Petrinja je uništeni grad bez budućnosti: Stanovi idu podobnima koji nisu imali ništa, a pravi vlasnici čame u kontejnerima

Dok se vlasti hvale napretkom obnove, Petrinja se i dalje nosi s posljedicama potresa, a stanovnici žive u privremenim rješenjima, bore se s nezaposlenošću i iseljavanjem te svakodnevno preispituju prioritete lokalne vlasti. Za mnoge Petrinjce 28. i 29. prosinca 2020. ostaju dani koje neće zaboraviti. Potresi razorne snage ponovno su otvorili stare rane iz ratnih razaranja 90-ih godina.

Stanovnici su se još pokušavali oporaviti, vjerujući u bolje sutra, no stvarnost ih je nemilosrdno pogodila. Potres je odnio ljudske živote, primjerice djevojčicu Lauru, čije ime danas nosi Centar za mlade. Na mjestu tog centra nekada je bila Gavrilovićeva klaonica stoke, a sada se gradi i obnovljeni grad – no kome i za što? Oko 3500 ljudi petu zimu provodi u kontejnerskim naseljima ili u kontejnerima raspoređenima u privatnim dvorištima. Samo 2089 ljudi prešlo je iz kontejnera u zamjenski smještaj. Stanovnici često izražavaju nezadovoljstvo netransparentnom dodjelom zamjenskih nekretnina.

Neki su dobili stanove iako nikada nisu imali nekretninu, dok drugi, koji su stvarno stradali, još čekaju svoj dom. Situacija podsjeća na tržište lokalne građevinsko-nekretninske mafije. Pisani zahtjevi za očitovanje često ostaju bez odgovora. O transparentnosti dodjele i upravljanju stambenim fondom pitali smo Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine i Grad Petrinju, no samo je ministarstvo odgovorilo, i to vrlo formalno.

Ignorira suradnju

Grad Petrinja s gradonačelnicom Magdalenom Komes ustrajno i po pravilu ignorira suradnju s novinarima koji je pitaju i propitkuju, kako to i inače rade “lokalni šerifi”. No njezina i šutnja gradske administracije na novinarske upite rezultirala je podizanjem upravne tužbe zbog povrede prava na pristup informacijama. Hrvatska je za obnovu Petrinje dobila 3,8 milijardi eura iz fondova EU-a i zajmova, a potrošena je 4,71 milijarda. No brojke ne odražavaju stvarne sudbine ljudi.

Petu zimu stanovnici provode u hladnim kontejnerima s lošom izolacijom i klimama koje ne rade, dok komunikacija i pomoć Ureda za obnovu ostaju nedostatne. Sve terete nose sami stradalnici. Jedna sugovornica, koja se morala useliti u nedovršeni stan, tek tada je, primjerice, shvatila da “fini radovi” padaju na njezina leđa. Radovi u konstrukcijskoj obnovi objekata oštećenih u potresu često su loše kvalitete, žale nam se Petrinjci, dimnjaci imaju ugrađene električne kutije, a vodovodne instalacije propuštaju.

Druga sugovornica ističe da su izvođači uništili i ono što potres nije uspio, ostavljajući hrpe građevinskog otpada koje sami stanari moraju ukloniti i financirati iz pričuve. “Paralelno se dolazi do apsurda netransparentnog upravljanja u kriznim situacijama, naročito vezanog uz smještaj ljudi, pa imamo situaciju da nepoznata osoba dobije stan na korištenje iako ima useljivu i neoštećenu kuću, ne živi u stanu već ga samo obiđe i uzme poštu iz poštanskog sandučića, te ga koristi za slavlja. I nije jedina, puno je takvih primjera, a malo odgovora“, doznajemo od Petrinjaca.

Leže u hladnom

Najvidljiviji problem obnove jest redoslijed prioriteta. Prvo su obnavljani objekti javne namjene, dok su građani čekali. Primjer je zgrada Turističke zajednice koja zbog loše izvedbe ne može dobiti uporabnu dozvolu. Fasade su mijenjane četiri puta, a uskoro će trebati i nova. Dislocirani odjeli Sisačke bolnice, pulmologije i palijativne skrbi i dalje stoje u kontejnerima zbog problema s podzemnim vodama i lošim projektnim rješenjima. Pacijenti leže u hladnom, klima-uređaji ne rade, a osoblje se bori s ekstremno teškim uvjetima.

Jedan muškarac kroz prozor kafića u centru Petrinje pita nas: “A tko će ovdje živjeti? Tu su rijetki živjeli prije potresa, tu i tamo pokoja radnja činila je centar Petrinje, sada je sve posve devastirano.” Stanovnici smatraju da se obnova trebala provoditi planski i za stvarno potrebite, a ne stihijski i simbolično. Kontroverzije su se pojavile i oko Poduzetničkog inkubatora i tvrtke Danitex, gdje su radnici ostali bez prava, a tvrtka ušla u predstečaj, istovremeno otvorivši sestrinsku tvrtku, što je posebna priča. Opći je dojam stanovnika da se Petrinja, iako fizički obnovljena, ne revitalizira. Zgrade čine grad, ali grad čine ljudi. Većina stanovnika otišla je ili preminula jer ovdje revitalizacije nema.

Promocija pojedinih objekata i manifestacija ne odgovara stvarnim potrebama građana. Petrinja djeluje kao grad duhova, dok lokalna vlast ulaže u PR i reprezentaciju, a ne u ljude koji još čekaju svoj dom i sigurnost. Petrinja danas nije isto mjesto kao prije potresa, niti će to biti u idućih nekoliko desetljeća. Fizički je oporavak vidljiv, ali društveni i ekonomski oporavak ostaje neizvjestan. Grad koji je nekada pulsirao životom suočava se s demografskim padom, praznim ulicama i mladima koji gledaju prema većim gradovima ili inozemstvu.

Izgubljena nada

Iako se bageri još vide na gradilištima, a brojke obnove rastu, Petrinja i dalje stoji između prošlosti i budućnosti, između statičnih projekata i stvarnih sudbina ljudi koji petu godinu čekaju na svoj novi dom. Politička odgovornost i transparentnost ostaju ključna pitanja, a građani traže konkretne akcije koje će vratiti dostojanstvo i perspektivu gradu. Gradska administracija šuti, no glas ljudi još se čuje.

“Od početka obnove nakon zagrebačkog i petrinjskog potresa utrošeno je 4,23 milijarde eura, a završeno je 14.254 postupaka obnove, od kojih se 13.459 odnosi na obnovu privatnih zgrada i kuća koje obuhvaćaju 53.653 posebne jedinice, a 795 na obnovu zgrada javne namjene. Trenutno je gotovo 2000 lokacija aktivno u obnovi, uz značajne nabave u tijeku koje obuhvaćaju tisuće privatnih objekata. Izgrađene su 494 zamjenske obiteljske kuće, u izgradnji je njih 207, te je isplaćeno 80 novčanih pomoći za kupnju zamjenskog stana ili kuće umjesto gradnje zamjenske kuće. Na području Sisačko-moslavačke županije izgrađeno je 45 novih višestambenih zgrada, dok je njih 12 u postupku gradnje. U skladu s planom obnove procjenjuje se da će se do sredine 2027. izgraditi sve zamjenske obiteljske kuće, a obnova svih oštećenih kuća i zgrada planira se dovršiti do kraja 2030. godine”, kažu u Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine.

Kad je riječ o obnovi javne imovine, odnosno zgrada javne namjene i infrastrukture, podsjećaju kako je iz Fonda solidarnosti EU-a (FSEU) ugovoreno 1309 projekata, a do danas ih je završeno 1167. Za obnovu zgrada javne namjene osigurana su značajna financijska sredstva, iz FSEU-a utrošeno je 1,003 milijarde eura, iz NPOO-a je osigurano dodatnih 1,47 milijardi eura, a preostali dio financiranja osiguran je u državnom proračunu – riječ je o 1,33 milijarde eura.

Mnoštvo podataka

Poslijepotresnom obnovom obuhvaćene su 74 zdravstvene ustanove, 156 škola i vrtića, 27 fakulteta, 293 zgrade kulturne baštine, 600 kilometara prometnica i 77 mostova i drugih projekata komunalne i prometne infrastrukture.

“Ističemo ujedno kako poslijepotresna obnova u Hrvatskoj nije usmjerena isključivo na povratak u prijašnje stanje, već na cjelovitu obnovu i revitalizaciju potresom pogođenog područja. Izgrađena je autocesta do Siska, na snazi su i mjere pomoći građanima, otpis i naknade troškova električne i toplinske energije, otpis RTV pristojbe, oslobađanje od plaćanja cestarine na autocesti A11 Zagreb – Sisak kao i besplatan željeznički prijevoz. Uz poslijepotresnu obnovu Sisačko-moslavačka županija dobiva i značajno povećanje stambenog fonda izgradnjom 59 novih višestambenih zgrada s ukupno 1024 stana. Dosad je završena izgradnja 45 višestambenih zgrada, 12 zgrada je u izgradnji, a dvije su u pripremi za početak radova.

Od 45 izgrađenih i useljenih zgrada, njih 17 nalazi se u Sisku, osam u Petrinji, osam u Glini, četiri u Topuskom, dvije u Gvozdu, a po jedna zgrada završena je u Kutini, Dvoru, Jasenovcu, Lekeniku, Hrvatskoj Kostajnici i Novskoj. Prvenstvo za smještaj u tim zgradama imaju oni sugrađani kojima obnova njihovih nekretnina nije još završila te su oslobođeni plaćanja najma i režijskih troškova dok u njima borave. Kasnije će se ti stanovi koristiti za smještaj ljudi u potrebi, kadrovsko zbrinjavanje te za potrebe priuštivog stanovanja. Podsjećamo ujedno kako svi sugrađani čije su nekretnine oštećene u potresu te u njima ne mogu boraviti do završetka obnove imaju pravo na zamjenski smještaj”, kažu u ministarstvu.

Beskorisne povlastice

Zamjenski smještaj osigurava se kroz 11 različitih modela predviđenih Programom zbrinjavanja korisnika mobilnih stambenih jedinica na području Grada Zagreba, Krapinsko-zagorske županije, Zagrebačke županije, Sisačko-moslavačke županije i Karlovačke županije, koji je Vlada donijela u veljači 2023. Taj program između ostaloga uključuje smještaj u novoizgrađenim višestambenim zgradama, u obnovljenim državnim stanovima, izgrađenim naseljima uz domove za starije u Petrinji i Glini, kao i financiranje najamnine zamjenskog smještaja.

Korisnici zamjenskog smještaja oslobođeni su plaćanja najamnine i režijskih troškova tijekom boravka u zamjenskom smještaju, a do obnove svojih vlastitih nekretnina. Nažalost, na području Sisačko-moslavačke županije i dalje postoje dvorišni kontejneri uz kuće.

Važno je pritom istaknuti kako je riječ o sugrađanima koji iz osobnih razloga ne žele napustiti svoje nekretnine – primjerice zbog vrtova, domaćih životinja ili okruženja koje im je blisko – iako im je zamjenski smještaj više puta bio ponuđen. “Također naglašavamo kako dio sugrađana koji trenutačno borave u kontejnerima ne ostvaruje zakonsko pravo na obnovu“, kažu u ministarstvu.