Kontroverzni austrijski odvjetnik Gabriel Lansky priznao je Središnjoj obavještajnoj agenciji (SOA) da je angažirao tvrtku Vienneast Consulting koju je osnovao i kojom upravlja Anthony Monckton, bivši predstavnik MI6 u više zemalja na području bivše Jugoslavije, kako bi u kontekstu njegova angažmana za ruske hibridne interese u svrhu pokušaja preuzimanja većinskog paketa vlasništva u Fortenova grupi, izradio sporno izvješće ‘Project Stillo’. Slijedom toga obojici je privremeno zabranjen ulazak u Hrvatsku jer SOA smatra da predstavljaju prijetnju za nacionalnu sigurnost.
Lansky se još 5. lipnja obratio SOA-i kontroverznim pismom u kojemu praktički potapa Moncktona tvrdeći da je izišao iz okvira onoga za što ga je angažirao. To intrigantno pismo Lansky je poslao SOA-i, ali ga je nedavno priložio i u sudski spis u kojemu na sudu u Beču tuži Nacional jer je još koncem 2023. objavio kako SOA smatra da je Lansky organizirao špijuniranje hrvatskog premijera Andreja Plenkovića i Središnje obavještajne agencije.
Tim pismom, u kojem priznaje da je kao naručitelj sudjelovao u spornim aktivnostima koje SOA vidi kao špijuniranje hrvatskih institucija, Lansky nastoji uvjeriti austrijski sud kako nisu istinite tvrdnje da je od Moncktona naručio špijuniranje SOA-e. Pa je u tu svrhu dostavio to pismo i austrijskom sudu, koji se proglasio nadležnim odlučivati u tom slučaju objasnivši da je to zato što Lansky živi u Austriji i ondje valjda trpi štetu zbog otkrića Nacionala o svojim spornim aktivnostima.
Evo što je točno Lansky napisao u pismu naslovljenom na tadašnjeg ravnatelja SOA-e Danijela Markića:
„S poštovanjem se obraćam u vezi s člancima objavljenim u hrvatskom tjedniku Nacional 4. prosinca 2023. i 3. lipnja 2024. Ti članci tvrde da smo ja i naš ured Lansky, Ganzger, Goeth & Partners, odvjetnici (zajedno “LGP”), neizravno angažirani na obavještajnom radu na teritoriju Hrvatske, konkretno se pozivajući na izvještaj koji je izradio gospodin Anthony Monckton i Vienneast Consulting GmbH, tvrtka koju je gospodin Monckton osnovao i kojom upravlja kao izvršni direktor.
FOTO: Borna Filic/PIXSELL, Nacional
Želimo pojasniti da je LGP doista angažirao gospodina Moncktona i Vienneast Consulting GmbH, ali isključivo za pružanje usluga analize političkog rizika koje je on ponudio, a koje predstavljaju obične poslovne aktivnosti temeljene na otvorenim izvorima. Međutim, nismo zatražili od gospodina Moncktona da obavlja bilo kakve aktivnosti koje bi se mogle kvalificirati kao obavještajni rad, niti su one bile u bilo kojem smislu blizu ‘špijunaže’.
U tom kontekstu, želimo skrenuti vašu pozornost na činjenicu da izvještaj koji je izradio gospodin Monckton i Vienneast Consulting GmbH nije bio naručen od LGP-a, već je proizveden od njih na temelju materijalnih povreda ugovora prema kojem su gospodin Monckton i njegova tvrtka bili angažirani. Naime, gospodin Monckton i njegovi suradnici djelovali su suprotno svojoj izričitoj obvezi da ne poduzimaju nikakve korake u vezi s kontaktiranjem trećih strana bez izričitog prethodnog odobrenja LGP-a. Konkretno, LGP nije bio obaviješten s kim su gospodin Monckton ili drugi iz Vienneast Consulting GmbH razgovarali, a ne bismo odobrili njihov pristup da smo bili obaviješteni.
Kada je s ovim suočen 5. prosinca 2023., gospodin Monckton je u pisanom obliku priznao da je, kada su on i njegovi suradnici kontaktirali osobe u Hrvatskoj koje se spominju u njegovom izvještaju, djelovao izvan okvira našeg ugovora.
LGP neprestano osigurava da, kada zastupamo svoje klijente u vezi s aferom Fortenova, djelujemo u skladu sa svim važećim zakonima i propisima. Tim više smo zainteresirani za razrješenje nepotrebnog sukoba koji je nastao na temelju neovlaštenih radnji gospodina Moncktona. Ako vaša cijenjena agencija bude zainteresirana za daljnju razmjenu informacija u vezi s ovim, spremni smo se angažirati u vremenu i na forumu koji vam odgovaraju za ovu svrhu.“
Lansky u pismu potapa Moncktona i tvrdi da mu je Monckton priznao kako je izišao iz okvira onoga zašto je angažiran te priznaje da je naručio izvještaj koji SOA vidi kao špijuniranje hrvatskih institucija
Međutim, može se tvrditi da Lansky tim pismom, u najmanju ruku, nije impresionirao SOA-u. Nakon što je zatražio potvrdu informacije da je proglašen persona non grata u Hrvatskoj, dobio je o tome pismenu potvrdu iz MUP-a u kojoj je navedeno da je to tako „jer ugrožava nacionalnu sigurnost“.
Tu je temu iznova u središte pozornosti prije nekoliko dana doveo portal Index.hr, u tekstu u kojem je novinar Ilko Ćimić selektivno predstavio Lanskog u gotovo romantiziranom svjetlu kao međunarodno priznatog odvjetnika, pokušao problematizirati činjenicu da je Hrvatska Lanskom ograničila ulazak u Hrvatsku, kao i navode MUP-a da Lansky ugrožava nacionalnu sigurnost i otvorio prostor Lanskom da nastavi pokušavati manipulirati oko svojih spornih aktivnosti u Hrvatskoj.
U njoj se kao novost za hrvatsku javnost pojavljuje tek jedan detalj – pismena potvrda MUP-a da Lansky ne može ući u Hrvatsku jer predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost. Što definitivno potvrđuje ranije pisanje Nacionala o njegovim aktivnostima u Hrvatskoj.
Lansky je tom prilikom izjavio i da tu zabranu doživljava kao napad na europsku odvjetničku profesiju, a uvjeren je i da iza svega stoji njegovo zastupanje Saifa Alketbija, u biti netransparentnog emiratskog investitora u Fortenova grupi, i njegove tvrtke SBK ART u brojnim pravnim sporovima s danas već većinskim vlasnikom Fortenova grupe Pavom Vujnovcem. Izjavio je i da može samo nagađati o razlozima zbog kojih mu je privremeno zabranjen ulazak u Hrvatsku.
Hrvatski premijer Andrej Plenković još je tijekom 2023. upozoren i precizno informiran o tome da je Miodrag Borojević angažirao Gabriela Lanskog da špijunira i dubinski istražuje Plenkovićeve pozicije uz pomoć više specijaliziranih stranih istražitelja. FOTO: Goran Stanzl/PIXSELL
Lansky je s pravom uvjeren da su razlozi za tu mjeru povezani s njegovim zastupanjem Saifa Alketbija u toj poslovnoj operaciji. Međutim, njegove su aktivnosti u tom procesu dijelom uvelike izišle iz zone odvjetničkih poslova i pogled na njihovu suštinu u odnosu na to kako Lansky gleda na te stvari, dramatično se razlikuje iz perspektive SOA-e.
No krenimo redom. Nacional je još koncem rujna otkrio da je SOA poslala intrigantan dopis ravnatelju policije Nikoli Milini s prijedlogom da se Lanskom na tri godine zabrani ulaz u Hrvatsku, proglasivši ga nepoželjnim zbog neprijateljskog djelovanja protiv hrvatskog premijera Andreja Plenkovića i hrvatskih institucija.
Hrvatska policija taj je zahtjev prihvatila bez posebnog propitivanja zato što je bio povezan s još jednim gotovo identičnim zahtjevom iz proljeća ove godine, kada je iz istih razloga zabranjen ulaz u Hrvatsku na tri godine dugogodišnjem predstavniku engleske obavještajne službe MI 6 u Hrvatskoj i više zemalja bivše Jugoslavije Anthonyju Moncktonu.
Zabrana ulaska u Hrvatsku za Gabriela Lanskog obrazložena je navodima da hrvatske institucije raspolažu saznanjima da je Lanski s Moncktonom djelovao protiv hrvatskih institucija. Lanskog se tereti da je naručio izvještaj koji se u svom spornom dijelu bavi djelovanjem SOA-e i odnosima unutar nje. Konkretno, da je Lansky od Moncktona naručio izvještaj na engleskom jeziku koji nosi naziv „Project Stillo – Report, privileged and confidential; Enquiries into Fortenova Group“, a nastao je 9. studenoga 2023. Hrvatske institucije raspolažu i čvrstim dokazima koji to potvrđuju.
Mete izvješća ‘Project Stillo’ bile su hrvatske institucije, i to Vlada i premijer Andrej Plenković, Sigurnosno-obavještajna agencija, ali i najmoćniji hrvatski poduzetnik Pavao Vujnovac, sve zbog njihovih pozicija i poteza po pitanju Fortenova grupe. FOTO: Igor Kralj/PIXSELL
U pismu koje je početkom lipnja poslao SOA-i Lansky je to i definitivno potvrdio.
Prema navodima izvora bliskog policiji, Lansky je angažirao Moncktona da s njime surađuje u šokantnoj međunarodnoj tajnoj operaciji usmjerenoj protiv premijera Andreja Plenkovića i hrvatskih institucija zbog Fortenova grupe. Anthony Monckton zapravo je bio podizvođač kojeg je izravno angažirao Gabriel Lansky, kojeg je pak angažirao Miodrag Borojević, glavni operativac Krešimira Filipovića, s ciljem da od više hrvatskih i stranih izvora rekonstruira poteze i veze Plenkovića i hrvatskih službi oko Fortenova grupe s ciljem spašavanja 300 milijuna eura koje je Krešimir Filipović, ruski oligarh s hrvatskom putovnicom, zamijenio s ruskim bankama za njihov udio u Fortenova grupi.
Već taksativno pobrojana poglavlja Projekta Stillo kao i izvori koji su u tu svrhu korišteni, pokazuju da je izvještaj nastao korištenjem povjerljivih izvora. Naročito to ilustrira način na koji su ti izvori opisani.
Projekt Stillo napisan je na više desetaka stranica. Prva stranica s pobrojenim poglavljima otkriva da je, nominalno, u središtu interesa klijenta koji je angažirao autore istraživanja, najmoćniji hrvatski poduzetnik Pavao Vujnovac. Izvor koji je Nacionalu omogućio uvid u taj izvještaj smatra spornim što se njegovi autori bave funkcioniranjem Središnje obavještajne agencije ili pozicijama hrvatske vlade po pitanju Fortenova grupe. Projekt Stillo bavi se na četiri stranice, između 14. i 19. stranice, aktivnostima Pave Vujnovca oko Fortenova grupe. Potom se na sljedećih nekoliko desetaka stranica opisuju njegovi odnosi na više područja, da bi se na tridesetoj stranici našlo poglavlje „Pozicija hrvatske vlade“, a odmah potom „Pozicija frakcija unutar SOA-e“. To poglavlje dugo je četiri stranice.
Cilj ‘Projecta Stillo’ bio je rekonstruirati poteze i veze Plenkovića i hrvatskih službi oko Fortenova grupe kako bi se spasilo 300 milijuna eura koje je Krešimir Filipović zamijenio s ruskim bankama za njihov udio u Fortenovi. FOTO: Screenshot/YouTube
Već letimičan uvid u pojedine dijelove spomenutog izvješća pokazuje da autori pogrešno izvode pojedine zaključke. To vjerojatno ponajbolje ilustrira teza po kojoj čelnik Domovinskog pokreta Ivan Penava praktički potpuno kontrolira Pavu Vujnovca. Sličnih je pogrešnih zaključaka nekoliko. Međutim, sporno je to što su se njegovi autori bavili dubinskim istraživanjem hrvatskih institucija, a naročito Sigurnosno obavještajne agencije, te da ono izlazi iz zone uobičajenih aktivnosti „business intelligencea“.
Hrvatski premijer Andrej Plenković još je tijekom 2023. upozoren i precizno informiran o tome da je Miodrag Borojević angažirao Gabriela Lanskog da špijunira i dubinski istražuje Plenkovićeve pozicije uz pomoć više specijaliziranih stranih istražitelja. Spomenuti dijelovi Projekta Stillo tek su jedno od uporišta na temelju kojih hrvatske institucije osnovano sumnjaju da su autori tog izvješća prekršili Zakon o sigurnosno-obavještajnom sustavu, i to članak 23. koji predviđa mogućnost obavještajne djelatnosti pojedinaca te ujedno predstavlja neprijateljski čin i prema euroatlantskim asocijacijama (NATO i EU) jer je naručen i plaćen za potrebe ruskih interesa i od osoba koje su pod američkim i britanskim sankcijama. Izvješće je zapravo poslužilo kao ključna potvrda za već ranije prikupljena saznanja o tome da Monckton kao podizvođač Lanskog prikuplja informacije o hrvatskim političarima i institucijama. Krajnji cilj većine tih aktivnosti zapravo je bio pokušaj spašavanja tristotinjak milijuna eura koje je Krešimir Filipović, skriven iza fantomskog arapskog investitora Saifa Alketbija, netransparentno htio prebaciti iz Rusije u Hrvatsku tako da ih zamijeni sa sankcioniranim ruskim bankama za njihov 42,5-postotni vlasnički udio u Fortenova grupi. U setu tih kompleksnih, ali u biti spornih poslovnih aktivnosti, kojima su istodobno kršili sankcije nametnute Rusiji zbog agresije na Ukrajinu, Krešimir Filipović i ruska tvrtka SBK Art, preko koje se preuzimanje većinskog paketa Fortenova grupe trebalo zakulisno realizirati, završili su pod međunarodnim sankcijama.
Zeljko Hladika/PIXSELL
Pa je, među ostalim, Borojević angažirao Lanskog kako bi rusku tvrtku SBK Art pokušao skinuti s popisa sankcioniranih, što im je u to vrijeme trebalo pomoći da pokušaju preuzeti većinski udio u Fortenova grupi. Kako Lansky sa svojim aktivnostima nije stao, nego je čak i nakon što je Moncktonu zabranjen ulazak u Hrvatsku i dalje itekako aktivan, upravo je to potaknulo hrvatske institucije da zaoštre svoja postupanja i prema njemu.
Suočen s neugodnim otkrićima, Gabriel Lansky podigao je protiv Nacionala SLAPP tužbu u Beču, očito pokušavajući izbjeći hrvatsko pravosuđe. Postupak pred bečkim sudom počeo je 23. rujna. Slučaj je privukao pozornost utjecajnih austrijskih medija već sredinom kolovoza, kada je poznati austrijski dnevni list Der Standard objavio veliku priču o Gabrielu Lanskom potaknut prvenstveno tom kontroverznom tužbom na sudu u Beču. Ta tužba predstavlja svojevrsni presedan jer se bečki sud proglasio nadležnim iako Nacional uopće ne izlazi u Austriji pa se moglo očekivati da Lansky tužbu podnese u Zagrebu, a ne u Beču. Osim Der Standarda, ovom je slučaju velik prostor posvetio i podcast „Die Dunkelkammer“ austrijskog istraživačkog novinara Michaela Nikbakhsha, koji je i jedan od autora teksta objavljenog u Der Standardu.
Interes austrijskih medija za taj slučaj važan je i zato što je cijeli taj slučaj podignut na međunarodnu razinu te se o ulozi Gabriela Lanskog u cijelom procesu oko Fortenova grupe više ne govori samo unutar granica Hrvatske. Lansky je za Borojevića, a zapravo za Krešimira Filipovića, trebao odraditi posao lobiranja u europskim političkim krugovima radi pokušaja povratka ruskog kapitala u Fortenovu te plasirati Borojevićeve teze u hrvatski medijski i politički prostor. Nedavno je te teze dijelom plasirao preko portala Index.hr pokušavajući se predstaviti žrtvom svog poštenog odvjetničkog rada za Saifa Alketbija.
Lansky pismom nije impresionirao SOA-u. Kad je zatražio potvrdu informacije da je proglašen persona non grata, dobio je pismenu potvrdu iz MUP-a da je to tako ‘jer ugrožava nacionalnu sigurnost’
Gabriel Lansky predvodi veliki odvjetnički ured LGP – Lansky, Ganzger, Goeth + Partner sa sjedištem u Beču. Urede imaju i u više država srednje Europe, ali i u Turskoj, Kazahstanu, Sjevernoj Makedoniji i Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Lansky se profilirao kao jedan od istaknutijih europskih odvjetnika za pokušaje ukidanja sankcija ruskim tajkunima, a uz odvjetničke, svojim klijentima osigurava i neformalne lobističke i propagandne usluge. Lansky je i jedan od osnivača Društva austrijsko-ruskog prijateljstva, a sa svojim odvjetničkim uredom donedavno je bio i pravni zastupnik Ruske Federacije u Austriji. Neke austrijske nevladine organizacije nazvale su Društvo austrijsko-ruskog prijateljstva „jednom od najglasnijih organizacija u Austriji, koja brani Rusiju i poziva na ukidanje zapadnih sankcija“. Lanskom se u Austriji obraćaju ruski oligarsi u problemima sa sankcijama, a zbog tih veza austrijski Profil prozvao ga je početkom srpnja 2023. i jednim od glavnih austrijskih boraca protiv sankcija Rusiji. Otvorio je i ured u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, u Dubaiju, gdje se okupljaju milijarderi i ruski oligarsi. Među njima je i Krešimir Filipović koji se nastanio u Dubaiju.
Zabrana ulaska Lanskom u Hrvatsku pokazuje kako postaje sve izvjesnije i da hrvatske institucije već doživljavaju njegove aktivnosti kao nelegalne i protivne europskim propisima, što bi moglo dovesti i do reakcija zapadnih administracija. Kolege su Lanskog znale opisivati kao izvrsnog odvjetnika, ali kontroverznih metoda, koji „briljantno manipulira medijima i ima ludu mrežu te koristi medijske kontakte kako bi izvršio pritisak na vlasti“. Suočen sa zabranom ulaska u Hrvatsku, Lansky ne prestaje tražiti medijski prostor kako bi se pokušao predstaviti kao žrtva te nastavio lobirati za svoje izdašne klijente u operaciji koja ima brojna obilježja tipičnih ruskih hibridnih operacija.
Štoviše, u ovoj je Lansky otišao i korak dalje – priznao je da je naručitelj kontroverznog izvješća te je mrtav hladan optužio svog izvođača radova, utjecajnog britanskog špijuna, da se oteo kontroli, nadajući se da će time s hrvatskim institucijama riješiti problem koji se za njega moguće tek počinje produbljivati.
‘Želimo pojasniti da je LGP doista angažirao gospodina Moncktona i Vienneast Consulting GmbH, ali isključivo za pružanje usluga analize političkog rizika koje je on ponudio’, piše Lansky. FOTO: Screenshot
Lansky je pomogao da se u slučaj Alijev uključi i bivši njemački ministar unutarnjih poslova Otto Schily
Tijekom 2007. zet kazahstanskog predsjednika Nazarbajeva Rahat Alijev pao je u njegovu nemilost i pobjegao u Europu, a u Kazahstanu je osuđen na 40 godina zatvora. Kazahstan je tada angažirao brojne resurse da Alijeva iz Austrije izruče Kazahstanu. Njemački Der Spiegel napisao je 2013. da je upravo Gabriel Lansky „moćnik u kazahstanskoj igri Monopoly vrijednoj milijarde koja se sada odvija na europskoj pozornici“, te naveo kako Lansky čini sve što je u njegovoj moći da Alijeva izvede pred sud.
Tada je Lansky pomogao da se u slučaj Alijev uključi i bivši njemački ministar unutarnjih poslova Otto Schily, kako bi slučaj u Njemačkoj dobio punu pozornost. Der Spiegel je tada objavio i da je Lansky ujedno vjenčani kum bivšeg austrijskog kancelara Alfreda Gusenbauera, koji je tada bio posebni savjetnik kazahstanskog predsjednika. Gusenbauer je u to vrijeme bio i savjetnik Aleksandra Vučića.
Alijev je nedugo potom tijekom 2014. uhićen u Austriji, a već 2015. pronađen je obješen u ćeliji istražnog zatvora. Sredinom prosinca 2016. austrijski ORF objavio je ekstenzivan članak u kojem više austrijskih istražitelja iznosi argumentirane sumnje da se u tom slučaju nije radilo o samoubojstvu. U članku je citirano izvješće njemačkog forenzičara Bernda Brinkmanna, koji je nakon analize obdukcijskih protokola i fotografija tijela odbacio objašnjenje da se Alijev objesio, što je izjavio i pred novinarima u Beču.
Vrlo je moguće da je Lansky i u slučaju pravnog i lobističkog angažmana za Miodraga Borojevića, odnosno sankcioniranog Krešimira Filipovića, također već angažirao svoje medijske i političke veze, uključujući i bivšeg njemačkog ministra unutarnjih poslova Otta Schilyja. Schily je u slučaju Alijev pokušao utjecati na njemačkog regionalnog ministra pravosuđa u Falačkom Porajnju, a preko svojih veza pokušao je plasirati tekstove u Der Spiegel, koji je o tome i pisao.
I u tom slučaju Lansky se koristio u najmanju ruku kontroverznim metodama. Pokušali su instrumentalizirati novinara Der Spiegela Waltera Mayra, kojeg su i nadzirali. Evo što je Mayr o tomu napisao u tekstu za Der Spiegel:
„Gotovo je kao da gledate u vlastiti dosje Stasija. Stranice e-mail korespondencije sada su iznenada dostupne, otkrivene zahvaljujući curenju podataka iz jedne bečke odvjetničke tvrtke. (…) Ratzel i tadašnji izdavač magazina u vrijeme razmjene e-mailova, u listopadu 2012., rade za poznatog austrijskog odvjetnika Gabriela Lanskog. Lansky, opremljen milijunskim proračunom, zastupa interese kazahstanskog diktatora Nazarbajeva i stoga angažira istaknute suradnike poput Ratzela i izdavača. Nudi unosne ugovore i mandate bivšim njemačkim političarima poput Otta Schilyja, Gerharda Schrödera, Horsta Köhlera i Lothara de Maizièrea…“
