Plenković opako taktizira s Milanovićem: Želi postići presedan koji još nismo vidjeli

Sada je i službeno, aktualni predsjednik Republike Zoran Milanović potvrdio je kandidaturu za novi mandat na Pantovčaku, pri čemu bi iza Milanovića u toj utrci trebao stati njegov SDP kojemu je ovaj asistirao u kampanji za parlamentarne izbore, što se doduše nije pokazalo kao dobitna kombinacija.

No, u svakom slučaju vidljivo je da je SDP računao na Milanovića u onoj mjeri u kojoj Milanović sada računa na SDP u kojem su uvjereni da aktualnom predsjedniku bez obzira na debakl s parlamentarnih izbora rijetko tko može konkurirati na predsjedničkim izborima čiji se prvi krug odvija koncem ove super izborne godine.

Tko će Milanoviću uopće konkurirati, pitanje je o kojem se posljednjih dana uvelike polemizira na političkoj sceni, a posebice u HDZ-u čiji je predsjednik Andrej Plenković nedavno formirao svoju treću uzastopnu Vladu u kojoj je za koalicijskog partnera prigrlio Domovinski pokret. Kao što je bio zagonetan po pitanju održavanja parlamentarnih izbora, tako je Plenković sada zagonetan i po pitanju HDZ-ova kandidata za predsjedničke izbore.

Držat će ga na ledu

I dok jedni u vladajućim redovima smatraju kako Plenković niti nema adekvatnog kandidata za rušenje Milanovića, drugi tvrde da je to jedan od njegovih najvažnijih političkih ciljeva te da će Milanovića ‘držati na ledu’ sve do konca ljeta kako ovaj ne bi znao s kime će odmjeravati snage na predsjedničkim izborima, što će uvelike utjecati na kampanju koju Milanović kani provoditi tijekom cijelog ljeta.

”Plenkoviću je u svakom slučaju u cilju da Milanović postane prvi, i jedini predsjednički kandidat u povijesti koji je izgubio izbore od predsjedničkog kandidata stranke koja je na vlasti”, otkriva naš sugovornik iz HDZ-a. Istovremeno u SDP-u smatraju da je Milanovićeva prednost baš u tome što će na izborima biti kandidat stranke koja nije na vlasti jer su uostalom i do sada predsjednicima države postajali kandidati opozicije čime biračko tijelo pokazuje svojevrsni balans.

Sam Milanović svojom prednošću smatra to što ima najviše znanja i iskustva od svih mogućih kandidata. Prednost aktualnog predsjednika svakako jest to što je u ovih pet godina na Pantovčaku uspio proširiti svoje biračko tijelo te se približiti desnici, braniteljskim i raznim drugim konzervativnim udrugama pa u konačnici i Hrvatima u Bosni i Hercegovini za čija se prava srčano zalagao ne zanemarujući pri tome i to da ga je na čelo države ipak dovela ljevica.

Milanović spaja desnicu i ljevicu

Vrhunskom retorikom Milanović je uspio spojiti desno i lijevo biračko tijelo. I možda će netko kazati da to nije bilo vidljivo na parlamentarnim izborima, međutim usporediti parlamentarne i predsjedničke izbore naprosto nije moguće. Na predsjedničkim izborima glasa se za pojedinca, dok su parlamentarni izbori oni na kojima se biraju i stranke, i pojedinci po izbornim jedinicama pa se stoga rezultat SDP-a s parlamentarnih izbora teško može dovoditi u korelaciju s Milanovićem na predsjedničkim izborima.

Možda Plenković strateški jest u pravu time što još uvijek nije otkrio svojeg kandidata, ali i u djelu HDZ-a smatraju da bi mu se ta taktika mogla obiti o glavu baš kao što mu se to svojedobno dogodilo na lokalnim izborima u Zagrebu na kojima je na sličan način taktizirao s kandidaturom Davora Filipovića koji je na koncu što zbog promašene kampanje, što zbog nedostatka vremena za bilo kakvu ozbiljnu političku priču doživio potpuni fijasko.

Takav fijasko sa zagrebačkih izbora Plenković si na ovim predsjedničkim naprosto ne smije dozvoliti, ako ništa drugo onda zbog vlastitog ega i taštine. Za njega je vrlo važno pobijediti Milanovića, a doista je diskutabilno ima li među onima koji se spominju na popisu HDZ-ovih kandidata netko tko ima kapacitet da bi ugrozio aktualnog šefa države koji bi HDZ-ovcima mogao stvoriti probleme i utoliko što nema dlake na jeziku.

U javnom se prostoru kao HDZ-ov kandidat spominjao bivši ministar vanjskih poslova Mate Granić čija je prednost nad Milanovićem u tome što je današnji predsjednik stasao pod njegovom političkom palicom, baš kao i Plenković čiji je Granić savjetnik. Premijer navodno uopće nije nesklon ideji o Granićevoj kandidaturi, tim više što se radi o vrhunskom lobistu i političaru s međunarodnim ugledom, čija je slaba točka to što je već bio kandidat na predsjedničkim izborima 2000.godine kada mu tu neslavnu kampanju i jest vodio baš Plenković.

Plenković ima dosta nezgodan plan za dvojicu moćnih HDZ-ovaca: Želi ih potpuno marginalizirati

Primorac nije zainteresiran

Kao kandidat za predsjednika spominje se i ugledni znanstvenik Dragan Primorac, koji je također devet godina nakon Granića bio kandidat na predsjedničkim izborima, a koji navodno za povratak u politiku nije previše zainteresiran. Sve je više onih koji u kontekstu kandidature na predsjedničkim izborima spominju i prvog čovjeka HOO Zlatka Matešu koji bi navodno u tom pohodu mogao dobiti značajnu potporu Amerikanaca.

Potporu svojih stranačkih kolega navodno u utrci za predsjednika ne uživa predsjednik Sabora Gordan Jandroković čija karijera pod Plenkovićevom palicom već dugo stagnira. Mogućnost kandidature na predsjedničkim izborima već su odbacili ministri Ivan Anušić i Tomo Medved dok je Oleg Butković po tom pitanju ostao nedorečen, iako poznavatelji prilika u vladajućoj stranci odbacuju tu mogućnost naglašavajući da se Butković neće kockati sa sigurnom ministarskom foteljom iz koje je izgradio ogroman stranački, ali i izvanstranački utjecaj.

Još uvijek među HDZ-ovcima po pitanju kandidature nije posve otpisana ni bivša predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, a u tom kontekstu sve se ozbiljnije spominje i bivša ministrica Marija Pejčinović Burić baš kao i njen prethodnik Davor Ivo Stier koji se nedavno vratio u Bruxelles. Plenkovićeve velike simpatije uz Granića uživa pak i predsjednik Matice hrvatske Miro Gavran, koji među širim pukom pa i među HDZ-ovim članstvom nije prepoznatljiv, ali je zasigurno neupitan intelektualac bez mrlje u karijeri koji bi mogao smiriti kampanju i umanjiti Milanovićevu napadačku moć. Među djelom HDZ-ovaca smatra se pak da je teza o Gavranovoj kandidaturi puštena kao probni balon iz Plenkovićeva najužeg kruga, ali da je Plenković od te ideje odustao jer u javnosti ipak nije imala značajnijeg odjeka.

Tko su sigurni kandidati?

Sve u svemu čini se da Plenković procjenjuje kako su mu tri jesenska mjeseca dovoljna za to da birači prepoznaju njegova kandidata za drugu najmoćniju dužnost u državi. Jedini koji su do sada objavili da će se natjecati na predsjedničkim izborima su Mislav Kolakušić i Karolina Vidović Krišto. Realno rečemo šanse su im nikakve.

On je svoju političku karijeru bacio u vodu na nedavnim europskim izborima, a Krišto se nije proslavila ni na parlamentarnim, ni na EU izborima. Osim njih dvoje, vrlo blizu objavi kandidature je i bivša Mostova uzdanica Marija Selak Raspudić koja je ujedno najavila i formiranje nove stranke u kontekstu čega je spomenula Damira Vanđerića i Darija Zurovca, što znači da bi predsjedničke izbore mogla iskoristiti za promociju te nove političke opcije koja bi trebala zahvaćati umjereno desno i centrističko biračko tijelo, čime će konkurirati Mostu.

Iz krugova bliskih Selak Raspudić čuje se da oni računaju na 25 posto glasova po uzoru na bivšeg predsjedničkog kandidata Miroslava Škoru. No, realnost je ipak nešto sasvim drugo pa će Raspudići slaviti ako dobace do 15-ak posto. U DP-u se za sada po pitanju kandidata za predsjedničke izbore nisu očitovali, ali postoji mogućnost da i oni na tim izborima budu imali svojeg igrača, baš kao što postoji mogućnost da Možemo u utrku za predsjednika pošalje Ivanu Kekin.

U Možemo razmatraju i mogućnost kandidature profesora Damira Bakića. Jasno je da su oba kandidata zapravo borci u bitki koju ne mogu dobiti. Kandidiraju li Kekin u Možemo će sasvim sigurno ući u sukobe s Milanovićem, a onda i sa SDP-om što bi moglo ići u prilog HDZ-ovom kandidatu tko god on da bio. Bakić je pak ozbiljan i vrlo artikuliran političar koji se na izborima sasvim sigurno neće osramotiti, no on naprosto nije ni prepoznatljiv, ni popularan što mu svakako nije od koristi, baš kao što stranci Možemo neće koristiti okršaj sa SDP-om neposredno pred lokalne izbore. Koga će da bi ispunili formu u utrku za predsjednika poslati Mostovci za sada također ostaje pod upitnikom. Njihova kandidata nema ni na vidiku, a ovu stranku ionako očekuje daleko važnija borba- ona za opstanak koja će se voditi na unutarstranačkim izborima koji bi se mogli održavati neposredno pred predsjedničke izbore.