Premijeru Andreju Plenkoviću u ovih se desetak godina vladavine moglo zamjeriti štošta. Činjenica je, međutim, da je u tom dugogodišnjem upravljanju državom uspio dogurati do trećeg uzastopnog mandata bez ijedne afere koja bi se vezala uz njega osobno, te da je sazrijevao pred očima nacije, ostavljajući uspješno iza sebe sve krize koje su potresale njegovu vladu i njegov HDZ. S vremenom se profilirao u ozbiljnog kriznog menadžera čije su sposobnosti i ovih dana izašle na vidjelo, u jeku još jedne krize koju je vladajućoj stranci stvorio “pjevač”, saborski zastupnik i bivši DP-ov ministar poljoprivrede Josip Dabro.
Ta posljednja kriza počela je kada je u medijski prostor procurila snimka Dabrine pjesme posvećene Anti Paveliću, što je uzdrmalo vladajuću koaliciju jer se Dabri usprotivio HSLS-ov Dario Hrebak, a istodobno je Dabro pokušao ucijeniti Plenkovića, uvjetujući svoj odlazak iz politike zakonom kojim bi se zabranila komunistička obilježja. No Plenković na ultimatume nikada nije pristajao pa je na to podsjetio i dečke iz malih stranaka o kojima je sve do prije nekoliko dana ovisila vladajuća većina. Upućeni HDZ-ovci uvjereni su da se preko Dabre uistinu i jest pokušavala srušiti vladajuća većina. Toga je, kažu, svjestan i Plenković pa je i na posljednjem susretu predsjednika DP-a Ivana Penavu izravno upitao jesu li oni bili upoznati s Dabrinom snimkom te tko bi mogao stajati iza nje.
Tko god da je stajao iza spornog videa, Plenković ga je ostavio po strani pa je vladajuću većinu podebljao dvjema novim rukama. Prva joj se, u skladu s očekivanjima, pridružila bivša SDP-ovka Boška Ban, a odnedavno i nezavisni Dario Zurovec. U HDZ-u kažu da će toga biti još i da Plenković računa na najmanje tri nove ruke kako bi ostvario dugoročni cilj i došao do 81, možda čak i 82 mandata. To je potvrdio i nakon što se HDZ-ovoj većini pridružio Zurovec, kada je poručio da su i drugi zastupnici dobrodošli u većinu ako se žele samoinicijativno pridružiti, čime je svakako ostavio prostor za širenje potpore.
Četvrti mandat
Tako je plan rušenja većine preko Dabre pao u vodu, a upućeni u odnose u HDZ-u svjedoče da je za Plenkovića, kada su posrijedi većina i unutarstranački teren, situacija stabilnija nego ikada prije. On, kažu HDZ-ovci, vješto usisava sve što mu se nudi na političkom tržištu iz dva razloga – kako bi do kraja mandata osigurao mirnu plovidbu te zato što već slaže strategiju za iduće parlamentarne izbore, neovisno o tome kada će se oni održati, jer je definitivno odlučio da ide i na četvrti mandat.
Sadašnjim potezima i zbližavanjem sa zastupnicima liberalno-centrističkog predznaka Plenković šiti koalicijski potencijal svoje stranke koja je nakon posljednjih parlamentarnih izbora bila prisiljena ući u koaliciju s Domovinskim pokretom, koji se u međuvremenu osuo, a onda mu je i rejting spao na niske grane pa i zbog toga Plenković za četvrti mandat mora pronaći nove saveznike kako bi učvrstio s svoju i stranačku poziciju. Većina bi se u vrlo kratkom roku već u ovom mandatu mogla učvrstiti sa HSS-om, a u HDZ-u vjeruju da bi im, nakon što ih je podržala bivša SDP-ovka Boška Ban, u sabornici potporu mogla dati i dvojica zastupnika s liste Matije Posavca, Ivica Baksa i Dubravko Bilić.
Prema njihovim tezama, međimurski župan navodno i jest Plenkovićev ključni čovjek za formiranje nove vladajuće većine. Premda djeluje kao relativno mlad, pa i neiskusan političar, Posavec je, kažu oni koji ga poznaju, sve suprotno od toga. Riječ je o jednom od najlukavijih političara u zemlji koji je možda pokušao koketirati s ljevicom, no ispriječio se Plenković, zato se i Ban, koja je u Sabor ušla kao zamjena za Posavca, našla u kombinaciji s vladajućom većinom koja se sada može opisati stabilnom jer je Plenković sanirao krizu i spriječio pokušaj destabilizacije većine iznutra.
Interno pitanje
A sada kada je stabilizirao većinu spokojno može početi pripremati teren za iduće parlamentarne izbore, na čemu zapravo već radi, stoga već neko vrijeme ustrajno obilazi HDZ-ove organizacije diljem zemlje, pozivajući stranačke kolege u tim krajevima na budnost i upozoravajući ih na nasrtaj ljevice koja zbija redove. Što će dalje biti s Dabrom, teško je reći. Vidljivo je da je trenutno u političkoj izolaciji unutar vladajuće većine, njegovu je sudbinu Plenković sveo na interno pitanje Domovinskog pokreta. Nedvojbeno je da je on ulaskom Zurovca i Ban u vladajuću većinu prestao biti presudna ruka pa je izgubio ucjenjivački potencijal koji je pokušao iskoristiti. Da ga za Dabru praktički više nije briga i da je on sada samo pitanje DP-a, poručio je i HSLS-ov Hrebak, koji je u ovoj političkoj utakmici prokockao svoj legitimitet, za razliku od Plenkovića koji je odigrao strateški, svodeći Dabru na marginalnog saborskog zastupnika koji je izgubio svaki mogući utjecaj.
Ne može ga, doduše, još potpuno odstraniti jer se nikad ne zna što bi Dabro mogao javno iznijeti, kao što je svojedobno iznio žestoke optužbe na račun Uprave Hrvatskih šuma, ali kako zasad stvari stoje, bivši ministar će se ubuduće više morati baviti samim sobom nego Plenkovićem i vladajućom većinom jer je policija protiv njega podnijela optužni prijedlog zbog veličanja Pavelića, što mu također smanjuje manevarski prostor u takozvanoj mainstream politici. Od bombardera Dabro tako postaje izolirani otok koji će ostati u sustavu jer je mandat kojim ucjenjuje sam osvojio, no njegov je utjecaj na važne odluke ravan nuli, a pitanje je hoće li na idućim izborima uopće dobiti priliku da uđe u Sabor. S druge strane, najdugovječniji HDZ-ov premijer slaže strategiju za iduće parlamentarne izbore na tri kolosijeka. Prvi je Sabor u kojem je sa Zurovcem zabetonirao vlast do idućih izbora.
Ondje će se stoga HDZ-ovci i njihovi partneri bazirati na priče i izjave o modernom suverenizmu, pri čemu Plenković od ministara očekuje da Hrvatska do 2028. dosegne 82 posto prosječne razvijenosti EU-a. Drugi Plenkovićev kolosijek podrazumijeva međunarodnu afirmaciju Hrvatske, a u ovoj je godini najvažniji cilj ulazak u OECD te jačanje partnerstva i s EU-om i sa SAD-om. Treći su kolosijek sigurnosni prioriteti i ulaganja u obranu, na kojemu će Plenković demonstrirati svoj suverenizam, dok će u unutarnjoj politici prioritet ostati ili postati priuštivo stanovanje te borba za viši standard. Vidljivo je, dakle, da se Plenković ne ponaša kao političar koji planira od danas do sutra, nego sustavno priprema teren za četvrtu pobjedu, a onda možda i za odlazak na neku od međunarodnih funkcija kao apsolutni pobjednik na domaćem terenu. U HDZ-u su zasad zadovoljni strategijom svoga šefa pa kažu kako njihova stranka, ovako učvršćena novom većinom, opet ulazi u fazu potpune dominacije te da svjedočimo ideološkom “big tentu”.
Snažna poruka
HDZ se naime s novim partnerima ponovno vraća desnom centru, što i jest Plenkovićeva polazišna politička točka za ostvarenje dugoročnog cilja – da na iduće izbore izađu toliko osnaženi da im, osim manjina i par lojalnih partnera, za formiranje četvrte vlade neće trebati nitko drugi. Posebice ako uspiju realizirati kapitalne projekte kako bi pred birače izašli kao stranka koja rješava probleme. Kako je pokušaj Dabrine destabilizacije propao, tako je Plenković i u HDZ-u učvrstio autoritet režući i tu svaki eventualni pokušaj rušenja. Nema dvojbe da je njegov potez snažna poruka DP-u kojemu se predviđa proces tihe asimilacije ili marginalizacije, dok bi HDZ-ov rejting trebao rasti.
A dođe li Plenković do 82 mandata, više neće ovisiti ni o jednom pojedinačnom partneru, pa ni o cijelom Domovinskom pokretu, koji ni sada nije stranka bez koje se ne može. HDZ-u ni trenutno ne trebaju svi njihovi zastupnici da bi Vlada opstala, što značajno smanjuje moć Ivana Penave. Upućeni smatraju da je DP već podijeljen na Vladinu struju koja nastoji po svaku cijenu zadržati vladajuće fotelje i struju nezadovoljnika koje predvodi Dabro, kojeg je Plenković mudro izolirao koristeći njihove unutarstranačke slabosti. Dio zastupnika DP-a koji uviđaju da im stranka gubi rejting mogao bi se, kažu upućeni, odlučiti za sigurnu luku i stopiti s HDZ-om koji je uspješno preuzeo ključne teme desnice, ostavljajući Pokretu sužen manevarski prostor. Stoga se DP danas više bavi unutarstranačkim discipliniranjem nego ozbiljnom politikom, pretvarajući se u satelitsku stranku koja će, nastavi li se trend usisavanja zastupnika, na iduće parlamentarne izbore vjerojatno morati ići s HDZ-om ako ih HDZ uopće bude htio.
S HSLS-om je situacija nešto drukčija, objašnjavaju upućeni, jer je Hrebak svojim istupom i ultimatumom naljutio Plenkovića, ali je isto tako primio metak za njega kako se premijer ne bi osobno izlagao izravnim i nepotrebnim sukobima sa zastupnikom Dabrom. Zato u HDZ-u predviđaju da će HSLS dugo ostati u ulozi pragmatičnog korektiva, čvrsto usidren uz Plenkovića, svodeći se na stranku koja postoji samo u jednoj bazi – onoj bjelovarskoj.
Široka fronta
Hrebak će tako progutati žabu da bi ostao u igri, a njegov glas ionako s brojnijom HDZ-ovom većinom postaje sve tiši. Sve su tiše i navodne priče o Batak koaliciji koja je okupljala Zurovca, Posavca i IDS-ova predsjednika Lorisa Peršurića. Ta se družina, prema navodima nekih medija, okupila kako bi na idućim izborima dala potporu listi predsjednika Milanovića, što je iz sadašnje perspektive nerealno, čak i za Peršurića koji dolazi iz stranke u kojoj značajan utjecaj još ima Ivan Jakovčić koji je javno više puta zazivao suradnju s Plenkovićem. Od najavljene prijetnje Batak koalicija tako se pretvorila u bazen za regrutaciju novih ruku, što bi SDP-u i Možemo trebalo izazvati ozbiljne glavobolje.
S postojećom većinom svaki amandman ljevice, pa i pokušaj opoziva ministra, pretvorit će se u uzaludan teatar jer će HDZ-ova široka fronta blokirati svaki manevar bez prevelikog truda. Za SDP to znači političku izolaciju. Stranka Siniše Hajdaša Dončića pritisnuta je između moćnog HDZ-a i agresivnog Možemo, kojeg u HDZ-u do idućih izbora namjeravaju svesti na razinu Zagreba. Time što njegov HDZ dominira u Saboru, Plenkovićeva vlada dobiva odriješene ruke da zagrebačku vlast guši kroz proračunske poluge i zakonska rješenja. Dio plana uključuje i to da se njihove zastupnike u Saboru prikaže kao radikalnu manjinu koja ne zna surađivati. Budući da je prostor u centru Plenković betonirao usisavanjem malih stranaka, SDP i Možemo morat će udružiti snage jer u suprotnom im predstoji tučnjava za isti bazen lijevih birača za koje bi se trebao boriti i Milanović – tako barem očekuju u HDZ-u.
Ostvari li Plenković svoj cilj i zacementira spomenuta 82 mandata, Milanoviću se, tvrde u vladajućim redovima, sužava prostor za bilo kakav manevar te on gubi auru pobjednika i onoga koji može srušiti Plenkovića. Prognoza o 82 mandata za Milanovića je, vjeruju upućeni, noćna mora pa HDZ-ovci očekuju da će on svoju poziciju graditi na dva načina: udarit će još jače retorički, što smatraju izglednijim, ili se pak polako povući, što oni koji znaju njegov karakter smatraju malo vjerojatnim.
