U Europi dominantna Europska pučka stranka sastala se prije nekoliko dana u Zagrebu. Došla je cijela bulumenta europske administracije, Ursula von der Leyen, Nijemac Friedrich Merz, parlamentarni šef grupacije pučana Manfred Weber, sve “njuške” koje drže većinu vlada u Europskoj uniji i cijelu Europsku komisiju, a Andrej Plenković proživljavao je svoje najbolje dane jer je potvrdio da i dalje igra važnu ulogu u europskoj nomenklaturi. Ključ “retreata” pučana bila je deklaracija o demografiji u EU-u, koja je izglasana na inicijativu HDZ-a, ali javnost u Hrvatskoj uopće nije uhvatila glavnu poruku, to da je u njoj zapravo skrivena nova, mnogo restriktivnija politika prema migracijama.
Poruka je deklaracije oslanjanje na “povratak Europljana”, to jest oslanjanje na vlastite snage stanovnika država Europske unije – najmlađih koji se moraju aktivirati i starijih koji će u svim državama dobiti pravo na naknade za rad iz mirovine – ali u pozadini je bitno zaoštravanje imigrantskih politika Unije, odnosno čvrsto zatvaranje pipe za dolazak novih stanovnika iz takozvanih trećih zemalja.
Deklaracija se odnosi na razdoblje do najmanje 2040. godine i donosi potpuni zaokret politike masovnog useljavanja koja je dosad karakterizirala Europu i faktički promijenila nacionalnu krvnu sliku cijelog niza država, u prvome redu Njemačke, Francuske, a i drugih. Jedan od onih koji su u ime HDZ–a i ranije puno govorili o tome jest europski parlamentarac HDZ-a Tomislav Sokol. On je veliki protivnik politike zamjene stanovništva i zalaže se za to da Europljani moraju ponovno naseliti Europu, a da stanovništvo s Bliskog istoka, Afrike ili Indonezije i Nepala mora biti vraćeno odakle je došlo.
Ogromne promjene
Zagovornici teorije koju ljevičarski mediji nazivaju teorijom urote tvrde da postoje nevidljive elite, političari ili globalne sile koje namjero potiču migracije i demografske promjene kako bi zamijenile autohtono europsko stanovništvo ljudima iz drugog kulturnog ili etničkog kruga. Kritičari i znanstvenici tu teoriju smatraju neznanstvenom i rasističkom jer se temelji na pretpostavkama o “ugroženoj bijeloj populaciji” bez dokazivih podataka o namjernim planovima ili koordiniranim akcijama koje bi tomu vodile. No europska politika godinama je prevalentno bila imigracijska, nedostajalo je radne snage pa se desetljećima uvozila, tako da danas u velikim europskim gradovima postoje geta u koja “bijelci” i ne mogu ući, odnosno gdje im se ne jamči sigurnost. Primjer je Bruxelless, gdje bande useljenika kao taoce drže gotovo cijeli grad, osim “europskog kvarta”.
Među onima koji tvrde da je Europa žrtva zamjene stanovništva jest i Francuz Eric Ciotti, koji je bio kandidat na predsjedničkim izborima, potom mađarski lider Viktor Orban, a nisu daleko ni Mark Rutte ni drugi nizozemski desničari. U Hrvatskoj, Sokol je bio među onima koji su počeli zagovarati masovne deportacije iz Europe, no ti se glasovi ovdje slabo čuju jer ih srednjostrujaški mediji zaobilaze, a srodne stavove ima i Željana Zovko.
Sada su, međutim, i u samom vrhu EU-a, a tu strukturu čine upravo najvažniji ljudi iz Europske pučke stranke, ustanovili da je Europa u ogromnom demografskom deficitu, nedostaje joj ljudi i radne snage da bi ostala jedna od svjetskih sila, ali više ne žele radnike tražiti u redovima imigranata, nego u strukturi autohtonog europskog stanovništva. To za njih nije samo tema demografije nego i konkurentnosti na svjetskom tržištu na kojem se događaju ogromne promjene u odnosima snaga, a bit te politike ne razlikuje se mnogo od onoga što Donald Trump promovira i provodi u SAD-u.
Paralelni rad
Europljani su, istina, još daleko od toga da kao Trump osnivaju ICE i imaju antiimigracijsku stranačku policiju, ali u Zagrebu su se jasno opredijelili za vraćanje korijenima Europe, odnosno tomu da se domaće stanovništvo mora aktivirati i zamijeniti radnike iz “uvoza”, pa makar to bilo i puno skuplje. Oni pozivaju mlade od 15 do 25 godina koji su radno sposobni da “rašire krila” i uđu u svijet rada – jer danas u toj populaciji 70 do 80 posto njih u Europi uopće još ne radi. Ili studiraju ili su nezaposleni, odnosno egzistiraju izvan sustava školstva i rada. Tu je i poziv umirovljenicima da paralelno rade iz mirovine.
A na kraju, tu je i teza da EU mora pokušati vratiti autohtono stanovništvo država članica koje danas živi i radi drugdje u svijetu. To se u prvome redu odnosi na Južnu Ameriku i Australiju, gdje živi dosta ljudi porijeklom iz Europe, i EPP će voditi politiku koja će poticati njihov povratak. Faktički, i hrvatska vlada već vodi takvu politiku – i za umirovljenike i za povratnike. Ideja je da se zemlje EU-a “napune” domaćim stanovništvom te da se radikalno prereže uvoz radne snage izvan granica EU-a. Uz to, maksimalno će se pooštriti antiimigracijski zakoni, kontrola granica i borba protiv ilegalnih migracija, uz masovne deportacije. Izgleda da se u EPP-u vode Trumpovom politikom koja se može parafrazirati kao “Make Europe great again”.
Uz jačanje obrane i sigurnosti, te zajedničke vojske u budućnosti, bolje mehanizme za brže donošenje odluka, EPP ovom demografskom strategijom zapravo pokušava riješiti i pitanje migracija koje nas je počelo opterećivati. Tu se stranke članice EPP-a, uoči izbora u nizu zemalja, žele pozicionirati desnije, čvršće nego dosad, i jasno razlikovati od onih koje smatraju jalovim socijalistima jer ne nude rješenje ni za jedno od aktualnih europskih pitanja.
Jasne smjernice
Deklaracija koja je donesena zasad govori suptilno i birokratskim jezikom, ali na sastancima iza zatvorenih vrata koji su održani u Zagrebu jasno je određeno u kojem će smjeru ići nova politika pučana kao najmoćnije grupacije u Europskoj uniji, koja drži vlast u 13 od 27 država članica, a ima i dvije od tri glavne funkcije u EU-u – vrh Europske komisije i Parlamenta. U tom smislu, najbolje je citirati dijelove deklaracije: “… Europa se danas suočava s dubokim demografskim izazovom: starenje stanovništva, depopulacija i ustrajno niske stope nataliteta postaju obilježja naših društava, uvjetovana dugoročnim gospodarskim, društvenim i generacijskim trendovima. (…) U tom kontekstu europska se gospodarstva sve više oslanjaju na radnike iz trećih zemalja kako bi u kratkom roku ublažila pad radno sposobnog stanovništva.
Iako dobro upravljene migracije mogu pridonijeti gospodarskoj vitalnosti, one zahtijevaju vjerodostojne integracijske politike i učinkovitu kontrolu migracijskih tokova te ne mogu postati zamjena za vlastitu demografsku obnovu Europe. Europa stoga mora istodobno ulagati u mlađe naraštaje i u izgradnju istinskog ‘društva dugovječnosti’, ne jednostavnim produljenjem radnog vijeka, nego omogućavanjem zdravijeg, obrazovanijeg i produktivnijeg života u svim životnim dobima. Ako se sadašnji trendovi nastave, očekuje se da će Europska unija do 2070. činiti tek oko 4% svjetskog stanovništva, dok je početkom 20. stoljeća Europa kao kontinent obuhvaćala gotovo četvrtinu. Konkurentnost, prosperitet i strateška težina Europske unije ovise o njezinoj demografskoj vitalnosti. (…) Na inicijativu Hrvatske demografija je prepoznata kao strateški izazov te je uključena u Novi strateški program EU-a 2019. – 2024. Nadalje, od 2019. godine demografija je dio posebnog portfelja u Europskoj komisiji, koji vodi potpredsjednica EPP-a i povjerenica Dubravka Šuica. Time je potvrđeno da demografski trendovi zahtijevaju ne samo nacionalne odgovore nego i europsku koordinaciju, potporu i dugoročno strateško usmjerenje. Stoga EPP potvrđuje da demografska obnova mora biti strateški imperativ Europske unije, ravnopravan konkurentnosti, sigurnosti te energetskoj i tehnološkoj suverenosti. Demografska razmatranja moraju se sustavno uključivati u sve ključne europske politike, a procjene demografskog učinka trebale bi postati standardni dio strateškog odlučivanja na europskoj razini. Ova treća tranzicija mora se sada u potpunosti integrirati u europske strateške i političke okvire. (…)
Ovu strategiju mora podupirati odgovarajuća institucionalna arhitektura na razini Europske unije, koja će osigurati trajnu političku predanost, koordinaciju i kontinuitet djelovanja unutar Europske komisije i Vijeća, uz puno poštovanje načela prema kojem obiteljska politika ostaje ponajprije nacionalna nadležnost. U tom kontekstu, nadovezujući se na višekratne pozive Europske komisije, Europskog parlamenta, Vijeća i samog EPP-a, EPP smatra potrebnim razmotriti mogućnosti snažnijeg i institucionalno utemeljenijeg angažmana Europske unije u poticanju demografske revitalizacije Europe. Demografska razmatranja moraju biti u potpunosti ugrađena i u gospodarsko upravljanje Europske unije. Izazove povezane s demografijom moramo prepoznavati i rješavati u ranoj fazi, kao sastavni dio koordinacije politika u okviru Europskog semestra te u radu relevantnih sastava Vijeća, osobito Vijeća EPSCO-a i Vijeća ECOFIN-a, kao i njihovih pripremnih tijela…”
Vrhunski umovi
“… EPP podupire razvoj gradova i regija naklonjenih obiteljima te uvođenje dobrovoljne europske oznake namijenjene prepoznavanju općina i gradova koji ispunjavaju visoke standarde u području skrbi za djecu, školstva, stanovanja i javnih prostora za obitelji. EPP poziva i na inovativna rješenja, poput uspostave posebne Europske kartice za velike obitelji, koja bi omogućila priznavanje statusa velike obitelji u svim državama članicama Europske unije te osigurala porezne pogodnosti, obrazovne prednosti ili popuste pri korištenju prijevoznih usluga te pri posjetima kulturnim događanjima, muzejima, sportskim ili rekreacijskim sadržajima.
Demografska obnova zahtijeva i da Europa vrednuje, zadrži i aktivira svoj ljudski kapital u svim generacijama. EPP stoga podupire sveobuhvatan europski pristup povećanju sudjelovanja na tržištu rada, osobito među ženama, mladima i starijim osobama koje žele ostati radno aktivne, uz potporu razvoja vještina, cjeloživotnog učenja i fleksibilnijih oblika radnog života. Kad je riječ o mladima, EPP podupire jačanje povezanosti između stjecanja vještina i zapošljavanja, uključujući strukovno obrazovanje, plaćena naukovanja i mogućnosti prvog zaposlenja usklađene s potrebama tržišta rada, kako bi se smanjila odgađanja osnivanja obitelji i spriječio odljev talenata. Istodobno, EPP podupire razvoj istinskog europskog programa dugovječnosti, usmjerenog na promicanje aktivnog i zdravog starenja, jačanje međugeneracijske solidarnosti i razumijevanja te pretvaranje duljeg životnog vijeka u društvenu i gospodarsku vrijednost. (…) Istodobno, Europa mora privlačiti talente i vrhunske umove iz inozemstva.
Nadopunjujući postojeću inicijativu Choose Europe, EPP predlaže pokretanje inicijative za talente i obitelji ‘Povratak u Europu’, usmjerene na Europljane koji žive u trećim zemljama, koja bi kombinirala ciljane porezne poticaje, koordinaciju sustava socijalne sigurnosti i ubrzano priznavanje kvalifikacija, radi privlačenja znanja i iskustva natrag u Europu te poticanja povratnika da se trajno nastane, izgrade svoje živote i podižu obitelji u Europi. Imigracija, ako se njome dobro upravlja, može pridonijeti gospodarskoj vitalnosti Europe i u praksi joj doista pridonosi, no ne može zamijeniti potrebu za održivom domaćom demografskom obnovom. Stoga se njome mora upravljati čvrsto, realno i odgovorno, uz učinkovite integracijske politike i obveze, uključujući učenje jezika, građanski odgoj i pristup tržištu rada. (…) Demografska obnova nije samo pitanje financijskih instrumenata nego i oblikovanja društvenog i kulturnog okruženja koje vrednuje obitelj, djecu i međugeneracijsku solidarnost. U konačnici, to je pitanje europskog povjerenja u vlastitu budućnost. Europska pučka stranka stoga se obvezuje demografsku obnovu učiniti središnjim stupom svojega političkog programa na europskoj, nacionalnoj i regionalnoj razini.”
