Na redovnoj općoj audijenciji srijedom, održanoj na Trgu sv. Petra, papa Franjo je održao katehezu na temu “More i pustinja” posvećenu migrantima. Prenosimo je u cijelosti:
Danas uobičajenu katehezu odgađam za neku drugu priliku i želim se s vama zadržati u razmišljanje o ljudima koji – također u ovom trenutku – prelaze mora i pustinje kako bi došli do neke zemlje gdje će moći živjeti u miru i sigurnosti.
More i pustinja: te dvije riječi ponavljaju se u mnogim svjedočanstvima koja primam, bilo od migranata, bilo od ljudi koji se predano zalažu oko toga da im pomognu. A kad kažem „more“, u kontekstu migracijâ, pod tim mislim također na oceane, jezera, rijeke, sve opasne vodene mase koje su mnoga braća i sestre u svim dijelovima svijeta prisiljena prelaziti kako bi došli do svog odredišta.
Papa o patnji migranata
A „pustinja“ nije samo pješčana s pijeskom i dinama, ili stjenovita, nego su to i svi oni neprohodni i opasni krajevi, poput šuma, džungli, stepa gdje migranti hodaju sami, prepušteni samima sebi. Migranti, more i pustinja. Današnji migracijski putovi često su obilježeni prelascima preko mora i pustinja, koji se za mnoge, premnoge ljude – premnoge – pokažu smrtonosnima. Zato se danas želim zadržati na toj drami, na toj patnji. Neke od tih ruta poznajemo bolje zato što su često pod svjetlom reflektora; druge, većina njih, malo su poznati, ali ne zato manje utrti putovi.
O Sredozemlju sam govorio mnogo puta, zato što sam rimski biskup i zato što je ono reprezentativno: mare nostrum, mjesto komunikacije između narodâ i civilizacijâ, postalo je groblje. A tragedija je to što su mnogi, većina onih koji su tamo izgubili život, mogli biti spašeni. Treba to jasno reći: ima onih koji sustavno i svim sredstvima rade na odbijanju migranata – na odbijanju migranata. A to, kad se čini svjesno i odgovorno, predstavlja težak grijeh. Ne zaboravimo što se kaže u Bibliji: „Ne tlači pridošlicu niti mu nanosi nepravde“ (Izl 22, 20). Siroče, udovica i stranac su siromasi par excellence koje Bog uvijek brani i od nas traži da ih branimo.
Papa pred tisućama vjernika: ‘Ne mogu vjerovati, koliko štete, koliko štete’
Groblja migranata
I neke pustinje, nažalost, postaju groblja migranata. A često se ni tu ne radi o „prirodnim“ smrtima. Ne. Ponekad su ih u pustinju doveli drugi i tamo ostavili. Svi znamo za fotografiju Patove supruge i kćeri, koje su umrle od gladi i žeđi u pustinji. U doba satelita i dronova ima muškaraca, žene i djece migranata koje nitko ne smije vidjeti: skrivaju ih. Samo ih Bog vidi i čuje njihov vapaj. I to je jedna okrutnost naše civilizacije.
More i pustinja, zapravo, također su biblijska mjesta puna simboličke vrijednosti. Oni su vrlo važni scenariji u povijesti izlaska, te velike seobe naroda kojeg je Bog preko Mojsija vodio iz Egipta u Obećanu zemlju. Ta mjesta svjedoče o drami bijega naroda, koji bježi od tlačenja i ropstva. Mjesta su to patnje, straha, očaja, ali su istodobno mjesta prijelaza prema oslobođenju – i koliki danas prolaze preko mora, pustinja da se dokopaju slobode – mjesta prijelaza prema otkupljenju, prema postizanju slobode i ispunjenju Božjih obećanja (usp. Poruka za Svjetski dan migranata i izbjeglica 2024.).
Ima jedan psalam koji, obraćajući se Gospodinu, kaže: „Kroz more put se otvori tebi / i tvoja staza kroz vode goleme“ (77, 20). A u drugom se pak ovako pjeva: „On narod svoj vođaše pustinjom: / vječna je ljubav njegova!,“ (136, 16). Te nam svete riječi govore da sâm Bog, da bi pratio narod na putu slobode, prelazi more i pustinju; Bog ne ostaje na distanci, ne, On dijeli dramu migranata, Bog je s njima, s migrantima, trpi s njima, s migrantima, plače i nada se s njima, s migrantima. Dobro nam je danas misliti na to: Gospodin je s našim migrantima na mare nostrum, Gospodin je s njima, a ne s onima koji ih odbacuju.
Braćo i sestre, svi se možemo složiti u jednom: u tim smrtonosnim morima i pustinjama, današnji migranti ne bi trebali biti – a tamo ih je, nažalost, mnogo. No, to nećemo postići restriktivnijim zakonima, militarizacijom granica, odbijanjem. To ćemo, umjesto toga, postići širenjem sigurnih i redovitih pristupnih putova za migrante, omogućavanjem onima koji bježe od ratova, nasilja, progona i raznih nevolja lakše pronalaženje utočišta, promicanjem, na sve moguće načine, globalnog upravljanja migracijama temeljenog na pravdi, bratstvu i solidarnosti i udruživanjem snaga u borbi protiv trgovine ljudima, kako bismo zaustavili zločinačke trgovce koji nemilosrdno iskorištavaju tuđu bijedu.
Draga braćo i sestre, pomislite na mnoge tragedije migranata: koliki umiru u Sredozemnom moru. Sjetite se Lampeduse, Crotonea… koliko ružnih i žalosnih stvari. Želim, zaključno, odati priznanje i pohvaliti predanost mnogih dobrih Samarijanaca, koji se razdaju u pomaganju i spašavanju migranata ozlijeđenih i napuštenih na putovima očajničke nade, na svih pet kontinenata. Ti hrabri muškarci i žene znak su čovječanstva koje ne dopušta da ga zarazi zla kultura ravnodušnosti i odbacivanja: ono što ubija migrante jest naša ravnodušnost i onaj stav odbacivanja. A iz te civilizacijske borbe nisu isključeni ni oni koji ne mogu poput njih biti „na prvoj crti“, a tu mislim na mnoge sjajne osobe koje su tamo, na prvoj crti, iz Mediterranea Saving Humans-a i mnogih drugih udruženja: ne možemo biti na prvoj crti ali nismo isključeni, mnogo je načina da damo svoj doprinos, prije svega molitvom. A vas pitam: molite li za migrante, za one koji dolaze u naše zemlje da spase goli život? A „vi“ ih želite izbaciti.
Simbolika u Bibliji
Draga braćo i sestre, ujedinimo naša srca i snage, da mora i pustinje ne budu groblja, nego prostori gdje Bog može otvoriti putove slobode i bratstva.
More i pustinja puni su simbolike u Bibliji. „Ta mjesta svjedoče o drami bijega naroda, koji bježi od tlačenja i ropstva. To su mjesta patnje, straha, očaja, ali su istodobno mjesta prolaza za oslobođenje, za otkupljenje, za postizanje slobode i ispunjenje Božjih obećanja“, kazao je Papa. Sâm Bog, da bi pratio narod na putu slobode, prelazi more i pustinju. „On ne ostaje na distanci, ne, on dijeli dramu migranata, on je tu s njima, trpi s njima, plače i nada se s njima“, podsjetio je Sveti Otac.
Nadalje je kazao kako se svi mogu složiti da migranti ne bi trebali biti u tim smrtonosnim situacijama. No to se neće izbjeći restriktivnijim zakonima, militarizacijom granica i odbijanjem. Umjesto toga, potrebno je širenje sigurnih i redovitih pristupnih ruta za migrante, omogućavanje onima koji bježe od ratova, nasilja, progona i raznih katastrofa da lakše pronađu utočište, promicanje, na sve moguće načine, globalnoga upravljanja migracijama temeljenog na pravdi, bratstvu i solidarnosti i udruživanje snaga u borbi protiv trgovine ljudima, istaknuo je.
Svoje obraćanje Papa je zaključio odavanjem priznanja svima koji pomažu i spašavaju ozlijeđene i napuštene migrante. „Ti hrabri muškarci i žene znak su čovječanstva koje ne dopušta da ga zarazi zla kultura ravnodušnosti i rasipništva“, naglasio je, dodajući kako, čak i ako se ne može biti „na prvoj crti“ u toj civilizacijskoj borbi, mnogo je načina kako dati svoj doprinos, prije svega molitvom, prenosi Ika.
Proročanstvo o budućem Papi: Za vrijeme svete mise Borgeliju viknula ove riječi