Nitko od nedavno smijenjenih direktora državnih tvrtki nije imao pojma o onome što im se sprema. Odluku o njihovu odlasku premijer Andrej Plenković donio je u najužem krugu svojih suradnika, a onda je prvo predstavio članovima Vlade pa vijest o smijeni pustio u javnost, koja se u tim trenucima bavila uhićenjem glavnog državnog inspektora Andrije Mikulića. Taj pomno skovan i mudro osmišljen plan najvećeg hrvatskog političkog stratega uskoro bi se mogao poljuljati jer dio onih koji su preko noći smijenjeni najblaže rečeno nije zadovoljan načinom na koji ih se Plenković riješio, pa slijedom toga neki među njima razmatraju mogućnost tužbe, među ostalim i zato što je premijerova odluka došla bez objašnjenja.
Nije nepoznanica da je Vlada na zatvorenom dijelu sjednice nadzornim odborima i skupštinama državnih poduzeća predložila opoziv predsjednika Uprave Hrvatske pošte Ivana Čule. S njim u paketu smijenjen je i predsjednik Uprave HŽ Infrastrukture Ivan Kršić kao i šef ACI-ja Kristijan Pavić te direktor Hrvatske lutrije Ignacije Čutura. S njim u paketu otišao je i prvi čovjek Odašiljača i veza Mate Botica, a dužnosti je razriješen i ravnatelj Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje Lucian Vukelić. Neki od smijenjenih direktora putem medija su doznali da ostaju bez svojih funkcija, a smjena je neugodno zatekla Boticu, koji je u trenutku kada je smijenjen boravio u Šibeniku na službenom putu.
Ni u Hrvatskoj pošti nitko pojma nije imao da se sprema smjena njihova šefa Čule, koji je za ovaj Plenkovićev radikalan rez doznao dok se s kolegama pripremao za prezentaciju direktora na jednom skupu. To što im Plenković nije predočio razloge smjene nije najbolje sjelo ni bivšem ravnatelju HZZO-a Vukeliću, koji se s premijerom nije niti čuo. Vijest o ostavci prenijela mu je bez suvišnih objašnjenja resorna ministrica Irena Hrstić.
Prvi korak
Dio naših sugovornika upućenih u tematiku podržava ideju o čistki u državnim tvrtkama. Podržavaju je i neki smijenjeni direktori, ali podsjećaju da je premijer ranije to odrađivao puno primjerenije, razgovarajući s onima koje planira maknuti. Zakon o pravnim osobama u vlasništvu RH propisuje da se kao razlozi za opoziv odnosno razrješenje člana uprave ili izvršnog direktora uzimaju u obzir nepostizanje financijskih ili nefinancijskih ciljeva. To podrazumijeva i ciljeve koji su vezani uz čimbenike održivosti. Važan zakonski faktor svakako je i neispunjavanje ili neuredno ispunjavanje obveza koje su predviđene spomenutim Zakonom. Je li u pozadini ove čistke doista nešto takvo, teško je za pretpostaviti.
No, u Plenkovićevom krugu kažu da će on i slučaju eventualnih tužbi pravno utemeljenje za svoj potez moći pronaći u tezi o tome da smijenjeni direktori nisu pratili njegove odnosno Vladine ciljeve. Službeno su u Vladi ionako već objasnili da se premijer na ovaj potez odlučio vodeći se preporukama OECD-a, zbog čega se i počelo progovarati o tome kako je ova postojeća čistka tek prvi Plenkovićev korak u depolitizaciji državnih tvrtki. Priča o preporukama OECD-a na tankom je ledu jer je za ulazak u tu inicijativu državne tvrtke potrebno depolitizirati, a Plenković je samo jedne HDZ-ovce zamijenio drugima, doduše privremeno do raspisivanja novog natječaja, ali skeptici ne vjeruju da bi se u vezi s tim išta moglo promijeniti.
Ono što se, također, neće mijenjati jest to da smijenjeni šefovi uglavnom imaju pravo koristiti se povlasticom ‘šest plus šest’, što u slučaju čelnika državnih tvrtki i nije trivijalno. Primjera radi, smijenjeni Čulo je kao prvi čovjek Hrvatske pošte mjesečno zarađivao 5500 eura. Taj iznos sjedat će mu na račun i idućih šest mjeseci, odluči li se posegnuti za aktivacijom ove povlastice. Čulo je, inače, prema tvrdnjama upućenih iz Pošte, i sam navodno planirao otići u proljeće iduće godine, pa je slijedom toga ovaj Plenkovićev potez njemu možda i najmanje teško pao.
Prava i obaveze
Pravo na ‘šest plus šest’ ima i Kršić kojemu smjena nije najbolje sjela. Štoviše, i njegovi suradnici se pitaju zbog čega je maknut, navodeći da u njegovu slučaju argumenti o neispunjenim ciljevima ‘ne piju vodu’ jer su upravo u Kršićevu mandatu započeti neki od najznačajnijih infrastrukturnih projekata u željezničkom sektoru. Što se tiče Kristijana Pavića, bliskog s HDZ-ovim ministrom Brankom Bačićem, on bi, kao što se to već moglo čuti nakon što je maknut iz ACI-ja, karijeru trebao nastaviti u Lučkoj upravi u Dubrovniku pobijedi li na natječaju, koji je po nekima samo puka formalnost.
Da ovdje nije riječ o preporukama OECD-a možda ponajbolje govori primjer nestranačkog Čuture kojeg privremeno mijenja HDZ-ova Nikolina Klaić koja je karijeru, među ostalim, gradila i kao državna tajnica kod Gabrijele Žalac. Smjena Čuturi nije dobro sjela, a nije ni Botici koji je godinama vodio Odašiljače i veze. Ono što nakon ove velike Plenkovićeve predblagdanske čistke ostaje visjeti u zraku jest hoće li smijenjeni direktori, osim povlastice ‘šest plus šest’ koja im pripada, potraživati svoje pravo na otpremninu koje bi kao šefovi državnih tvrtki trebali imati. Iz državnih tvrtki čiji su šefovi smijenjeni za sada odbacuju mogućnost isplate otpremnine, nudeći smijenjenim čelnicima mogućnost ostvarivanja prava na drugo radno mjesto.
Ako to ne prihvate, opet im ostaje famozni ‘šest plus šest’. Formalne otpremnine za ovu vrstu razrješenja nisu predviđene, ali među dijelom smijenjenih nezadovoljnika nude se i neka drukčija objašnjenja. Ako je netko imenovan, tada taj netko, osim obaveza, ima i prava koja proizlaze iz ugovora koje su po stupanju na dužnost potpisali i svi šefovi s kojima se Plenković obračunao. Problematično se nekima od naših sugovornika čini to što je premijer svoj potez proveo jednostranim aktom i bez znanja resornih ministara koji uglavnom i jesu predsjednici skupština tih društava.
Učestali razlozi
Neki od razriješenih čelnika uvjereni su da im razrješenja nisu logično objašnjena, a dio njih uvjeren je i kako se ovdje ne radi o ozbiljnom zaokretu u kadroviranju unutar državnih tvrtki, kao što to tvrdi predsjednik Vlade. Baš se zato razmatra podnošenje tužbi protiv najavljenih opoziva, na što direktori imaju pravo na temelju potpisanih ugovora. Smijenjeni direktori ne mogu tužiti izravno državu, ali mogu tužiti tvrtku kojom su upravljali, o čemu se i promišlja jer neki među njima smatraju da je smjena bila neosnovana.
Tužba se, inače, formalno podnosi protiv same tvrtke koja je pravna osoba, ali kako je država vlasnik ili većinski dioničar koji postavlja i smjenjuje upravu jasno je da se posredno radi i o tužbi protiv države. Najčešće se smjena proglašava neosnovanom ako tvrtka, odnosno Skupština ili Nadzorni odbor koji smjenjuje direktora, ne može dokazati postojanje valjanih ili ozbiljnih razloga za opoziv, ali i ako je jedini stvarni razlog političke, a ne poslovne naravi. Svi ovi učestali razlozi idu u prilog smijenjenim direktorima koji ispod glasa sugeriraju i na kršenje procedure, iako Zakon o trgovačkim društvima propisuje da član uprave može biti opozvan bilo kada i bez navođenja razloga, pri čemu on ima pravo na sudsku zaštitu i naknadu štete ako se kod njegova opoziva nije radilo o važnom razlogu kao što je, primjerice, povreda dužnosti, nesposobnost za vođenje posla, nelojalnost i slično.
Uzme li se u obzir poslovanje tvrtki čiji su direktori smijenjeni, tada bi Čulo bio u najboljoj poziciji za podnošenje tužbi. On je, naime, na čelu HP-a od 2017., a tvrtka koju je donedavno vodio bila je među prve četiri tvrtke u državi s najvećim prihodom ostvarenim u prošloj godini. Riječ je o iznosu od 322,17 milijuna eura i dobiti od 30,93 milijuna eura. Godinu ranije Pošta je imala 269,75 milijuna eura prihoda i 13,57 milijuna eura dobiti, a još godinu ranije 242,58 milijuna eura prihoda i 0,99 milijuna eura dobiti.
Rast dobiti
Pod Čuturinim vodstvom pozitivno je poslovala i Lutrija koja je lani ostvarila 142,65 milijuna eura prihoda i 9,60 milijuna eura dobiti. Godinu ranije poslovali su sa 120,85 milijuna eura prihoda i dobiti od 10,32 milijuna eura. Prije toga ostvarili su 101,21 milijun eura prihoda i dobit od 4,69 milijuna. Lani su Odašiljači i veze, na čijem je čelu bio Botica, poslovali s 49,04 milijuna eura prihoda i četiri milijuna eura dobiti. Godinu ranije imali su 4,57 milijuna eura dobiti i prihode od 35,71 milijun eura, a prije toga prihode od 34,17 milijuna eura te dobit od 3,35 milijuna eura.
Pavić je s ACI-jem prošle godine uprihodio 39,09 milijuna eura te 0,89 milijuna eura dobiti. Godinu prije toga imao je prihode od 26,46 milijuna eura i dobit od skoro tri milijuna eura. Te bi brojke mogle biti argument za to da s poslovne strane ne postoji razlog za ovako naprasnu smjenu kakvu je proveo Plenković. Ranije je, inače, bilo dosta slučajeva smjena uprava u državnim tvrtkama gdje su smijenjeni direktori pokretali sudske sporove tražeći odštetu zbog neosnovane smjene. Jedan od najpoznatijih slučajeva je onaj bivšeg predsjednika Uprave HAC-a Jurice Prskala koji je dobio sudski spor protiv tvrtke zbog čega mu je dosuđena odšteta od više od milijun kuna.
Nakon što je smijenjen s mjesta predsjednika Uprave Janafa zbog uhićenja u sklopu afere, tu je državnu tvrtku tužio Dragan Kovačević tražeći, među ostalim, da mu se prizna pravo na otpremninu propisanu ugovorom. Zbog otkazivanja ugovora nakon što je javnost doznala za plinsku aferu u kojoj je INA oštećena za milijardu kuna, troje bivših članova Uprave Niko Dalić, Barbara Dorić i Darko Markotić također su tužili tvrtku.
