovijed, a Pio joj je bez okolišanja rekao: „Nemam vremena za tebe“, i zatvorio vrata. Vraćala se dvadeset dana, no svaki put bila je odbijena. Dvadeset prvog dana, Pio je napokon pristao saslušati je. U ispovjedaonici joj je rekao: „Jadno, slijepo stvorenje! Umjesto da se žališ na moju strogost, trebala bi se zapitati kako te Božje milosrđe uopće može primiti nakon toliko godina svetogrđa. Shvaćaš li što si učinila? Radi lažnog ugleda, godinama si se pričešćivala uz majku i muža, a bila si u smrtnom grijehu.“
Pio je istaknuo: „Tko počini svetogrđe, navlači prokletstvo na sebe.“ Oproštenje tog grijeha zahtijeva posebnu milost, a ta se milost često zadobiva molitvom svetih osoba. To nije molitva jedne osobe, već zajednička molitva svetih duša koje su blizu Bogu.
Ova priča daje uvid u moguću strategiju spašavanja duša: ako poznajemo nekoga tko je počinio svetogrđe, pozovimo svete ljude da mole za njega. Dvadeset dana koje je žena bila odbijana možda su bili vrijeme kada je Pio molio za njezinu skrušenost. Kad se to ostvarilo, Pio joj je dao odrješenje – njezina je duša vraćena u stanje milosti i ona se u potpunosti odvratila od svojih ranijih grješnih navika.
Isus se ukazao Padre Piu i rekao mu kako pobijediti strah: ‘Zapiši ovo’
Oprost ženama nakon pobačaja: skrušenost prije odrješenja
Jedan od najpoznatijih slučajeva Pijeva odbijanja odrješenja bio je kada je žena priznala da je pobacila. Pio nije odmah dao odrješenje, jer žene koje su dolazile često nisu bile istinski skrušene. U jednom slučaju, žena koja se nakon pobačaja navukla na lijekove, nije dobila odrješenje dok nije prošla godina dana iskrenog pokajanja. Kada je napokon došla u stanju duboke skrušenosti, Pio joj je dao odrješenje.
Ta žena, iako nekada otpala katolkinja, počela je ići na ispovijed jednom tjedno, oslobađajući se ovisnosti i pronalazeći radost kakvu nikada prije nije poznavala.
Ovo je Isus rekao svetoj Faustini o ispovijedi: ‘Tamo su najveća čuda’
Meditacija i ispit savjesti – ogledalo duše
Pio je naglašavao važnost meditacije: „Meditacija je ključ napretka u spoznaji sebe i Boga, i kroz nju postižemo cilj duhovnog života – preobrazbu u Kristu.“ Ona je ogledalo koje otkriva naše mane i grijehe, dok je ispit savjesti čin ponizne samoprovjere u Božjoj prisutnosti.
Ispit savjesti je, prema Piju, ključ za prekidanje kruga površnog ispovijedanja bez stvarne namjere popravka. Pio se često ljutio kada bi netko došao na ispovijed bez da je prethodno iskreno ispitao svoju savjest. Takvi pristupi trošili su dragocjeno vrijeme koje je mogao posvetiti onima koji su došli istinski pokajani.
Padre Pio je rekao da se posebno pazi na ovo iskušenje: ‘Najveći neprijatelj duše’
Dnevna sveta pričest
Padre Pio bio je veliki zagovornik svakodnevne pričesti. Jednom je strogo ukorio čovjeka koji je prespavao misu, ali nije bio fanatik. Znao je pokazati razboritost i razumijevanje – osobito prema obiteljskim obvezama.
Jedan primjer toga je njegova duhovna kći Rosa. Bila je u osmom mjesecu trudnoće kada joj je Pio rekao da ne dolazi na misu. Iako je svakodnevno prisustvovanje misi bio dio njezina duhovnog plana, poslušala je savjet. Ubrzo je dobila trudove i rodila zdravo dijete – da je otišla na misu, vjerojatno bi rodila u autobusu.
Zlatko Sudac jedini progovorio: ‘Malo je ljudi koji se ispravno ispovjedaju’
