Kad je Luis Enrique 2011. dobio prvi “pravi” trenerski posao u Romi, Qatar Investments Autorithy kupio je Paris SG. U idućih 12 godina njihova je sudbina bila slijedeća. Enrique je iz Rome otišao u Celtu pa se vratio u Barcelonu. Osvojio je devet trofeja, među inim i trostruku krunu, drugu u povijesti nakon Guardiole. Slijedila je izbornička era do 2022. (uz uz devet mjeseci pauze kad mu je preminula kćerka)…
Katarski fond, kojim šefuje Emir (državni poglavar), želio je u PSG-u stvoriti najjači klub na svijetu. U 13 godina u to su uložili samo kroz odštete 2,3 milijarde, no dominaciju u Francuskoj nisu nadogradili opsesivnom ambicijom osvajanja LP-a. Samo jednom je PSG, unatoč najvećim kupovinama u povijesti (Neymar 222, Mbappe 180, uz “besplatnog” Messija), došao do finala i izgubio (od Bayerna)…
Prije dvadeset mjeseci spojili su se putovi PSG-a i Luis Enriquea. Osmi trener katarske ere, u kojoj je najviše napravio onaj koji je najduže trajao, Tuchel (2,5) i došao do finala LP. Ironijom sudbine, kad mu je Khelaifi otkazao, otišao je u Chelsea i tamo osvojio europski naslov. Luis Enrique je iz Asturije, autonomne pokrajine na sjeveru Španjolske, gdje su ljudi vrlo ponositi i prkosni. On je to pokazao i kada je kao igrač nakon pet godina u Real Madridu prešao u Barcelonu, gdje je u osam sezona osvojio 8 titula (u Madridu 4). Bio je više respektiran, kazivao je uvijek, i zato Barcu drži svojim drugim domom nakon Gijona.
Akumulirana iskustva velikog igrača u velikim klubovima, trenera u velikim klubovima i reprezentaciji, učvrstila su beskompromisnost Luis Enriquea u radu po svojoj doktrini. U Parizu je naišao na tempirane bombe u svlačionici, usijane glave zvijezda i loše odnose. Izrekao je svoje sudove al-Khelaifiju, dobio otvorene ruke i podršku. Katarani su bili umorni od ismijavanja nogometnog svijeta, zbog velike potrošnje a male “zarade”. Poslovno su čak i dobro funkcionirali, ali sa takvim ulozima milijardi, izostanak euro trofeja tretira se blamažom. Luis Enrique je toj pariškoj verziji galacticosa pretpostavio sirovu nogometnu logiku. Koja u osnovi vrijedi za sve, proporcionalno, a ne samo za bogat(ij)e.
Pri tom, važno je napomenuti, nije PSG manje trošio. Samo u ljeto 2023. za akvizicije je uloženo rekordnih 454 milijuna, a prošlo ljeto još 240. No, promijenio se pristup, ili kako sugerira Luis Enrique, kultura rada. Pročišćena je svlačionica puna skupocjenih zvijezda +30 godišnjaka i njihovih zanovijetanja. Umjesto Messija, Neymara, Verrattija, S.Ramosa, Draxlera, Wijnalduma, Bernata i drugih, dovedeni su mladi Pacho, Neves, Doue i nedavno Kvaratskhelija (under 25), a bili su tu Barcola i G.Ramos (2002.), Beraldo (2003.), Lee Kang-in (2001.), Zaire-Emery (19). Od iskusnijih PSG ima Marquinosa (30), Hernandesa (29), Kimpbembea (29), Ruiza (28), Dembelea (27), Hakimija (26), Donnarummu (26), Vitinhu (25)…
Pažljiviji uvid odati će kako se PSG riješio (pre)skupih stranaca a dovodio prioritetno vrlo talentirane francuske igrače. Luis Enrique je inzistirao na stvaranju domaćeg kostura, nadopunjenog igračima koji uz tehničke vrijednosti trebaju imati jasan kolektivni pristup. Danas PSG ima najmlađu momčad četvrtfinala LP-a (24,3), a samo su Ajax (2003.) i Arsenal (2009.) bili mlađi u 21.stoljeću. Lani su Parižani “pali” u polufinalu od Borussije Dortmund. Po običaju se očekivalo ljuljanje statusa trenera, ali nije se dogodilo, što je znakovit “presedan”. Štoviše, zaljuljao se status najvećeg imena, “zatečenog” Mbappea, koji je nevoljko ostao kao simbol svih uloženih milijuna u najveće zvijezde a bez odgovarajućeg profita. Luis Enrique je u više navrata kritički tretirao njegovo razmaženo ponašanje i očekivanje da mu se momčad, trener i klub podređuju. Kad ga je počeo stavljati na klupu, jer nije htio igrati obranu nego je i otvoreno na terenu gestikulirao kontra trenerovih uputa, Luis Enrique pridobio je prije svega svlačionicu, klupsko vodstvo i javnost. Eliminacija od Borussije nije zatomila realan osjećaj da najmlađa momčad LP-a u procesu sazrijevanja tako stiče nužan kapital za daljnje iskorake…
“Kad ode Mbappe ne brinite, imati ćemo jaču momčad!”. Trenerova teza, koja je i velika packa egoističnom Mbappeu, djelovala je surovo ali, kako ukazuju činjenice, ostvaruje se…
PSG igra top nogomet, tvrde analitičari, sa mladim igračima gladnih trofeja i velikih euro iskoraka. Domaća dominacija (osim 2017. naslova za Lille, a 2021. za Monaco), se tretira standardom, ali očiti rast u Europi prepoznaje se i kroz senzacionalnu igru i eliminaciju Liverpoola, dominantne škvadre u najjačoj ligi svijeta. U tom srazu, koliko god bili bolji u drugoj nakon očajne prve, Redsi su djelovali inferiorniji razigranom PSG-u. Nakon što su razbili Manchester City (4:2) analitičari su dvojili da je to više slabost Guardioline momčadi, jer PSG je u prvoj fazi poražen od Arsenala, Atletico Madrida i Bayerna. No, nakon Liverpoola omasovio se stručni konsenzus po kojem PSG prvi puta djeluje zbilja moćan i dostojan pretendent za euro naslov…
Poanta? Mnogo, i za HNL. Trošiti da, ali mudro, sa logikom (mladi, moćniji, motiviraniji), domaćeg kostura i apsolutno kolektivnog pristupa. I nadasve vjere u proces stvaranja, koji traje dulje od par tjedana koliko je strpljenja HNL-a…
