Nakon kratkog, ali prilično turbulentnog godišnjeg odmora premijer Andrej Plenković vratio se uobičajenim dnevnopolitičkim aktivnostima, no situacija za njegov HDZ sve je samo ne obična. Stranka se naime uvelike priprema za predsjedničke izbore, za koje su kao svojeg kandidata predstavili nestranačkog Dragana Primorca. Plenković će mu dati stranačku infrastrukturu, no za razliku od svih dosadašnjih kampanja u kojima je sudjelovao, predsjednik Vlade ne misli se previše petljati u kampanju kolege Primorca.
Dopustit će da Primorčeva borba za Pantovčak bude personalizirana jer ne želi snositi odgovornost ako Primorac izgubi u tom teškom okršaju s aktualnim predsjednikom Zoranom Milanovićem. Krivnju će prebaciti na Primorca, baš kao što je to svojedobno diskretno učinio s bivšom predsjednicom Kolindom Grabar Kitarović. I dok će odgovornost za predsjedničke izbore doista i moći prebaciti na predsjedničkog kandidata Primorca, odgovornost za lokalne izbore koji se održavaju u svibnju iduće godine ipak će i sam morati snositi.
Znajući za to, HDZ-ov šef već je zasukao rukave i počeo se pripremati za osvajanje vlasti prije svega u velikim gradovima, što je za vladajuću stranku velik izazov s obzirom na to da se to dosad pokazalo kao nedostižan cilj. Kada je o velikim gradovima riječ, Plenković zasad može biti spokojan samo u pogledu Osijeka, jer teško da će oporbene opcije do lokalnih izbora iznjedriti kandidata koji će se moći nositi s popularnošću koju u gradu na Dravi uživa mladi HDZ-ovac Ivan Radić.
Ne vole se
Pitanje koje Plenkovića u Slavoniji muči jest što će biti s Osječko-baranjskom županijom, koju je nakon odlaska Ivana Anušića u Ministarstvo obrane preuzeo Mato Lukić. Popularnost vršitelja dužnosti Lukića ne može se mjeriti s onom koju u Slavoniji uživa Anušić, a Plenković baš i nije oduševljen njegovim prijedlogom da se u borbu za županiju pošalje bivša ministrica regionalnog razvoja Nataša Tramišak s kojom se rastao dosta turbulentno. Za Slavoniju će se, unatoč svemu, Plenković već nekako snaći.
Kad je riječ o Rijeci, tu HDZ-ovci i ne očekuju neki spektakl te kažu kako ondje vlast prelazi s koljena na koljeno. Time se aludira na to da je vlast u tom gradu nakon godina i godina stolovanja Vojka Obersnela preuzeo SDP-ov Marko Filipović koji se ne eksponira previše, ali se govori da sasvim solidno upravlja gradom pa je pitanje hoće li ga moći ugroziti HDZ-ov Josip Ostrogović koji se spominje kao potencijalni Plenkovićev odabranik za Rijeku. I u Splitu je situacija kompleksna. Iako se logično nameće da bi ondje kandidat za gradonačelnika trebao biti šef gradske organizacije i novi saborski zastupnik Tomislav Šuta, HDZ-ovci iz grada pod Marjanom smatraju da on u obračunu s aktualnim gradonačelnikom Ivicom Puljkom ne bi imao šanse.
Plenkoviću slijede neočekivani mini udari: Ovi ljudi će morati dobro razmisliti s provokacijama
Stoga sugeriraju Plenkoviću da razmisli o kandidaturi poznatog Splićanina i HDZ-ovca Nenada Periša, a nisu neskloni ni tome da ih na lokalnim izborima predstavlja atraktivna i britka gradska vijećnica Ivana Zelić Relata. Hoće li stranačku kolegicu Plenković doista poslati u sraz s Puljkom, teško je reći, no u HDZ-u se šuška da bi i u utrku za Zagreb mogao poslati jednu ženu. Riječ je o uglednoj znanstvenici Alemki Markotić, s kojom premijer ima izvrstan odnos i iznimno je cijeni, što je pokazao i na nedavno održanim parlamentarnim izborima kada ju je postavio na HDZ-ovu listu u prvoj izbornoj jedinici koju je sam predvodio. Dio HDZ-ovaca tvrdi da je taj ulazak na HDZ-ovu listu za Markotić bio svojevrsni test za lokalne izbore, na kojem je ona solidno prošla jer je i bez kampanje kao osma na listi osvojila više od dvije tisuće preferencijskih glasova.
Nije zainteresiran
Važno je naglasiti da se Markotić na listi HDZ-a našla kao nezavisna kandidatkinja, a kao takvu bi je i Plenković bio spreman podržati u kandidaturi za zagrebačku gradonačelnicu, gdje bi trebala konkurirati stranci Možemo i gradonačelniku Tomislavu Tomaševiću, na čiji se račun u posljednje vrijeme nižu brojne kritike. Na čelu HDZ-ove zagrebačke organizacije mladi je liječnik Mislav Herman, no premda je on prilično aktivan na gradskoj političkoj sceni, navodno nije zainteresiran za kandidaturu na lokalnim izborima na kojima bi se morao obračunavati s Tomaševićem. Herman ne želi prokockati svoju političku karijeru kao njegov kolega Davor Filipović kojega je Plenković svojedobno žrtvovao kandidirajući ga kao paravan tadašnjem gradonačelniku Milanu Bandiću, i ne sluteći da će Bandić usred kampanje skončati život.
Tijekom kampanje za parlamentarne izbore Markotić je naglašavala da nikada nije bila članica ni jedne stranke ni partije, no nije krila bliskost s Plenkovićem i HDZ-om, nazvavši tu opciju stožernom strankom koja joj je svjetonazorski bliska i zato što je osnivala našu domovinu s prvim predsjednikom Franjom Tuđmanom. “Bilo je i pogrešaka, ali vidim iskrena nastojanja da se stvari koje nisu bile dobre poprave i promijene”, izjavljivala je Markotić odbacujući spekulacije da ima ambicije postati ministricom, što se ispostavilo točnim. Ima li ambicije biti zagrebačka gradonačelnica, zasad je teško reći, no očito je već i iz toga što je pristala pojaviti se na HDZ-ovim listama kao najveće iznenađenje parlamentarnih izbora da ima političkih ambicija.
U zagrebačkom HDZ-u nisu neskloni kandidaturi Alemke Markotić za koju se zalaže Plenković jer smatraju da se i u vrijeme pandemije koronavirusa, kada je bila dio nacionalnog stožera civilne zaštite, pokazala kao konzervativka koja međutim u tim svojim uvjerenjima nije ni naporna ni nametljiva. Za vrijeme angažmana u stožeru Markotić je bila percipirana prije svega kao nepolitična stručnjakinja koja se nije libila iznijeti svoja uvjerenja, a jedina je ostala pozitivna do samog kraja.
Glavna uloga
Bila je umjerenija od ministra Vilija Beroša i Krunoslava Capaka, pokazivala je razumijevanje, nije bila stranački svrstana te je pokazala i pomirljivost, zbog čega je i građanima ostala u pozitivnom sjećanju. U premijerovu krugu smatra se da bi uz snažniju kampanju Markotić u drugom krugu mogla srušiti Tomaševića te napominju kako ona prepoznatljivost i vidljivost već ima pa ni kampanja s njom u glavnoj ulozi ne bi trebala biti težak posao. Osim što je svoje operativne sposobnosti pokazala u vrijeme pandemije, da je operativka koja zna upravljati velikim sustavima, Markotić godinama pokazuje i kao ravnateljica Klinike za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević”, a za kampanju nije nevažno ni to što je prije četiri godine dobila nagradu za Zagrepčanku godine.
U odnosu na Tomaševića, Markotić je stručnjakinja s izgrađenom karijerom, a njezina biografija otkriva kako je riječ o redovitoj profesorici na Medicinskom fakultetu u Rijeci te pročelnici Zavoda za urogenitalne infekcije, voditeljici Znanstvene jedinice te Laboratorija za 3. stupanj biosigurnosti i već četiri godine predsjednici Akademije medicinskih znanosti Hrvatske. Članica je i suradnica Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, od koje bi sasvim sigurno dobila potporu ako bi se odlučila kandidirati za zagrebačku gradonačelnicu.
Plenković drastično gubi utjecaj u vrlo važnoj instituciji: Propao je njegov veliki plan
Potpora Markotić ne bi izostala ni iz crkvenih krugova, a u šali HDZ-ovci kažu kako bi je podržali i zagrebački Bosanci i Hercegovci jer vuče korijene iz te zemlje. Markotić je inače rođena u Zagrebu, a njezin otac Vlado završio je gimnaziju u Imotskom, dok se majka Ljiljana školovala u zagrebačkoj Gornjogradskoj gimnaziji. Roditelji su se upoznali na Pravnom fakultetu u Zagrebu te su radili kao pravnici u BiH u velikoj drvnoj industriji Krivaja u Zavidovićima. Otac Vlado je potkraj studija kao politički zatvorenik dvije godine proveo na Svetom Grguru jer su ga optužili da je bio na studentskim demonstracijama. Potkraj života, tijekom rata, bio je sudac za ljudska prava u Sarajevu, a Markotić i danas u intervjuima ističe kako je roditeljima zahvalna na svom uspjehu i životu koji je uz ostalo obilježila ljubav prema kemiji.
Zaljubljena u viruse
U trećem razredu gimnazije odlučila je studirati kemiju, a na fakultetu joj je profesorica Danica Hlača, šefica Katedre za mikrobiologiju, ponudila da radi s njom. Tada se, kako je rekla, zaljubila u viruse. Nakon studija Hlača ju je poslala u Beograd da nauči dijagnostiku mišje groznice – hantavirusa – sa znanstvenicima iz američkog Vojnog centra za infektivne bolesti. To iskustvo koristilo joj je 1995. tijekom Domovinskog rata kada su hrvatski vojnici imali problema s mišjom groznicom, a nitko u Hrvatskoj osim nje tada nije radio brzi test.
U Hrvatskoj u to doba nije bilo ni reagensa, koji je nabavila zahvaljujući profesoru LeDucu iz Ženeve. Tijekom rata u Sarajevu radila je i pod granatama, pokušavajući održati nastavu u opkoljenom gradu koji je ostao bez struje, vode i hrane. Dio karijere Markotić je provela i u Americi, a zanimljivo je i da se uspjela izgraditi kao znanstvenica, ali i ostati praktična vjernica koja ustaje svako jutro u šest sati nakon što odspava samo pet sati.
Ljubiteljica je sviranja, čitanja i šetnji u prirodi, a smiruje je i izrađivanje stvari od glinamola. Netipična i nadasve uspješna u poslu koji radi, Markotić se u znanosti uspjela nametnuti kao jedna od vodećih. Plenković pak smatra da nam takvih ljudi u politici nedostaje, a njegov HDZ ionako ima kadrovskih problema pa doista nije čudno što mu pogled u Zagrebu pada prema profesorici Markotić.
Komentari
odražavaju
stavove
njihovih
autora,
ali
ne
nužno
i
stavove
portala
Dnevno.hr.
Molimo
čitatelje
za
razumijevanje
te
suzdržavanje
od
vrijeđanja,
psovanja
i
vulgarnog
izražavanja.
Portal
Dnevno.hr
zadržava
pravo
obrisati
komentar
bez
najave
i/li
prethodnog
objašnjenja.