Partija u tajnosti kuje vrlo opasan plan: Žele svrgnuti jednog od najmoćnijih ljudi

Ma ništa od toga, razlika u rejtingu SDP-a i HDZ-a ponovno se povećava u korist HDZ-a, a njegov osobni rejting još je deset puta slabiji. Pozitivnu percepciju o njemu osobno ima 1,2 posto ispitanih! Pa kaj je to, nemre to tako, pa tu nekaj treba mijenjati. Čak je i Bero imao bolje brojke – govorili su ovoga tjedna na jednom ručku najbliži suradnici predsjednika Zorana Milanovića i neki istaknuti visokopozicionirani članovi SDP-a.

Razgovaralo se o tome što učiniti u idućoj “petoljetki” sa SDP-om nakon što su ankete pokazale da Sinišu Hajdaša Dončića javnost jednostavno – ne doživljava. Tema je široka pa je tako društvo opinion makera SDP-a u jednom zagrebačkom restoranu razmatralo razne faktore – ne samo koga smjestiti u fotelju šefa stranke na Ibleru ako Hajdaš Dončić ne “profunkcionira” idućih tjedana i mjeseci, nego i kakvu strategiju primijeniti za sve ostale izbore u idućih nekoliko godina.

Zoran Milanović, to se zna, konzumira svoj drugi i posljednji mandat na Pantovčaku i već su počele rasprave o tome koga bi SDP trebao nominirati kao kandidata za predsjednika na sljedećim izborima. A preduvjet za to je analiza što prije toga učiniti na izborima za Sabor jer vrijeme brzo leti i već iduće, 2026., godine treba vidjeti tko će biti SDP-ov kandidat za premijera.

Nered i nemir

Prema mišljenju dobrog dijela Predsjedništva SDP-a na Ibleru, Siniša Hajdaš Dončić jednostavno nije taj – iako je javno govorio da se vidi upravo u ulozi budućeg hrvatskog premijera, u partiji mu čak i najbliži suradnici zamjeraju što nije dovoljno prisutan u javnosti, što ne zna komunicirati s novinarima i objasniti glavne teze svoje politike, ali i što je za povjerenike u četiri velika grada, uključujući i Zagreb, imenovao ljude koji s tim nemaju nikakve veze.

Da podsjetimo, povjerenik za Zagreb dolazi iz Rijeke, za Split iz Koprivnice, za Osijek iz Splita, a za Rijeku iz Siska. Sve je to unijelo nered i novi nemir u partiju, jer ljudi bez autoriteta u svojim sredinama dolaze na stranačke sastanke i nitko ih ne doživljava. Struktura ljudi u SDP-u starija je populacija i oni blijedo gledaju tko su ti ljudi i što oni govore, a na Ibleru to već dobro znaju. Riječju, Sinišu Hajdaša Dončića nakon samo jedne godine na vrhu stranke otpisala je većine kolega, a i članova. Nema vjere da on može voditi stranku na izbore, a ni pobijediti, i zato se počinju tražiti nova rješenja.

Nitko ga neće rušiti – barem zasad, iako bi na sjednici Glavnog odbora do kraja godine već moglo biti glasova koji se protive njegovim politikama. Ali jasno je da on nije “taj”. “Nema tu pomoći. On ‘ne svijetli’, a u stranci itekako ima poznatih imena koja bi se mogla lako upakirati i prodati za javnost”, rekao je na spomenutom sastanku jedan od SDP-ovih PR magova, isti onaj koji je osmislio i Milanovićeve slogane “Predsjednik s karakterom” i “Normalno”. Tako se u Milanovićevu krugu kao nasljednik koji bi mogao steći kakvu-takvu popularnost, jer je ima i otprije, nametnuo bivši ministar financija i borac protiv harača švicarskog franka, Boris Lalovac.

Uloga života

On je s Milanovićem sve vrijeme u bliskom kontaktu, a Milanović i sam zna da je cijeli koncept borbe protiv švicarskog franka originalno i bila Lalovčeva ideja, a ne njegova, iako je tada zasluge uglavnom preuzeo on. Sada se podsjetio da je Lalovac općepoznat u javnosti, dobro percipiran od birača, jedini još otvara ekonomske, monetarne i socijalne teme, elokventan je, mlad i jedini, realno govoreći, koji još nije potrošen do kraja a da ima određeni kredibilitet i rejting u javnosti. I po mišljenju Milanovićevih PR savjetnika iz sjene, Lalovac može odigrati ulogu života pa će krug okupljen oko Pantovčaka gurati priču s njim, bilo kao s kandidatom za premijera, bilo kao kandidatom za predsjednika stranke.

Jer ovaj dio priče o kandidatima za premijera ovisit će o nečemu na što ni Milanović još nema odgovor – hoće li se on osobno uključiti u tu bitku ili ne. No, u svakom slučaju, Lalovac bi mogao biti taj as iz rukava oko čije bi se stručnosti mogla okupiti stranka, misle u tom neformalnom partijskom think tanku koji se počeo okupljati posljednjih dana. Druga je opcija za predsjednika partije iz redova stranačkih “drugarica”, a to je Biljana Borzan, oduvijek bliska Milanoviću i njegovim ljudima.

Ona je u Bruxellesu već dovoljno dugo i mogla bi se odreći malo europskog novca ako se svi slože da je ona ta koja “svijetli”. Ne bi to bio prvi izbor, ali s obzirom na to da su ženske članice Predsjedništva SDP-a vrlo grlate i glasne u kritikama Siniše Hajdaša Dončića na stranačkim sastancima (zato što im je htio ukinuti ZIP-sustav, odnosno ravnopravnost na listama), jasno je da se u javnost mora pustiti barem “dimna bomba” kako se razmatra da osoba koja će preuzeti stranku prvi put možda može biti žena.

Kreatori politika

To bi bilo za slučaj da Lalovac ponovno odbije kandidaturu, a i da ne prođu druga imena kao što su Mišel Jakšić i slična. Milanović će igrati na kartu da se dovoljno odmorio otkako nije ministar i otkako crpi resurse kao zastupnik, a i da mu je sin već dovoljno velik da ga ne treba kući “bedinati” kao dosad. Poznata je Lalovčeva afera vezana uz rastavu braka kada ga je bivša supruga (lažno?) optužila za nasilje – od tada je on uvelike posvećen odgoju sina, no sada kreatori politika partije koji djeluju iza zavjese misle da se dovoljno odmarao i da mora vratiti “dug partiji”.

Ono što je najvažnije, Lalovac bi po svojim referencama, znanju i kapacitetima mogao biti premijer, a uz to bolje komunicira od Siniše Hajdaša Dončića koji je odlučio voditi politiku distanciranja od Milanovića i Pantovčaka pa graditi vlastiti autoritet. No zaboravio je da nema autentičnost, birači ga ne percipiraju, a članstvo mu je jako zamjerilo što je, na primjer, Gordanu Jandrokoviću poslao pismo tražeći da Sabor zabrani raspravu o Jasenovcu, kao da je neki činovnik, a ne lider glavne oporbene stranke. Umjesto da sazove novinare i objasni svoje stavove, on je HDZ-ovu predsjedniku Sabora napisao – pismo. U partiji se već danima sprdaju s time, i to je jedan od glavnih razloga što ga sve više žele poslati u ropotarnicu SDP-ove povijesti.

“Pa i Davor Bernardić je odradio cijeli mandat, a sada, i prije nego što je prošla godina dana, mi već znamo da Hajdaš Dončić nije taj. Šteta, jer ima dobar CV, bio je već ministar, predaje na fakultetu, moderan je, nije ideološki zadojen. Ali izgleda da nema ni sposobnost da predstavi svoje politike, ni autoritet da motivira članstvo. Dođe pred ljude, zavrne rukave, kaže ‘idemo delati’ kao da je Bandić, a retorika mu je cinična, kao Milanovićeva. S jednom razlikom – on nije Zoran Milanović, i tu sve stane. Nema povjerenja”, kaže jedan od ljudi iz vrha stranke.

Ne bu dobro

S druge strane, u odnosu na Lalovca, Biljana Borzan ima opću popularnost, komunikacijski je “lagana” i ljudima se općenito sviđa zato što ne filozofira. S Nutellom i ostalim potrošačkim temama stekla je simpatije običnih ljudi i svi je prepoznaju. To su sve elementi da se o njoj razmišlja. Ona bi bila prihvatljiva i stranačkim ženama jer bi navijale da to svakako bude jedna od njih. Nažalost, Mirela Ahmetović ispuhala se i istrošila, Sabina Glasovac se kao potpredsjednica Sabora sa svim beneficijama nema razloga dodatno zamarati, a ostale nisu toliko prepoznatljive. Ali postoji jedan veliki problem, i toga su u Milanovićevu krugu itekako svjesni: i Lalovac i Borzan su po nacionalnosti Srbi. Možda se tako ne deklariraju, ali porijeklo im je sigurno takvo – Lalovcu se otac zove Obrad, a Biljani Borzan djevojačko je prezime Čupurdija, pa se inicijatori tih ideja boje da će im to biti otežavajuća okolnost u hrvatskoj politici i pred hrvatskim biračima.

A opet, kažu, ako Andrej Plenković u Vladi ima pripadnike gay populacije, zašto bi za SDP problem bila – nacionalnost. Dojam je da se Milanovićev krug želi što prije odreći Hajdaša Dončića. “Pa on je ‘domobran’, nema jasne stavove, nije fajter, a i onaj akcent kao da je iz Špičkovine, pa njega nitko ne razumije osim u Zaboku. Ne bu to dobro.”

Jasno, jedan je od razloga i to što se ovaj pokušao odmaknuti od Pantovčaka. Nije se baš često čuo s predsjednikom Republike – više su se čuli prije nego što je preuzeo partiju. A i njegovi suradnici naokolo trube kako neće njima Milanović više voditi SDP. Kad je ovaj to čuo, nije mu se svidjelo. Jer činjenice i dalje idu u prilog baš Zokiju: kad je on vodio SDP, stranka je došla na vlast, a Hajdaš s pozitivnom percepcijom od 1,2 posto čak je ispod rejtinga koji je nekad imao Bernardić, pa i ispod osobne popularnosti Peđe Grbina dok je vodio partiju. U Grbinovo vrijeme SDP je, istina, lošije stajao, ali čak je i on imao bolji osobni rejting i na kraju krajeva osvojio je vlast u Puli.

Faktor iznenađenja

Siniša Hajdaš Dončić svima u SDP-u govori kako ima dosta vremena do sljedećih izbora, pune dvije i pol godine, pa onda ima i dovoljno vremena za konsolidaciju i etabliranje nekih novih ljudi, pogotovo u Zagrebu, Rijeci, Splitu i Osijeku. No zaboravlja, upozoravaju “stari lisci” u partiji, da Plenković može izbore zakazati i ranije – tko kaže da će čekati redovni rok u proljeće 2028. godine?! Ako postoji i najmanja šansa da se na tim izborima za Sabor opet pokuša kandidirati Zoran Milanović, onda ga Plenković neće mirno čekati nego će ići na faktor iznenađenja – neki u njegovu krugu razmatraju da to bude već krajem 2027. godine ili čak ranije.

A Milanović je na funkciji predsjednika do kraja 2029. godine, to jest do početka 2030. ako se bude održavao drugi krug, dakle, i dalje će biti predsjednik kad se bude glasalo za premijera. U HDZ-u neće dopustiti, tko god bio predsjednik stranke, pa čak i ako dotad odstrane Andreja Plenkovića, da Milanović ponovi ono što je izveo prije prošlih parlamentarnih izbora. Zato je opcija i ubrzavanje izbora (posebno ako Plenković nađe za sebe neku bolju europsku ili globalnu opciju nakon tri mandata), a u tom slučaju faktor iznenađenja pogodit će i Milanovića, ali i Sinišu Hajdaša Dončića.

“Nema vremena za čekanje. SDP mora biti funkcionalna, brza i operativna stranka. A u ovih godinu dana otkako je on vodi, ili smo davali prijedloge od kojih smo kasnije odustali ili ništa nismo ni predlagali. Loše je to. Moramo hitno smisliti novo rješenje i iskomunicirati ga, da se ta nova osoba sama nametne u javnosti i postane logičan slijed za birače SDP-a”, rečeno je na tom “debatnom klubu” na kojem se analizirala situacija u stranci. Imena se grozničavo traže, ali činjenica da je Boris Lalovac u posljednjih deset dana bio u javnosti prisutan više nego posljednjih deset godina govori o tome da su s njim već odrađeni neki razgovori ili da ga se, možda, samo potiče i motivira da se vrati pod svjetla reflektora. Riječ je o procesima koji nisu brzi, a vodeći umovi SDP-a testiraju moguća rješenja.