Predsjednik Republike Zoran Milanović može biti sve osim predvidiv i nezanimljiv. Od njega se svašta može očekivati, ali da napravi nešto tipično politički, ili politikantski – rijetko.
U svom prvom mandatu više puta se znao dotaknuti teme suverenizma kao takvog, zaštite prava Hrvata u BiH, kao jednog od najvažnijih, ako ne i najvažnijeg vanjskopolitičkog pitanja Hrvatske jer su, dakako, EU, NATO i Schengen već riješeni.
Zamislimo situaciju da se pola milijuna francuskih državljana u nekoj državi tretira onako kako vlasti u Sarajevu tretiraju građane hrvatske nacionalnosti u toj zemlji, jednostavno nemoguće i ne bi prošlo bez odgovora, no dobro…
Jesu li skeptici u pravu?
Skeptici bi rekli kako je šteta da se bivši premijer a sadašnji predsjednik sjetio suverenističkih tema onda kada na njih kao predsjednik više ne može utjecati. Dok je mogao, kao premijer, nije odavao baš uvijek takav stav. Jesu li skeptici u pravu, pokazat će vrijeme, ono što obilježava njegov prvi mandat jest upravo suverenizam i borba za pitanja bh. Hrvata.
No, Milanović zna iznenaditi i na drugim vanjskopolitičkim poljima pa se u tom kontekstu može gledati i njegov posjet Gruziji, u kojoj je trenutno na vlasti ekipa nesklona Uniji. Milanović opet pribjegava svom buntovničkom duhu i kao da želi svim i pravim i samozvanim europejcima pokazati: “I am different, I am different“.
Predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović boravi u dvodnevnom službenom posjetu Gruziji, tijekom kojeg se u Tbilisiju sastao s najvišim državnim dužnosnicima te sudjeluje u nizu političkih i gospodarskih razgovora. Posjet ima i snažnu političku poruku, ali i jasnu gospodarsku dimenziju – potvrdu interesa za jačanje suradnje dviju država.
Govoreći o političkom kontekstu posjeta, predsjednik Milanović jasno je poručio da je u Gruziju došao kako bi izrazio punu i nedvosmislenu podršku teritorijalnoj cjelovitosti te zemlje.
“Umjesto da se to uzme u obzir pri vrednovanju gruzijskog približavanja Europskoj uniji, zemlju se stavlja pred nemoguće dileme, i to na vrlo ciničan način”, rekao je Milanović.
Predsjednik je pritom naglasio da ne dopušta da se u njegovo ime, niti u ime Republike Hrvatske, iznose stavovi s kojima se ne slaže: “Upravo zato sam došao u Gruziju”, zaključio je Milanović.
Njegov posjet komentirao je premijer Plenković. “Kad je već išao u Gruziju, mogao je skoknuti do Ukrajine, nije daleko”, rekao je Plenković odgovarajući na pitanje da komentira izjave predsjednika Milanovića za posjeta Tbilisiju.
Na upit je li sad bio pogodan trenutak za posjet Gruziji, Plenković je rekao da to treba pitati Milanovića.
“Što se mene tiče, ja samo koncentriran na podršku Ukrajini, koja je žrtva ruske agresije”, rekao je Plenković. Dodao je da se nada kako će u Gruziji prevladati one političke snage koje žele ići naprijed prema Europskoj uniji.
Što se događa u Gruziji?
Gruzija je država na južnom Kavkazu s približno 3.8 milijuna stanovnika. Oko trećina stanovništva živi u glavnom gradu Tbilisiju, a približno 60 posto živi u urbanim područjima. Stanovništvo se posljednjih desetljeća smanjivalo zbog iseljavanja i niskog nataliteta, ali se u novije vrijeme blago stabiliziralo i djelomično povećalo zbog imigracije.
Etnički, oko 84 posto stanovništva čine Gruzijci, oko 6 posto Azeri, oko 4 do 5 posto Armenci, a ostalo su manje zajednice poput Rusa, Osseta, Grka i drugih. Religijski, oko 83 posto stanovništva pripada Gruzijskoj pravoslavnoj crkvi, oko 10 do 11 posto su muslimani, oko 3 posto pripada Armenskoj apostolskoj crkvi, dok su ostale religijske skupine male.
Gruzija je parlamentarna republika s višestranačkim sustavom. Politička scena dominirana je jednom velikom strankom i nekoliko opozicijskih blokova.
Trenutno vladajuća politička snaga je stranka Gruzijski san. Ona je na vlasti od 2012. godine, kada je pobijedila tada vladajuću stranku Ujedinjeni nacionalni pokret. Od tada Gruzijski san redovito osvaja parlamentarne izbore, ali uz sve manju razliku u odnosu na opoziciju. Na parlamentarnim izborima 2020.
Gruzijski san dobio je oko 48 posto glasova, dok je najveća opozicijska stranka dobila oko 27 posto, a ostatak glasova podijelile su manje stranke. Rezultati su osporavani od strane opozicije, koja je tvrdila da su izbori bili nepravilni i u jednom razdoblju bojkotirala parlament.
Na izborima 2024. prema službenim rezultatima vladajuća stranka ponovno je pobijedila i zadržala parlamentarnu većinu, ali su izbori izazvali političke napetosti. Opozicija i dio političkog vrha zemlje tvrdili su da su izbori neregularni i tražili istragu, dok su izborna tijela potvrdila rezultate nakon djelomičnog ponovnog prebrojavanja glasova.
Političke razlike u Gruziji najčešće se vrte oko vanjske politike, reformi institucija, pravosuđa i medijskih sloboda. Vladajuća stranka naglašava stabilnost, ekonomski razvoj i balansiranje odnosa s različitim međunarodnim partnerima. Opozicija često tvrdi da vlast koncentrira moć, da su reforme prespore i da treba snažnije provoditi institucionalne promjene i jačati političku konkurenciju.
Javno mnijenje u Gruziji nije potpuno homogeno. Prema različitim anketama tijekom zadnjih godina, potpora vladajućoj stranci obično se kreće oko 35 do 45 posto, dok opozicijske stranke zajedno često imaju sličnu ili nešto manju ukupnu potporu, ali su međusobno razjedinjene. Politička scena je relativno polarizirana, s izraženim sukobima između vladajuće stranke i glavnih opozicijskih grupacija.
Posebno političko pitanje u zemlji predstavljaju teritoriji Abhazije i Južne Osetije, koji nisu pod kontrolom središnje vlade. Ti teritoriji imaju vlastite strukture vlasti i predstavljaju važnu sigurnosnu i političku temu u zemlji.
