SLANO – Priča o ovome brodu vezana je za Domovinski rat i još jednom potvrđuje junaštvo i žrtvu Jadrolinijinih pomoraca.
Perast je brod izgrađen 1963. godine u Malom Lošinju te je održavao vezu prema Elafitima i Mljetu iz Dubrovnika. Gotovo je 20 godina proveo na tim linijama te je za otočane bio poput čovjeka, sumještanina, vjernog pratitelja u svakodnevnim obavezama. Ratnih 90-ih godina, kada okupatorske snage nisu prezale ni pred čim, brodovi Jadrolinije nerijetko su pomagali u obrani otoka i hrvatskog obalnog područja. Tako je i Perast uključen u obrambene pripreme za područje Dubrovnika, Elafita i Mljeta. Zato je na svojim putovanjima bio često motren, zaustavljan ili pretresan od patrolnih čamaca i ratnih brodova JRM.
Kada je započeo napad na Dubrovnik, Perast je pokušavao održavati svoje rute, pristajući pritom i u Slanom koje će biti i njegovo posljednje pristanište.
Tijekom okupacije Slanog, agresor je odrezao konope Perastu i pustio ga da pluta u slanskoj vali gdje ga je gađao svim silama…
Posljednja plovidba
1. listopada 1991. godine brod Perast obavio je posljednju plovidbu iz Dubrovnika. Vraćajući se u dubrovačku luku, morao je skrenuti za Slano jer je već bila na snazi odluka o blokadi luke Gruž. Oko 14 sati odlučeno je da napusti Slano i potraži sigurnu luku. Ali mu je tijekom plovidbe agresorska mornarica naredila vraćanje u Slano. Za vrijeme prvih napada na luku i brod posada se sklonila u obližnju šumu. Za to vrijeme brod je neprijatelju služio za iživljavanje. Bili bi ga odvezali i pustili da pluta prema izlazu iz luke a onda gađali.
Posadi je uspjelo još jednom doći do broda. Bilo je to 4.10.1991. kad su se dogovorili da napuste brod jer ga nije bilo moguće izvući iz tog područja. Tada nisu ni znali da se svi nikad više neće ponovno sresti.
Dio posade, je uz ostalo stanovništvo grada, krenuo pješice prema Dubrovniku a dio, njih trojica, namjeravali su preko Pelješca stići do Mljeta svojim obiteljima kamo, nažalost nikad nisu stigli.
Izgubio im se je trag. Svi napori da ih se pronađe bili su uzaludni. Govorilo se da su u Bileći i u Morinju. Govorilo se i tražilo ih se među živima sve do 28. travnja 1992. godine kad je francuska ekipa Crveng križa Jadroliniji uputila telegram u kojem je stajalo da su našli tri tijela koja bi mogla biti njihova. Trebalo je otići na Mljet i obiteljima objaviti nalaz, a trebalo je proći još tri mjeseca da se obiteljima omogući da ih identificira i dostojanstveno pokopa.
Sva trojica su poginula od navođene rakete. Ono malo stanovnika koji su znali gdje su se skrivali sklonili su njihova tijela u kapelicu. U šumarku na istočnoj strani mjesta Slano, malo iznad mora gore tri svijeće i podsjećaju na 5. listopad 1991. i na
PERA SRŠENA – upravitelja stroja, ANTUNA MATIĆA – motoristu i NIKA NODILA – kormilara.
Počivali u miru…
Morski HR
