Drsko, državnički i u svojem stilu predsjednik Zoran Milanović iskazao je neslaganje sa slovenskom kolegicom Natašom Pirc Musar. Nije neobično to što se Milanović nije usuglasio sa slovenskom predsjednicom, ali za hrvatsku je javnost neobično što predsjednik Milanović i premijer Andrej Plenković imaju ujednačeno mišljenje o važnoj vanjskopolitičkoj temi, o kojoj su i razgovarali naš predsjednik i njegova kolegica iz Slovenije. Štoviše, moglo bi se reći da je ovo prvi put da su se barem neformalno Milanović i Plenković ujedinili oko teme važne za hrvatske interese.
“Inicijativa Slovenije, Njemačke i još nekih država da se određene odluke Europske unije više ne donose jednoglasno nego kvalificiranom većinom, koliko ja znam, nema podršku hrvatske vlade, a nema ni moju. Smatram da se jednoglasno može mijenjati samo promjenama temeljnih ugovora. To je kompliciran proces i u tome vidim klopku. Dakle, jednoglasnost se ne pušta, to je po mom mišljenju instinktivna obrana malih država od puno većih država koje nas ne razumiju i ne vide“, rekao je Milanović u Draču nakon sudjelovanja na sastanku šefova država Procesa Brdo-Brijuni, gdje je komentirao inicijativu da se ukine jednoglasno odlučivanje u EU-u o određenim pitanjima.
Premda je naglasio da ne vidi ništa zlonamjerno u slovenskoj ideji, Milanović nije precizirao koji su u tome slučaju njemački motivi, ali je napomenuo da je to opasno. Istovremeno je Pirc Musar objasnila kako se Slovenija u tandemu s Njemačkom zalaže za to da se kvalificirana većina počne koristiti za otvaranje određenih pregovaračkih klastera ili poglavlja.
Zajednički interesi
Upućeni objašnjavaju kako je to tema koju valja sagledati u kontekstu širem od polemike predsjednika Milanovića i slovenske predsjednice Pirc Musar. O tome je nedavno pisao i ugledni Politico, koji je u svojem tekstu spomenuo mađarskog premijera Viktora Orbana. Nije tajna da se i Plenković nedavno na okupljanju čelnika EU-a u Kopenhagenu sastao s Orbanom te da su djelomice izgladili odnose nakon “energetskog rata” u kojem su se Hrvatska i Mađarska našle. Taj rat ne znači da Mađarska i Hrvatska nemaju zajedničke interese, samo je pitanje kako će Plenković kao iskusni diplomat sve to izbalansirati.
Poznato je da Orban pokušava spriječiti Ukrajinu u pridruživanju Europskoj uniji, no svakako je neobično to što bi u tom pokušaju, uz podršku francuskog predsjednika Macrona, mogao dobiti i podršku Hrvatske. Neposredno prije okupljanja čelnika EU-a u Kopenhagenu, gdje su Plenković i Orban izgladili odnose, predsjednik Europskog vijeća Antonio Costa kod europskih je lidera lobirao za to da pronađu način da se zaobiđe mađarsko suprotstavljanje pridruživanju Ukrajine EU-u. Prema pisanju spomenutog medija, Costa je ponudio promjenu pravila EU-a kako bi se omogućio početak službenih pregovora o pristupanju nakon odobrenja kvalificirane većine čelnika, a ne jednoglasnim pristankom kao dosad, kako je bilo i s hrvatskim pridruživanjem EU-i, a mnogi još pamte slovenske ucjene vezane uz Piranski zaljev.
Costin plan, međutim, nije prošao jer mu se među prvima suprotstavio upravo Orban, kojega europski mediji i lideri prozivaju zbog bliskosti s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, zbog kojeg je, smatraju, neprijateljski nastrojen prema Ukrajini, što je uostalom dao naslutiti i Plenković u jeku energetskog rata.
Sada pak Orban uza se ima druge europske čelnike koji za to imaju vlastite motive, odnosno obranu prava veta.
Ubrzanje procesa
Nekoliko zemalja EU-a, među kojima su Francuska, Nizozemska, Grčka i Danska, nisu suglasne s Costinim planom jer se boje da bi se promjenom pravila pristupanja limitirala njihova mogućnost blokiranja kandidature za članice koje se smatraju problematičnima. Primjerice, u grčkom slučaju problem je Turska, Bugarima je to adut za Sjevernu Makedoniju, a Hrvatska time može blokirati ulazak Srbije u Europsku uniju. Kako nam objašnjavaju upućeni, baš ta potencijalna blokada srpskog ulaska u EU i jest dodirna točka oko koje su se našli Plenković i Milanović u zaštiti nacionalnih interesa na europskoj razini. Kao saveznik im je tako iskočio Orban, s kojim Plenković ima druge nesuglasice, a koji savezništvo s Plenkovićem nalazi u blokiranju kandidature za članstvo Ukrajini, koja pak uživa Plenkovićevu potporu još od početka ruske ofenzive.
Politico pak u svojem tekstu napominje da bi Costin prijedlog, osim Ukrajini, put otvorio i Moldaviji jer su kandidature tih dviju zemalja povezane. Potporu prijedlogu dao je finski predsjednik Alexander Stubb, koji je za Politico izjavio da podržava svaki pokušaj ubrzavanja procesa. “Pozdravljam svaki mehanizam donošenja odluka koji daje veću fleksibilnost i manje mogućnosti blokiranja, a nikad više nego trenutno s Ukrajinom”, izjavio je Stubb.
Toj izjavi unatoč, oko te se odluke u Europskoj uniji lome koplja, što se naslućuje i iz izjava predsjednice EK Ursule von der Leyen koja je više puta izjavljivala da Ukrajina pripada EU-u. No, da bi Ukrajina doista postala punopravna članica EU-a do 2030. godine, morala bi provesti pravosudne i gospodarske reforme. Situaciju složenom čini to što je Kijev, kako se tvrdi, već proveo pravosudne reforme i odradio razgovore s briselskim kolegama, međutim, pregovori nisu počeli zato što ih prema postojećim pravilima Mađarska može blokirati. Isto vrijedi i za Moldaviju, čija je kandidatura vezana uz ukrajinsku, što znači da ni oni ne mogu napredovati sve dok je kandidatura Ukrajine u blokadi.
Ukidanje veta
Costa je predložio uvođenje glasanja kvalificiranom većinom u međufazama kako bi se postigao napredak sve i da se mali broj zemalja protivi, sugerirajući da bi u tom slučaju konačni pristup EU-u bio nemoguć bez jednoglasnog odobrenja, ali izgleda da ni u tom pitanju nema suglasja. Kako bi i bilo kada se Grčka godinama protivila turskoj kandidaturi za članstvo u Europskoj uniji, ocjenjujući to kao sigurnosnu prijetnju. Atena se, prema Politicu, na svoj veto oslanja kao na jamstvo da se Ankara nikada neće pridružiti Europskoj uniji, bez obzira na to što je pravno gledano na čekanju. U tome Grčka uživa potporu Francuske, čiji je predsjednik Macron još 2018. godine turskom predsjedniku jasno dao do znanja da ne treba očekivati napredak.
“Očito Mađari blokiraju Ukrajince, ali to nije sve. Bugari žele blokirati Makedonce, Hrvati Srbe, Grčka i Cipar ne žele da se Turska približi EU-u”, rekao je prvi diplomat EU-a za Politico. Kada je riječ o slovenskoj-njemačkoj inicijativi za Balkan, o njoj u hrvatskom javnom prostoru i hrvatski stručnjaci za vanjsku politiku raspravljaju već dugo. Lani je, uoči desetog summita Berlinskog procesa, tadašnji njemački kancelar Olaf Scholz rekao da je EU potpun “jedino ako su u njemu zemlje zapadnog Balkana”.
“Želim reći svojim prijateljima iz Beograda i Prištine – nemojte dopustiti da vas prošlost zadržava na putu u budućnost mira i blagostanja”, poručio je tada njemački kancelar. U svjetlu tih njegovih poruka nametnuo se i zajednički istup Slovenije i Njemačke koje su EU-u predložile non-paper kojim se predviđa da nema veta i blokade bilateralnih pitanja sa susjednim državama. Prijedlog Slovenije i Njemačke o ukidanju veta s oduševljenjem su dočekali u Srbiji, gdje su zaključili kako bi to njihovoj zemlji pomoglo da izbjegne veto Bugarske i Hrvatske, koja je Srbiji dosad šest puta blokirala zatvaranje pregovaračkog poglavlja s EU-om.
Vučić provocirao pred Milanovićevim očima: ‘Da vam se želudac okrene’
Iskren partner
Slovensko-njemački non-paper stigao je nedugo nakon što je Hrvatska Crnoj Gori blokirala zatvaranje pregovaračkog poglavlja s EU-om, pa je umjesto četiri, zatvorila tri, iako je tehnički bila spremna za zatvaranje četiriju poglavlja. Hrvatska se pak usprotivila zatvaranju poglavlja Vanjska sigurnosna i obrambena politika, a slovenska strana uz potporu Nijemaca smatra da bi Hrvatska kao posljednja zemlja koja je ušla u EU trebala biti iskren partner svim zemljama zapadnog Balkana.
Kad je riječ o Srbiji, Hrvatska im je lani u prosincu blokirala otvaranje klastera 3, u lipnju 2021. blokirali smo im otvaranje klastera 3 i 4, a koncem 2017. poglavlje 33. U prosincu 2016. blokirali smo im poglavlje 26, a u lipnju iste godine poglavlje 23. U travnju iste godine Srbima smo također blokirali isto poglavlje. Razlozi su bili brojni, od rješavanja pitanja ratne odštete i nestalih hrvatskih vojnika u Domovinskom ratu pa sve do vraćanja arhivske građe u kojoj je i ona o stradanju Židova u NDH koju Beograd odbija vratiti. Srbima se također zamjera i svojatanje dubrovačke književnosti, kao i odredbe njihova zakona o kulturnom nasljeđu, odnosno spominjanje izdanja dubrovačke književnosti koja pripadaju “dubrovačkoj i srpskoj kulturi”, zaključno sa 1867.
Jednako tako, 2021. zahtijevalo se da se Srbija izjasni o genocidu u Srebrenici. Što god se tražilo, jedno je sigurno: predsjednik Milanović i premijer Plenković prvi su se put bez previše riječi usuglasili o tome da će Hrvatska, dok god ne dobije odgovore na ključna pitanja, koristiti mehanizme kojima će priječiti srpski pristup Europskoj uniji.
