Pobunjenici iz skupine M23, potpomognuti susjednom Ruandom, sredinom veljače zauzeli su grad Bukavu, drugi najveći grad u istočnoj Demokratskoj Republici Kongo s 1,3 milijuna ljudi.
Redovna vojska je pobjegla, a pobunjenici su preuzeli kontrolu nad administrativnim uredom pokrajine Južni Kivu, kojoj pripada i Bukavu. Pripadnici M23 stigli su pješice iz Gome, najvećeg grada u regiji, udaljenog oko 10 kilometara, koji su zauzeli mjesec dana ranije.
Jedna od najmoćnijih od gotovo 100 naoružanih skupina koje se bore za kontrolu nad vrijednim mineralima pronađenim u ovom dijelu zemlje, M23 ima potporu nekih 4000 vojnika iz susjedne Ruande, prema izvorima UN-a. Njihova prisutnost u središtu Bukavua – trenutačno praktički paraliziranog, s gotovo ikakvim gospodarskim aktivnostima i s ljudima koji se skrivaju u svojim domovima – predstavlja ekspanziju bez presedana. Za razliku od 2012., kada su samo zauzeli Gomu, analitičari kažu da su pobunjenici ovoga puta ciljali na političku moć.

Leševi na cesti
Mediji su uspjeli kontaktirati svećenika koji živi u jednom od naselja Bukavu. Otac Moisés vikar je župe sv. Juana Bautista.
“Situacija se nije promijenila; još uvijek smo u ratu. Živimo u karanteni koja nam je nametnuta. Nema kretanja. Nema posla. Mnoge su trgovine zatvorene. Ako otvorite jednu, niste sigurni; otvaraju se i zatvaraju na mahove. Ljudi izlaze u kupovinu, ali nema kretanja, niti novac kruži”, počinje svećenik. Otac Mojsije uvjerava da se užas širi posvuda. “Nemilosrdno ubijaju ljude. Probudiš se i vidiš leševe na cesti, ili na vratima župe. To je dramatično. Ima naoružanih pljačkaša koji iskorištavaju nesigurnost. Dođu ti u kuću nešto tražiti, a ako nemaš ništa, ubiju te”, kaže svećenik.
Hvala Bogu, priznaje Mojsije, njegovu župu još nisu “pohodili” pobunjenici. “Iako vlada nesigurnost, strah, panika, stres… ljudi, iako malobrojni, i dalje dolaze na misu. Gerilci još nisu pohodili gradske župe”, komentira.
Ukaznja u Kongu odobrio je biskup! Stigmatizirani Rafael primio upozorenje o Trećem svjetskom ratu
Vjera je ključ
Svećenik uvjerava da je vjera ključ otpora. “Pravi mir ne dolazi iz oružja. Istinski mir dolazi preko ljudi, ali prije svega dolazi s neba. Više se pouzdajemo u Boga koji nam može poslati ljude dobre volje koji nas mogu izvući iz ove situacije. Imamo vjeru i nadu, a župljani ne gube radost molitve i odlaska u crkvu; to je ono što najviše ohrabruje njihova srca”, kaže Moisés.
Za svećenika je jedan od najvećih problema strah. “Ljudi se boje jedni drugih; ne znate tko je druga osoba. Otkako su vladini vojnici pobjegli, otvorili su zatvore, a ljudi su svi izmiješani. Ako vidite lice koje ne prepoznajete, to izaziva ogromnu paniku. Meni se to događa; kad sam s nekim koga ne poznajem, ne mogu reći sve što želim”, priznaje otac.
Neobičan događaj u Ruandi: ‘Potpuna tama prekrila je zemlju, u suzama molili milost’
Panika vlada ali hrabro ide na ulicu
Osim što je župni vikar, Moisés predaje u jednom od tri gradska sjemeništa. “Mnogi su sjemeništarci koji dolaze iz raznih krajeva i koji su također prestravljeni. Budući da su zaključani, nastavljaju nastavu, ali sa strahom. Neki dan su neki lopovi posjetili župu pored sjemeništa. Zvao je rektor i molio nas da molimo za sjemeništarce koji su se te noći bojali”, kaže.
Drama se jednako proteže na sve, uključujući i Mosesovu obitelj. “Nas je šestero braće i sestara, a moja sestra je bila jako bolesna u gradskoj bolnici. Donijeti joj hranu je bio problem; dva dana nije jela jer nije bilo načina da dođe do bolnice. Moja obitelj je kao i druge, u panici. Član moje obitelji izgubio je dom u Gomi jer je bio spaljen”, prepričava svećenik.
Ali ni opasnost ni strah ne sprječavaju ga da ispuni svoju misiju. “Kao svećenik, nema druge mogućnosti nego izaći na ulicu. Ako postoji netko kome treba sakrament, moramo ići tamo, riskirati.
Bojimo se jer ne možemo ići automobilom; moramo ići motociklom ili pješačiti. Bilo je vremena kada su napadali automobile”, kaže Moisés.
Dok su gradske banke zatvorene, prijeti glad nad ljudima.” Čekamo da se vojska vrati, ali ne znamo kada ni gdje; nije lako Ne može preko noći. Mora postojati dijalog i jaka vojska, a naša nije tako jaka”, priznaje.
“Bog je blagoslovio ovaj dio zemlje mineralima, ali imamo sukobe između plemena, ljudi protiv ljudi. Osnova sukoba su minerali, ali tu je i problem Hutua, koji su također opasnost za Ruandu. Naša želja je da oni uzmu minerale, ali ne ubijaju ljude; ljudi vrijede više od koltana i dijamanata”, moli svećenik Moses.
Misionarke, Hrvatice u Kongu tražile hitnu molitvu Hrvata: Javile da se dogodilo čudo
Moli katolike diljem svijeta: Predajte nas u ruke Bogu
A od svoje braće katolika traži vrlo konkretne stvari. “Kao svećenik tražim duhovnu pomoć, da nas predate u ruke Gospodinu, da molite za nas. Pravi mir dolazi od Gospodina; ako netko ima mir, imat će sve. Molim katolike svijeta da zadrže Kongo u svojim molitvama i da budu velikodušni, s materijalnom pomoći ako je moguće”, kaže.
“Ako se ova situacija nastavi, ljudi će umirati. Ljudi već umiru od straha i gladi. Ne možete podići novac iz banaka, trgovine se ne mogu otvoriti. Ljudi će umrijeti ne samo od rata nego i od svega ostalog, a broj lopova će se povećati”, kaže otac Moisés.
Svećenik je do rata, zajedno s volonterima i Zakladom May Feelings, gradio prvu kapelu u zemlji posvećenu Padre Piju. “Ovakvom situacijom smo to zaustavili, fali nam sredstava. Htjeli smo staviti krov i prozore, ali vidjet ćemo. Unatoč svemu, župljani imaju vjeru, a Bog sluša i djeluje i djelovat će “, zaključuje.