U Dubrovačko-neretvanskoj županiji hoteli raspolažu s 22 tisuće ležajeva, privatni smještaj je dostigao gotovo 53 tisuće postelja, dok su samo 32 registrirana kampa, kapaciteta 8.133 ležaja. Pelješac je se izdvaja kao omiljena destinacija među kamperima, no na ovom području kampova nema mnogo kao u Istri, a rastući glamping sektor na jugu Hrvatske je tek u povojima.
Najveći njemački i europski autoklub – ADAC, vrlo cijenjena organizacija s velikim brojem pratitelja, Hrvatsku je stavila je treće mjesto po kvaliteti usluga kampova u Europi. Dubrovačko područje poznato je po tome što ima najveći broj hotela s pet zvjezdica, strelovitom porastu broja apartmana, dok se kapaciteti kampova nisu značajnije mijenjali. Tu ima mnogo prostora za napredak, no otvaranje kvalitetnog kampa zahtijeva velike površine, usklađenost s prostornim planovima, mnogo pripreme i planiranja, a zemljište je skupo. Postojeći kampovi jako dobro rade.
– Predsezona je bila izvrsna, u vršnim mjesecima smo na razini protekle godine, rujan je krenuo jako dobro i sve su najave da će posezona biti odlična. Došli smo do jedan posto više i noćenja i dolazaka u odnosu na lani. Vidljiva je promjena struktura gostiju, sve je više mlađe populacije, s drugačijim potrošačkim navikama. Dakle, netko je lošije radio, drugi bolje. Kad govorimo o srpnju i kolovozu, dosegnut je limit preko kojega prostor klastera Dubrovnik realno ne može ići. Želimo te brojke raspodijeliti na čitavu godinu. Stoga se mnogo radi na promociji enogastronomije te nautičkog i aktivnog turizma. Nedavno smo objavili nautički vodič, a sad smo usmjereni na aktivni turizam. To su gosti koji duže ostaju u odredištu, posjećuju kampove, vole glapimg, voze bicikle, plove kajacima i koriste različite usluge – kaže Julijo Srgota, direktor TZ-a Dubrovačko-neretvanske županije.
Kampisti su skupina jako dobro informiranih turista.
Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti propisuje da je kampiranje dopušteno samo unutar kampova i za to određenih prostora. Pritom kampiranje definira kao boravak pod šatorom, u kamp-kućici, kamp-prikolici, pokretnoj kućici, kamperu i drugoj odgovarajućoj opremi za smještaj na otvorenom prostoru. Postoje iznimke, kao što su sportske, izviđačke, kulturno-umjetničke i slične manifestacije i organizirana putovanja, ali u pravilu, kampirati se može samo u kampu. Ne na proširenju uz cestu niti na parkiralištu. Nadzor nad zabranom kampiranja izvan kampova i prostora određenih za nekom javnom ili za javnost otvorenom parkiralištu, provode turistički inspektori i komunalni redari. Prekršiteljima zakona prijeti novčana kazna u iznosu od 190 do 1.320 eura, s tim da turistički inspektor, na mjestu izvršenja, može naplatiti kaznu 130 eura.
– Većina kampista dolazi iz zemalja EU. Ako se ne prijave u registrirane kampove, nemamo podatke o tim kampistima koji noće po uvalama ili parkiralištima. To je veliki problem prisutan posljednjih godina. Dijelom je razlog i nedovoljan broj kamperskih kapaciteta. Činjenica je da postoji siva zona i da se redovito obavještava inspekciju o dobro nam poznatim lokacijama poput Robinzona u Dubokoj Ljutoj. Godinama koriste različita parkirališta za noćenje, ljudi se snalaze svakako. Poželjna smo destinacija, ali treba poštovati zakone, što je u ovom slučaju važno i radi očuvanja prirodnih dobara i sigurnosti – komentira Srgota.
Primjerice, dnevna karta na parkiralištu u središtu Dubrovnika iznosi 25 eura, a noć u kampu i dvostruko više.
