Jedna od najslabijih karika u Vladi premijera Andreja Plenkovića – tim riječima i u HDZ-u opisuju ministra turizma Tončija Glavinu. Od rođenog Splićanina, koji se i sam bavi iznajmljivanjem luksuzne vile, članovi vladajuće stranke očekivali su puno više ideja, inicijativa i aktivnosti za oživljavanje turizma koji je jedna od najvažnijih, ako ne i najvažnija karika državnog proračuna. Kako vrijeme odmiče, sve je jasnije da od toga nema ništa, štoviše, čini se da je njegova prethodnica Nikolina Brnjac mnogo ozbiljnije vodila taj resor, iako ga je preuzela u kriznim vremenima, u jeku pandemije koronavirusa.
Od Brnjac je malo tko očekivao da će nešto postići kao ministrica turizma jer na tom polju do ulaska u ministarstvo nije imala baš nikakvog iskustva, za razliku od Glavine. On pak posljednjih tjedana neumorno ponavlja kako je turistička sezona odlična, misleći valjda da će tim neumornim ponavljanjem ublažiti brojke koje mu ne idu u prilog, tim više što se odnedavno upravo njegovo ime spominje na popisu za otpis iz Vlade – kada i ako se Plenković uopće odluči provesti rekonstrukciju.
Dobar dio HDZ-ovaca smatra da je Glavina i u pogledu sezone i u pogledu svoje političke karijere pogrešno procijenio onoga trenutka kada je odbio ponudu stranačkog vodstva da izađe na lokalne izbore kao kandidat za gradonačelnika Splita. Njegov donedavni kolega Šime Erlić bio je pametniji pa će vjerojatno dugi niz godina vladati Zadrom, bez prevelike medijske pompe, stresa i pritisaka kakvima su izloženi političari s nacionalne scene.
Ruši potencijal
Umjesto Glavine, u utrku za gradonačelnika Splita odlučno je ušao sličan profil mlađeg HDZ-ova političara, Tomislav Šuta, koji je iz te političke utakmice izašao kao pobjednik, a zahvaljujući tomu sada dugoročno može računati na premijera Plenkovića i Vladu, iz čijih je redova još krajem srpnja najavljeno da će Šuta dobiti pozamašnu financijsku potporu. Iako su Šuta i Glavina naizgled isti profili političara, dojam je da je, dok je Plenković premijer, mladim i ambicioznim HDZ-ovcima mnogo isplativije doći na kakvu lokalnu poziciju negoli ući u Vladu, u kojoj sve odluke ionako donosi Plenković. Premijer je toliko dominantan da guši potencijal tih mladih ljudi željnih ozbiljnih političkih karijera.
Jedna takva karijera smiješi se po svemu sudeći Šuti koji je, na pogon Željka Keruma iz pozadine, preko noći postao jedna od najvećih stranačkih zvijezda. U cijelom mandatu Šutina prethodnika Ivice Puljka premijer Plenković odbijao je službeno doći u Split, u koji odnedavno svakog tjedna dođe neki HDZ-ov ministar, pa je Šutu nedavno posjetio i Plenković, omogućivši mu da sugrađanima pokaže svoj politički autoritet. Tako je ispalo da je na Šutinu intervenciju Plenković osobno riješio situaciju vezanu uz brod s azbestom u splitskom škveru, naredivši ministrima Olegu Butkoviću i Mariji Vučković da izdaju rješenje o njegovu izgonu iz Hrvatske.
Nedugo nakon toga Šuta je ušao u tihi rat s ministrom gospodarstva Antom Šušnjarom, ne prihvaćajući njegovu inicijativu da gradovi samostalno odlučuju gdje će se i kad na njihovu prostoru prodavati alkohol. Iako je Šušnjar prije tvrdio da izmjene zakona moraju biti utemeljene na analizama, na Plenkovićevu intervenciju udovoljilo se Šuti pa su iz Vlade poručili kako će se zakon početkom iduće godine ipak izmijeniti.
Manje gostiju
Razumljivo je da Plenković popušta mladom gradonačelniku koji se junački borio na lokalnim izborima na kojima su mu i stranački kolege predviđali poraz. Upućeni čak kažu da Plenković neće samo popuštati Šuti nego će od Vlade dobiti i pomoć za realizaciju dvaju najvažnijih projekata – nove bolnice za koju bi država trebala osigurati pozamašna sredstva, te stadiona. To je tek dio novca koji bi se trebao sliti u grad pod Marjanom, većina je namijenjena projektima prometne infrastrukture koji su najavljeni i na srpanjskom sastanku Plenkovića i Šute, kada je rečeno da država priprema investicije u ceste i obilaznice vrijedne pola milijarde eura.
No, da bi državnih investicija uopće moglo biti, mora se napuniti državni proračun, a za to je pak nužan turizam, koji nije problem samo za Glavinu nego i za premijera Plenkovića, koji vrlo dobro zna kakve su posljedice loših sezona. A da je sezona doista loša, može se zaključiti iz toga što i mediji koji su inače skloni HDZ-u posljednjih dana izvještavaju o praznim restoranima, plažama i hotelima. Ponešto o sezoni koja je na izmaku može se zaključiti i iz brojki, a one kažu da je ovogodišnji srpanj bio lošiji od prošlogodišnjega. A prošlogodišnji je bio lošiji od onog u 2023. godini. Nije, dakle, teško zaključiti da su kola iz nekog razloga krenula nizbrdo baš u mandatu ministra Glavine.
U prošloj i ovoj godini izgubili smo oko 20 posto njemačkih turista. Sreća u nesreći je to što je za 13 posto porastao broj hrvatskih turista, oni su zaslužni za jedan posto rasta u odnosu na lanjsku godinu, na koju se Glavina poziva pri uljepšavanju statističkih podataka. No, izađemo li iz okvira Hrvatske, još je lakše zaključiti da stanje koje Glavina prikazuje kao dobro nije dobro.
Rast cijena
Grčki je turizam, primjerice, ove godine porastao za 11 posto, a francuski za 12. U Italiji očekuju najbolju sezonu svih vremena, a lani su zabilježili rast veći od šest posto. Rast od tri i pol do četiri posto očekuje se u Španjolskoj, u kojoj su, za razliku od Hrvatske, priznali da imaju problem, dok za to vrijeme Glavina, čije su brojke tri puta lošije od španjolskih, naciju uvjerava da je sezona dobra. Pitanje je samo komu Glavina u toj priči o dobroj sezoni laže – sebi, Plenkoviću ili hrvatskim građanima, a još veće jesu li te obmane pokazatelj toga da ministar nije u doticaju sa stvarnošću.
Stručnjaci strahuju da bi se nakon ljeta 2025. mogao ponoviti scenarij od prije 18 godina, kada je Hrvatsku više nego druge zemlje pogodila globalna gospodarska kriza, od koje smo se godinama oporavljali. Da je pred nama, a onda i pred Plenkovićem, još jedna teška i izazovna jesen, nije teško zaključiti ni iz toga što je Hrvatska u petoj godini zabrinjavajućeg porasta cijena, za koji nije izgledno da će se uskoro zaustaviti. Opća stopa inflacije lani je bila četiri posto, odnosno treća najveća u EU-u i dvostruko veća od stope koje obično ciljaju središnje banke. Situacija nije ništa bolja ni ove godine.
Nije teško zaključiti da ovakav dugotrajni rast cijena, koji se uglavnom odnosi na hranu i piće, ozbiljno iscrpljuje građane, ali to je za Plenkovića tek jedan, možda i manji dio problema. Mnogo je veći problem to što je Hrvatska, osim o turizmu koji čini 18 posto BDP-a, ovisna i o europskom novcu, a europski fondovi sve su tanji. Samim se rastom BDP-a priljev novca iz fondova smanjuje, a više se ne možemo oslanjati ni na Nacionalni plan oporavka jer i on dolazi kraju iduće godine.
Tri poziva
S manje europskog novca i bez turizma, Hrvatsku bi, bez obzira na stopu rasta BDP-a, u idućim mjesecima mogao dočekati neugodan šok i novo stezanje remena, o kojem međutim nitko ne govori jer Glavina živi u uvjerenju da je sezona dobra.
Sve i da jest, ostaje problem sa sredstvima iz europskog Mehanizma za oporavak i otpornost koje je Vlada odlučila investirati u jačanje turističkog sektora te su još 2022. otvorena tri poziva s ciljem povećavanja atraktivnosti manje razvijenih turističkih destinacija, produljenja sezone, ulaganja u zelenu i digitalnu tranziciju te razvoja javne turističke infrastrukture. Za tri natječaja u početku je bilo osigurano oko 120 milijuna eura, a onda su se u Vladi naknadno pohvalili kako su osigurali još 66 milijuna, ali je dosad potrošen tek manji dio ukupno raspoloživog iznosa.
Do konca srpnja isplaćeno je 39,4 milijuna eura, a problematičnim se i u ovoj priči, kao i u drugima u kojima se koristi europski novac, pokazao kratak rok provedbe. Mnogi gradovi i općine od projekata odustaju jer za njih nemaju vremena, a koči ih i rast cijena građevinskih radova, pa bi tako i ova priča o velikom ulaganju u turizam mogla otići u vjetar.
Drastične promjene u Plenkovićevu kabinetu: Tehnomenadžeri traže da hitno odstrani ove ljude iz Vlade
Šuta bijesan zbog azbestnog broda u Splitu: ‘Razgovarao sam s Plenkovićem i Anušićem’
Plenkovićeva uzdanica u nesvakidašnjem izdanju: ‘Ma 10 godina si bio u Americi i sad soliš pamet’
