Situacija je izmaknula kontroli i premijer Andrej Plenković ozbiljno je zabrinut. Događaji u Splitu, Zagrebu, Rijeci i Vukovaru tumače se kao izravan udar na njega. Pukao mu je film i rekao je: “Ako se dogodi još koji incident, idemo na nove izbore.” Padne li bilo gdje u Hrvatskoj u nekom od sljedećih incidenata vezanih uz Srbe ikomu vlas s glave, Plenković će sve raspustiti i ići na izbore kako bi pred biračima provjerio svoj legitimitet. Dosta mu je povampirene ljevice, agresivne desnice, napornih Srba, Milorada Pupovca i HDZ-ovaca koji kuju plan o preuzimanju stranke.
“Deset je godina posvetio tomu da Hrvatska bude normalna, mirna, otvorena i napredna država. Sada ga svi napadaju, nitko valjda nije zadovoljan takvom građanskom državom jer u tome ne može ušićariti političke bodove. Ali Plenković ni po koju cijenu ne želi preuzeti odgovornost ako netko bude ozlijeđen ili, nedajbože, pogine, jer nije deset godina posvetio tomu da Hrvatska postane država slučaj. Ne želi nikoga imati na savjesti. A svjestan je da se svakog dana može dogoditi neki novi Bezuk koji će doći pred Vladu ili na trg, baciti bombu ili početi pucati na građane”, kaže jedan od njegovih najbližih suradnika. Premijer je ovog tjedna razgovarao s najbližim koalicijskim partnerima i to im rekao, a oni su se složili da nema razloga da odgovornost za nemire preuzme vlast koja nije dovela do eskalacije, barem tako misle sami o sebi, uvjereni da Plenković dolazak na Thompsonov koncert nije bio okidač za ono što se poslije događalo, a ni signal za bilo kakvo desno skretanje Vlade ili Hrvatske u cjelini.
U pozadini svega je Plenkovićevo uvjerenje da će izbore opet lako dobiti jer je SDP potpuno dezorijentiran, Možemo će dokraja radikalizirati kampanju koju SDP neće htjeti u takvom obliku prihvatiti i voditi, pa će se ljevica dezintegrirati.
Folklorni oblik
To je prilika da DP potpuno nestane sa scene jer je postao umjetna tvorevina koja parazitira na njegovu radu. Ako se desnica i ujedini spajanjem DOMiNO-a, Suverenista i dijela Mosta koji bi se mogao podijeliti na dva dijela, Grmojin i Miletićev, računice pokazuju da je to, barem u ovom trenutku, maksimalno 10 mandata, čak i ako im se pridruži bračni par Raspudić. A Plenković razgovora s Pupovcem i ostalim manjincima kako bi ih, ako mogući izbori prođu očekivano, vratio u koaliciju, barem kao podršku u Saboru pod uvjetom da Pupovac javnu vidljivost prepusti Borisu Miloševiću i ostalima koji manje iritiraju javnost, a i da djelatnost SNV-a i Prosvjete prijeđe u doista folklorni oblik, bez politiziranja.
Zato ga je javno i “našamarao” u vezi s izložbom Dejana Medakovića ogradivši se od Prosvjete, ali samo zato što je plan da se poslije, kad se nakon mogućih novih izbora za Sabor situacija normalizira, sve nastavi u normalnom tonu suradnje s manjinama koje će se baviti makrameom i pjevanjem, a ne politikom. Pacificiranje Pupovca jedan je od njegovih ciljeva jer misli da će se tada pacificirati i društvo u cjelini. Njegov je plan da se pomalo distancira od desnice, ne pada mu na pamet ponovno dolaziti na Thompsonove koncerte, sad se planira posvetiti ekonomiji i suzbijanju inflacije, to je posao u kojem se u krizama iskazao i misli da fokus opet treba vratiti na životni standard i sve onog što građane zaista zanima.
Iako će se ljevica i dalje baviti ideologijom, jer drugog sadržaja nemaju kad Vlada vodi socijalno osjetljivu politiku, na nove izbore Plenković planira izaći, ako ih bude, s temom suzbijanja inflacije. Dao je zadatak Marku Primorcu i Zvonimiru Saviću da nađu rješenja za to – barem ona koja će piarovski dobro zvučati u kampanji, i spreman je krenuti po četvrti mandat.
Nova podrška
Iako je na jednoj konferenciji izjavio kako se “nitko ne mora nadati da će se vladajuća većina destabilizirati i izbori su još prilično daleko”, to je bila samo smišljena “navlakuša” za oporbu. On razmatra modele i politike tog izbornog nastupa, svjestan da su se političke prilike u Hrvatskoj dosta promijenile u tom kratkom razdoblju od travnja 2024. To je samo godinu i pol dana, ali DP je u tom vremenu postao potpuno marginalna stranka, SDP postotke dobiva samo kao alternativa HDZ-u i ima potpuno nefunkcionalnog predsjednika Sinišu Hajdaša Dončića te praktički u četiri velika grada i ne postoji. To Plenkoviću daje veliku prednost u smislu logistike jer SDP-u doslovno neće imati tko odraditi izbore na terenu. Možemo nikad neće prijeći svojih 10 posto jer nemaju organizacija na terenu, a ujedinjenje desnice na dugom je štapu i očekuje njihove svađe pri izboru lidera.
To vjerojatno neće biti Mario Radić koji se želi baviti svojim biznisom, premda bi stajao iza tog ujedinjenja, pa tek treba naći lidera, a Plenković zna da na tome uvijek zapne. Zato bi, u slučaju eskalacije ovih napetosti, izbori za njega bili najjednostavnije rješenje: zatražio bi novu podršku građana i bio miran, ako pobijedi, sve do 2030. godine. Što je najvažnije, iznenadio bi Zorana Milanovića koji sigurno ne bi u prvoj godini svog lagodnog posljednjeg mandata dao ostavku i opet pokušao ići na izbore za premijera. “To bi za Milanovića sada bilo prerizično i Plenković unaprijed zna da bi bio pobjednik takvih izbora. Zato, ako samo nekomu padne dlaka s glave, on ide pred birače i ostaje na vlasti do 2030. godine, a tada može mirno u diplomaciju ili kamo god, jer već će imati 60 godina”, objašnjava njegov suradnik. Tako se govori nakon nedavno održanog hitnog koalicijskog sastanka na kojem se okupila i HDZ-ova vrhuška kako bi analizirala stanje u društvu koje se, sviđalo se Plenkoviću ili ne, počelo buditi i ozbiljno skretati udesno, ako desnim nazivate duh nacionalizma koji od Thompsonovog koncerta postupno izlazio iz bočice.
Taj je nacionalni duh tri desetljeća bio zagušen, a sada su ga probudili mladi ljudi, nasljednici onih koji su se za Hrvatsku borili u ratnom vihoru, i bit će ih teško zaustaviti, jer ni njihove očeve nisu mogli zaustaviti neprijateljski tenkovi. Plenkoviću nije svejedno jer mu se dogodilo ono od čega je zazirao, dogodila mu se “ulica”, a sa splitske Rive vjerojatno je krenuo i udar na njega. Da, možda je riječ o izmanipuliranoj masi i tajnim službama, no neovisno o tome što mediji umanjuju brojnost ekipe koja se okupila na Rivi, nedvojbeno je da se rađa nezadovoljstvo koji bi moglo puknuti baš po premijeru koji svih ovih godina vješto balansira između politike domoljublja i centra, koketirajući s Pupovcem dok mu leđa čuva ratni heroj Tomo Medved. Situacija u kojoj se našao prilično je neugodna, što se odražava i na njegov fizički izgled i na retoriku. U jeku posljednje velike krize, kada je uhićen Vili Beroš, Plenković je vidljivo posijedio, a svaku njegovu veću krizu obilježili su ratovi, ako ne sa Milanovićem, onda s opozicijom.
Pomirljiv ton
Iako oporba nije najvještija i njezini mu predstavnici nisu dorasli, kritike koje na njegov račun iznose ovih dana, zahtijevajući i njegovu i ostavku ministra Davora Božinovića, nisu ugodne. Sigurno je i Božinoviću nedavno nakon splitskog incidenta bilo neugodno doći u grad pod Marjanom, a njegov pomirljivi ton i dopuštanje prosvjeda koji nije bio prijavljen pokazuju da je situacija alarmantna. To je zateklo Plenkovića jer je nakon niza izbora koje je uspješno odradio pomislio da napokon može predahnuti. Izgleda da u ozbiljnoj nacionalnoj politici predaha nema. U aktualnoj društveno-političkoj atmosferi Plenković mora biti oprezan jer mu se fotelja zatresla prvi put otkako je postao premijer, a on ni sam nije siguran tko bi iz HDZ-a i Vlade mogao stati na koju stranu.
Uz to, on u novonastaloj situaciji riskira i svoj međunarodni ugled kojem je godinama gradio. Proeuropski orijentiranom premijeru i briselskom momku sigurno nije ugodno stati pred svoje europske kolege koji mu počinju postavljati pitanja o koketiranju s ustaštvom, kako se u medijskom prostoru predstavljaju posljednji događaji. Kako smiriti loptu, pita se premijer u krugu svojih najbližih savjetnika, koji kažu da su ga posebno naljutili predsjednik Sabora Gordan Jandroković i saborska zastupnica HDZ-a Danijela Blažanović koja je nedavno ušla u predsjedništvo zagrebačkog ogranka vladajuće stranke. Jandrokoviću zamjera što je u Saboru tolerirao pozdrav “Za dom spremni”, a kolegici Blažanović, koja je kumski povezana s Vladinim glasnogovornikom Markom Milićem, to što je prisustvovala okruglom stolu o Jasenovcu, što je Plenkovića šokiralo.
Činjenica je da se posljednjih mjeseci susrećemo sa zabranjenim festivalima i otkazanim izložbama te prosvjedima na kojima se traži zaštita tradicionalnih vrijednosti. Plenković je sve donedavno djelovao kao da ga se to ne tiče, a sada je shvatio da tenzije postaju prijetnja njegovoj političkoj stabilnosti. To je bilo zvono za uzbunu jer, ako nešto ne želi, to je da ovo preraste u nasilje, prije svega zato što bi to bio argument onima koji ga već dugo pokušavaju srušiti.
Ideološka načela
Retoriku je Plenković počeo mijenjati nakon sastanka s koalicijskim partnerima sazvanog zbog okruglog stola o Jasenovcu, a dio svojih nezadovoljnih kolega pokušao je umiriti time što je odgovornost za održavanje tog okruglog stola prebacio na Jandrokovića, koji nije reagirao kad je Damir Biloglav u Saboru pozdravljao sa “Za dom spremni”. “Kad sam prije dvije godine u Saboru branio pozdrav ‘Za dom spremni’, Jandroković me izbacio iz sabornice. Napadao me tada skupa s Pupovcem, a Plenkovićeva vlada istodobno je progonila hrvatske branitelje i HOS-ovce te uvela kazne od 4000 eura za one koji pozdravljaju kako se pozdravljaju oni koji su ginuli za Hrvatsku. A danas? Jandroković se slika na Thompsonovu koncertu. Glumi domoljuba, valjda misli da narod ima kratko pamćenje”, primijetio je i Mostov Miro Bulj.
Takvo što Plenković više ne misli tolerirati, planira radikalan obračun s tom retorikom nastojeći vratiti svoj HDZ, a onda i kompletno društvo, u politički centar. No to bi moglo biti izazovnije nego što misli jer se, osim Jandrokovića, kao problem nameće i ministar obrane Ivan Anušić, iako zasad još djeluje kao pristojan političar koji nastoji smiriti tenzije. Zna se da se Anušić svojih ideoloških načela nikada nije odrekao pa ga i u HDZ-u vide kao predvodnika desne struje njihove stranke. Zanimljivo je da se Anušić već dugo ne pojavljuje na sastancima s koalicijskim partnerima.
Plenkoviću sada treba rješenje za izlazak iz krize na koju nije računao. On vrlo dobro zna da se ovo stanje neće smiriti samo od sebe i da nešto mora poduzeti, izravno intervenirati u situaciji koja izmiče kontroli, što je njemu posebno teško jer voli baš sve kontrolirati. To je uostalom i tajna njegova opstanka na političkoj sceni, na kojoj ćemo po svemu sudeći svjedočiti još jednoj premijerovoj transformaciji jer je shvatio da je i za njega osobno najbolje da više ne šuti. Nema drugog načina da zaustavi val desnice koja se budi i koja mu prilično izravno, izravnije nego ikada, radi o glavi s dijelom onih kojima se silom prilika okružio i u stranci i u Vladi koju na životu održava prevrtljivi DP. Osim prekida šutnje druga su mu opcija novi izbori koje ozbiljno razmatra.
