Plenkovića žele srušiti po receptu ‘Bačićeva zakona’: Uvjeravaju da je to ‘skandalozno, jugoslavenski i zloglasno’

Nakon višednevne burne rasprave, Sabor je donio nove zakone o gradnji, prostornom uređenju te o energetskoj učinkovitosti u zgradarstvu. Za paket kolokvijalno nazvan “Bačićev zakon“, po jednom od najbližih suradnika premijera Andreja Plenkovića, ministru Branku Bačiću, saborska je većina rekla “da”, unatoč neviđenoj pobuni iz oporbenih redova, ali i struke i građana.

Teško se prisjetiti koji je zakon izazvao toliku lavinu negativnih reakcija, a koja navodno uključuje više od 50.000 elektroničkih poruka u pretincu Ministarstva graditeljstva.

Da Vlada od ovakvog paketa ne namjerava odustati, bilo je jasno kada je samo nekoliko dana nakon prvog čitanja skup najvažnijih zakona koji uređuju stanje u prostoru opet vraćen u Sabor na drugo čitanje, s neznatnim izmjenama.

Prodaja Hrvatske

Lijeva oporba pozvala je vladajuće da zakone povuku te najavila da će se, izglasaju li ih, prvo obratiti Ustavnom sudu, a bude li trebalo, ići i na referendum. Najoštrija je bila Sandra Benčić koja je Ustavnom sudu postavila rok od tri mjeseca da se izjasni o spornim zakonima, najavljujući u suprotnom pokretanje referenduma kojim će rušiti i zakon i Vladu, što vrlo vjerojatno i jest krajnji cilj lijeve opozicije. Benčić se pridružila i SDP-ova Jasenka Auguštan Pentek, proglasivši Zakon o prostornom uređenju zloglasnim, no nju je HDZ diskreditirao aferom s dodjelom božićnica odnosno bonova od 50 eura umirovljenicima u Zlataru gdje je gradonačelnica.

Bon je, naime, moguće potrošiti u trgovini koju vodi gradonačelničin otac. Nije, dakle, za Plenkovića problem SDP, ali je svakako problematično to što i dio aktivističkih udruga kao što je Javno dobro već počinju pripreme za referendum kojim će pokušati rušiti Bačićeve zakone. Udruge ovog tipa problematiziraju i ulazak u OECD, do čega je Plenkoviću silno stalo, tvrdeći da se članstvom u toj organizaciji, koju HDZ-ovci predstavljaju kao prestižnu, omogućuje da svi državljani članica EU-a imaju pravo na ravnopravno stjecanje prava vlasništva s hrvatskim državljanima. Očekivano, stranci najveći interes pokazuju za nekretnine i imovinu u Istri, Dalmaciji i na Kvarneru pa aktivisti strahuju kako je rasprodaja Hrvatske u završnoj fazi i da je cijena za to ulazak u OECD. Oporba i dio stručne javnosti i u slučaju Bačićevih zakona progovara o “prodaji Hrvatske”, pogodovanju lobijima i otimačini te srozavanju uloge gradova, županija i općina. Da je u pozadini nešto veliko, jasno je iz toga što je Plenković s gnušanjem odbacio mogućnost referenduma za zakon koji je već izglasan, no upućeni u tematiku svjedoče kako situacija za premijera ipak nije tako benigna kakvom je on nastoji prikazati.

Pitanje je samo hoće li lijeva oporba dovoljno dugo uspjeti držati fokus javnosti na ovoj temi, što im ne bi trebalo biti teško s obzirom na prešutnu potporu medija koju uživaju. Bez obzira na oporbene planove, ne odustaje ni Bačić pa bi se tako s prvim danom iduće godine svi planovi trebali izrađivati digitalno – u e-planovima po istom standardu. Kao takvi trebali bi biti transparentni, javno dostupni i povezani s eDozvolama. Ishođenje građevinskih dozvola ne bi trebalo trajati dulje od 30 dana, a to bi trebalo ići na ruku onima koji grade obiteljske kuće. Upravo se njima izdaje otprilike 90 posto svih građevinskih dozvola u Hrvatskoj. Općine i gradovi imaju rok od tri godine da donesu urbanistički plan uređenja, odgovarajući tako na prethodno pismo namjere investitora da mu se omogući gradnja na zemljištu koje su te jedinice prethodno proglasile građevinskim, ali se nije moglo graditi jer nije bilo urbanističkog plana uređenja.

Nepostojeći planovi

Ako te planove ne donesu u tom roku, investitor-vlasnik zemljišta može se obratiti Ministarstvu koje onda radi prometnu studiju, definira trasu buduće prometnice, da se ta prometnica sagradi i on ishodi građevinsku dozvolu. Novim zakonskim rješenjem omogućuje se investitorima o čijem je zemljištu riječ da sami, ako su za to financijski kapacitirani, to naprave, ali da im se za taj iznos umanji komunalni doprinos koji plaćaju jedinici lokalne samouprave.

Upravo taj element jedan je od onih koji protivnici paketa smatraju najproblematičnijim jer ako netko želi graditi na svojoj parceli, a općina nije donijela adekvatan prostorni plan ili akt, može se izravno obratiti državi i ishoditi građevinsku dozvolu. Time se zaobilazi lokalna uprava, ali se postavlja i pitanje – zašto ta hipotetska općina ne donosi planove te je netko tko želi graditi doveden u situaciju da na svom zemljištu mora godinama čekati dozvole zbog nepostojećih planova? Vraća se institut urbane komasacije ukinut 2014. godine. Obuhvat komasacije, koju može tražiti i 50 posto plus jedan vlasnik zemljišta, propisuje jedinica lokalne samouprave. Urbanom komasacijom moguće je preoblikovati postojeću katastarsku podjelu kako bi novi prostor bio učinkovitiji. Manje čestice mogu se spojiti u veće i cijeli prostor se istodobno može podijeliti u pravilne oblike.

Vlasnicima čestica se isplati novac ili im se uzme zemljište koje im se onda vrati u istoj površini na drugoj parceli. Budući da je nova podjela zemlje takva da su imovinsko-pravni odnosi sređeni i da je nova parcelacija učinkovitija od prethodne (katkada se dovede i infrastruktura), tada njihova čestica vrijedi više. Zakon kojim je urbana komasacija bila dopuštena postojao je još od 1991., a ukinut je 2014. godine jer se nije koristio, ponajviše zato što općine i gradovi nisu imali sređene planove. Dakle, isti problem kao i kod ishodovanja dozvola.

Obvezni očevid

Time država jednim potezom ubrzava investitorima gradnju, ali istodobno rješava i pitanje čestica na kojem je netko, primjerice, vlasnik 2/100 i s tih svojih dva posto ometa vlasnika ostatka zemljišta u njegovu planu. Priča o spornim zakonima krenula je krajem ljeta, kada je Bačić predstavio nacrte zakona i uputio ih u javnu raspravu koja je trajala do početka listopada. Novi Zakon o gradnji ima za cilj povećati učinkovitost i transparentnost u graditeljskom sustavu, uvođenjem jasnije klasifikacije građevina i novog modela eDozvola, gdje projektanti samostalno prikupljaju posebne uvjete i uvjete priključenja.

Novina je uvođenje obveznog očevida na građevinskoj čestici prije izdavanja građevinske dozvole kako bi se spriječila nezakonita gradnja. Ako investitor započne gradnju prije dozvole, bit će obvezan platiti posebnu naknadu. Postupci za izdavanje građevinskih i uporabnih dozvola pojednostavnjuju se, posebno za manje složene zgrade poput obiteljskih kuća, za koje će biti potrebno priložiti idejni projekt umjesto glavnog. Uvodi se obveza izrade plana održavanja zgrada koji izvođači moraju priložiti uz zahtjev za uporabnu dozvolu. Uvođenjem BIM modela planira se dodatna informatizacija graditeljstva kroz pametne 3D modele, što omogućuje bolje upravljanje i suradnju svih sudionika u procesu građenja.

Zakoni su usklađeni s Nacionalnim planom stambene politike do 2030., s naglaskom na priuštivo i održivo stanovanje te očuvanje prostora, uključujući pomorsko dobro i uređenje građevinskog zemljišta. Bačić je istaknuo da je cilj ubrzati izdavanje dozvola i osigurati jasnu proceduru za investitore održavajući visoke stručne standarde u gradnji.

Zabrana etažiranja

Postojeća građevinska područja više se ne mogu širiti sve dok unutar njih postoje površine koje nisu opremljene osnovnom infrastrukturom. Stambene jedinice za priuštivo stanovanje moraju se graditi tako da se maksimalno integriraju u postojeća naselja. Zakonom o prostornom uređenju se, među ostalim, propisuju nove odredbe koje će vrijediti za kampove, a onda unutar njih i kamp-kućice. Kamp-kućice definiraju se kao “modularno-montažne pokretne kućice” za čije postavljanje ne treba građevinska dozvola niti glavni projekt, već lokacijska dozvola. U kampovima koji su u naselju nema građevina i kamp-kućica unutar 25 metara od obale, a izvan tih 25 metara mogu se postavljati, i to do ukupno 30 posto izgrađenosti kampa. Kampovi imaju rok od pet godina da se prilagode ovoj odredbi. Ako je riječ o kampu izvan naselja, dakle o izdvojenom građevinskom području, mobilne kućice ne smiju se postavljati unutar 100 metara od obale.

Zakon o prostornom uređenju donosi i gotovo potpunu zabranu etažiranja turističkih građevina, osim u zonama hotela visoke kategorije. To je kod dijela investitora izazvalo veliku pomutnju, jer iz novog zakona proizlazi da je nemoguće sagraditi građevinu turističke namjene u kojoj bi, primjerice, bila i dva-tri stana ili luksuzna apartmana na prodaju, čime bi investitor mogao financirati dio troškova gradnje i brže vratiti uložen novac. Zakon o gradnji donosi i obvezan plan održavanja zgrada, što dosad nismo imali. Novim Zakonom o energetskoj učinkovitosti u zgradarstvu sve bi zgrade do 2050. godine trebale biti zgrade s nultim emisijama. Sve je to Bačić odavno predstavio i objasnio, a prve ozbiljne reakcije krenule su početkom studenog, kada se oporba digla na noge. Dvije izmjene Prijedloge zakona o prostornom uređenju i o gradnji koje je Vlada uputila u saborsku proceduru SDP-ovi zastupnici ocjenjuju “skandaloznima” i izjednačavaju ih s “jugoslavenskom nacionalizacijom”, stoga traže povlačenje obaju prijedloga iz procedure i doradu u skladu s primjedbama struke.

“Ovo nije prvi put da HDZ krši Ustav i Europsku povelju o lokalnoj samoupravi odnosno oduzima prava lokalnim jedinicama da planiraju svoj prostor. Getoizira one koji nemaju da bi omogućili bogaćenje onih najbogatijih, otima zemljište građana za privatne interese kojekakvih moćnika i tu tzv. urbanu komasaciju po modelu HDZ-a bih izjednačila s jugoslavenskom nacionalizacijom”, poručila je Mirela Ahmetović, dok je Auguštan Pentek navela da Vlada pod krinkom priuštivog stanovanja planira omogućiti gradnju naselja izvan građevinskih područja na poljoprivrednim zemljištima koja nisu predviđena prostornim planovima. Znanstveno vijeće HAZU-a također je dalo negativno mišljenje o zakonima pa se Bačić nekoliko dana prije saborske rasprave sastao s akademicima i pristao na dvije izmjene. Prva se odnosila na to da se unutar zone poljoprivredne djelatnosti smiju graditi samo objekti poljoprivredne namjene. Drugi amandman odnosi se na priuštivo stanovanje pa će se stambene jedinice morati graditi tako da se maksimalno integriraju u postojeća naselja, a ne na površine koje su udaljene od samog naselja.

Vjeruju struci

Kritičari su ranije upozoravali da su ugrožene i šume i druge površine u netaknutoj prirodi, koje investitor može pretvoriti u naselje samo time da do njih o svom trošku dovede prometnicu i drugu infrastrukturu, bez suglasnosti općine ili grada na kojem se to područje nalazi. Vlada je ‘djelomice’ popustila tek nakon okruglog stola urbanista i arhitekata na kojem je utvrđeno da je zakon loš i da je na njega u savjetovanju stiglo 1700 relevantnih primjedbi. Struka je i sada ostala protiv, a političke reakcije su na razini artiljerijske paljbe.

“Zakon je takav da ga se ne može popraviti ni zakrpati”, “potrebno ga je iznova pisati”, “ovo je otimačina”, “pljačka i pogodovanje lobijima”, samo su neki od argumenata kojima je oporba grmjela iz saborskih klupa. Ipak, zakoni su doneseni i vrlo brzo, od prvog siječnja, osjetit ćemo njihove učinke. No, realno je očekivati da slijede tjedni i tjedni nove rasprave o njima. Osvrnimo se samo na referendum, koji će oporba, prema najavama Benčić, sigurno organizirati.

Možda građanima zakoni o gradnji i prostornom uređenju te pojmovi poput urbane komasacije nisu previše poznati, ali nema sumnje da će Benčić i družina učiniti sve da te nepoznate pojmove prevedu javnosti, kojoj je već sada dovoljno to što se u kontekstu spornih zakona spominje otimačina zemljišta i pogodovanje lobijima. Građani poslovično više vjeruju struci nego političarima, pa će i uključivanje akademika, urbanista, arhitekta i drugih stručnjaka u otpor sigurno imati značajnog odjeka. Pitanje je samo je li moguće održati referendum, za koji će oporbene stranke morati pokazati iznimnu snagu i – suradnju, a to će biti posebno zanimljivo za vidjeti.

Tri referenduma

Za referendum je potrebno prikupiti potpise deset posto birača, a prema posljednjim podacima u Registru je bilo 3,769.598 birača, i to 3,518.428 birača s prebivalištem u Hrvatskoj. Realno je da referendum neće biti raspisan bez najmanje oko 377.000 potpisa – to je otprilike broj glasova koje je kandidat HDZ-a za predsjednika države Dragan Primorac dobio u drugom krugu protiv Milanovića, u kojem je osvojio 25 posto podrške birača, uz svu moguću HDZ-ovsku mašineriju. Riječ je o golemoj, ali ne i nedostižnoj brojci. Valja podsjetiti da je Most 2021. samostalno prikupio više od 400.000 potpisa za raspisivanje referenduma o ograničenju ovlasti Stožera civilne zaštite te o ukidanju covid potvrda.

Prije toga GI Narod odlučuje prikupila je 405.352 potpisa na raspisivanje referenduma o promjeni praga za ulazak u Sabor i načinu biranja zastupnika te 407.469 potpisa za smanjenje broja zastupnika manjina u Saboru, kao i za to da im se onemogući odlučivati o Vladi i proračunu. U oba slučaja raspisivanje referenduma onemogućio je Ustavni sud u kojem je HDZ, doduše, tada držao većinu, što danas nije slučaj. U Mostu su i sada dali naslutiti da će podržati inicijativu za raspisivanje referenduma, iako je ljevici Nikola Grmoja zamjerio to što na državnoj razini napadaju Bačića dok SDP-ov župan Željko Kolar u Zaboku ide protiv građana i njihova vlasništva.

Mobilizirati toliko ljudi za potpis za raspisivanje referenduma nije lako. Zato Hrvatska u povijesti i jest imala samo tri referenduma, od čega je dva raspisala država jer je tako nalagao Ustav – referendum o samostalnosti države od Jugoslavije te referendum o pristupanju EU. Na inicijativu građana raspisan je referendum koji je definirao brak kao zajednicu muškarca i žene. Inicijativa UIO-a za taj je referendum prikupila 749.316 potpisa građana te Saboru po Ustavu nije preostalo drugo nego raspisati ga. Može li to i razjedinjena oporba ili neka stručna organizacija, ostaje za vidjeti.