Trener: “Dva velika imena u Euroligi su ispred svih. Iza vidim Trento i Brescia, zatim Trapani i Venecija. Cantù i Tortona mogu iznenaditi, ostali ostaju u tijeku”
Kad sam stigao u Italiju, 1973. godine, Serie A imala je veliku trojku, odnosno Ignis Varese, Olimpia Milano i Forst Cantù. Odred između njih troje i ostalih ostavio je dojam. Doista, u 1972-73., Prva tri na ljestvici bili su Ignis (24-2), Olimpia-Simmenthal (24-2) i Forst (21-5). Na četvrtom mjestu bile su tri momčadi s 12-14. Odnosno, manje od 50% pobjeda! Tada su izašli polako, Virtus Bologna, VL Pesaro, Juve Caserta i drugi. U mojoj prošloj godini 1986-87. Mi, Olimpia, talijanski prvaci, pretrpjeli smo svaku utakmicu. Na primjer, bili smo 0-2 protiv Torinovog Auxilium-a, koji nije ni igrao doigravanje! Danas imamo sličnu situaciju: Velika dva, Virtus Bologna i Olimpia Milan, a zatim i ostali daleko. Provodim nekoliko riječi na Bolognu i Milan. Znamo da ta dva kluba imaju legendarne trenere: Ettore Messina (Milan) i Dusko Ivanović (Bologna). Znamo da su to jedina dva talijanska tima u Euroligi, gdje nauče davati i uzimati bačve, ušutjeti i obvezati se na 40 ‘. Znamo da su se dvije momčadi puno obnovile: mlađi, atletski, reaktivniji. S vremenom ćemo vidjeti jesu li i oni imali onu karizmu nazvanu “strah od straha”.
