Na Kninskoj tvrđavi, točno 30 godina nakon vojno-redarstvene operacije Oluja, ponovno su se okupili pripadnici Sedme gardijske brigade.
– Mi smo uvijek prvi i bolji. I bolje mi je bilo da ih nismo dočekali ovdje gore. Bilo je nekih malih sporadičnih džepova, ali to smo riješili u samom usponu vamo gore prema tvrđavi. Naravno, samo s jednim zadatkom, s jednim ciljem – da se neprijateljska srpska zastava skine s jarbola ovog iza nas. Ja i kolega Edo, koji smo taj zadatak obavljali… naravno, nismo ovdje bili sami. Bilo je dolje u podnožju naših pripadnika koji su bili u osiguranju, raspoređeni gore u samom zadatku – rekao je Jasmin Hadžić, prisjećajući se trenutaka kada su se, kako je rečeno, “doslovno trčeći” te 1995. godine penjali na kninsku tvrđavu.
Mario Bilač opisao je kako je izgledala sama akcija skidanja i postavljanja zastave.
– Sva trojica smo se naizmjenično penjali gore, jer nije to baš išlo tako jednostavno. Bilo je zapetljano, zaključano, taj lanac, ta zastava nije se tako dala dolje. Pa smo naizmjenično, ja, Jasmin i Edo, penjali se jedan preko drugoga i samostalno, da bi se ta ona otrgnula Jasminu u jednom momentu, bio je i skliznuo i pao nekih četiri metra visine, pet. Tako da, bilo je tu svega. Nije bilo tako jednostavno – rekao je, piše HRT.
Na pitanje jesu li tada bili svjesni značaja tog trenutka, Hadžić je odgovorio ovako:
“Pa gledajte, vojnik svaki ima svoju zadaću i naša zadaća je zapovijed – bilo je skidanje toga. Naravno da ja osobno za sebe govorim – nisam u tom trenutku znao… mislim, znali smo svi šta je Knin, znali smo svi da je zapovijed da moramo doći prvi gore, da se to mora napraviti, ali da ćemo ući u povijest, da će to biti na ovaj način sad s odmakom 30 godina – naravno, tad nisam imao taj osjećaj kao što ga imam sada.”
Bilač je dodao kako njihovi roditelji i bližnji tada nisu do kraja bili svjesni veličine onoga što rade.
I za kraj što ovi heroji poručuju mladima:
– Čuvajte ovaj mir, jer mir je neprocjenjiv. Čuvajte ga – rekao je Jasmin Hadžić.
J.T.
