Premda se u domaćem medijskom prostoru o migrantima i njihovu pritisku na granice ne govori mnogo, ta je tema još prilično aktualna izvan medijskih okvira. Moglo se to naslutiti i početkom prosinca, kada je javnim prostorom snažno odjeknula vijest o većoj skupini migranata koji su stradali na rijeci Savi nadomak Slavonskog Broda, a nekoliko ih je i poginulo. Budući da su ovakvim akcijama ugroženi i migranti i sigurnost državnih granica, nije čudno što se i u europskim krugovima razmišlja o novim izazovima koje migracije donose u novoj godini.
Kada je o našoj zemlji riječ, ti bi izazovi najsnažnije mogli zahvatiti resornog ministra i vječnog Plenkovićeva operativca Davora Božinovića, koji je dobro upoznat s odlukom čelnika Europske da 2026. bude godina u kojoj će se provoditi možda i najstroža reforma upravljanja migracijama u povijesti. Europski oci poseban naglasak stavljaju na hermetičko zatvaranje vanjskih granica i ubrzanu deportaciju, što izravno utječe i na sigurnosnu dinamiku u našoj zemlji koja je europskim vođama interesantna i utoliko što bi se baš ovdje uskoro mogao osnovati obučni centar Frontexa. Da se o tome razmišlja, lani u listopadu dala je naslutiti državna tajnica MUP-a Irena Petrijevčanin, navodeći da je EU pohvalio rad hrvatske policije na vanjskim granicama.
Upućeni u tematiku kao potencijalno sjedište obuke navode Slavonski Brod, pozivajući se na iskustvo brodsko-posavskih županijskih policajaca u zaštiti granica, kao i na iskustva iz lokalnih kampova poput Bjeliša. Spačva je inače već bila domaćin pripadnicima stalnih snaga Frontexa u sklopu obuke, a Brod se zasad samo razmatra kao lokacija. Službena odluka o tome mogla bi biti donesena u ovoj godini. Pritom treba imati u vidu da je Frontex nedavno otvorio novi centar za obuku u Varšavi.
Sigurne zemlje
Da se europska politika prema migracijama zaoštrava, naslućuje se i iz dogovora što ga je krajem prosinca prošle godine postiglo pregovaračko vijeće EU-a i Europskog parlamenta o uredbi kojom se revidira koncept sigurne treće zemlje te se omogućuje prebacivanje migranata u zemlju s kojom nemaju nikakvu vezu, kao i prvi dogovor o popisu sigurnih zemalja podrijetla. Na popisu sigurnih zemalja tako se pojavljuju se Bangladeš, Kolumbija, Egipat, Kosovo, Indija, Maroko i Tunis.
Osobe koje pristižu iz sigurnih zemalja podrijetla teže će ostvarivati pravo na azil i njihovo vraćanje iz EU-a bit će jednostavnije, a time i lakše. Zemlje koje su kandidatkinje za ulazak u Europsku uniju, što podrazumijeva i zemlje iz našeg susjedstva poput Srbije i Crne Gore, ovom su se odlukom također našle na popisu sigurnih zemalja podrijetla, osim ako relevantne okolnosti, kao što je primjerice neselektivno nasilje, prije svega oružano nasilje, ne sugeriraju drukčije. Izuzeće će, dogovoreno je, vrijediti i u situacijama u kojima je stopa priznavanja azila osobama iz te zemlje na razini EU-a koja premašuje 20 posto. Komisija također planira pratiti situaciju u državama s popisa i zemljama kandidatkinjama pa će reagirati u slučaju promjene okolnosti, kada ostaje mogućnost privremene odluke o tome da pojedina zemlja nije sigurna.
Rigorozniji pristup prema migracijama iz prošle trebao bi se dakle preliti i na ovu godinu pa ne treba očekivati otvaranje granica, već upravo suprotno, odricanje od postojećeg azilnog sustava. Pristup migracijama u središtu je novih europskih politika, smatra i naša dobro upućena sugovornica iz Bruxellesa te navodi da to uključuje još snažnije zatvaranje europskih granica, što će naravno i u hrvatskom slučaju uključivati dodatno ljudstvo na graničnim prijelazima jer se upravo Hrvatska smatra jednim od ključnih čuvara europskih granica.
Sabirni centar
Granica će se i u našem slučaju štititi novim tehnologijama za nadzor, izgradnjom detencijskih centara, kao i korekcijom dosadašnjih pravila kako bi se što brže i što jednostavnije mogle provoditi deportacije. U pogledu migracijske politike očekuje se da bi idućeg ljeta na snagu trebao stupiti Pakt o azilu i migracijama koji je u Europskom parlamentu izglasan još u proljeće 2024. Za njegovu provedbu države članice punim su se plućima pripremale tijekom cijele prošle godine, prilagođavajući odnosno pooštravajući zakone za dobivanje azila te obvezu zadržavanja većeg broja migranata na vanjskim granicama Unije.
Hrvatskoj je u ovom kontekstu pripala uloga sabirnog centra, što znači da smo zaduženi za upravljanje migracijama, pri čemu će ključan posao odraditi Plenkovićev operativac Božinović, pod čijom će se palicom provoditi zadržavanje, obrada, profiliranje, a onda i deportacija migranata koje zemlje Zapada ne žele na svojem teritoriju. To je ujedno i razlog zbog kojega je Plenkovićeva vlada lani provela izmjene Zakona o strancima i Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti granica. Nakon toga Plenković se odlučio na kupnju opreme za nadzor granica, u koju su uloženi milijuni. U odnosu na eru bivše kancelarke Angele Merkel, Njemačka danas možda i najradikalnije u EU-u pristupa migracijskim politikama, smatra naša sugovornica pa navodi da je vlada te zemlje već posegnula za novim, strožim pravilima kojima će se regulirati nelegalne migracije, što ne znači da će se odreći kvalificirane radne snage. Upravo suprotno, zakonodavno se uređuju i jasno definiraju razlike između izbjeglica i migranata.
O njemačkom zaokretu prema migracijama ponešto govori i dokument koji je zastupnički klub CSU-a pripremio za predstojeći stranački kongres, a u kojem se navodi da u 2026. moraju pokrenuti ofenzivu deportacija redovnim letovima i u Siriju i u Afganistan. Nije dakle teško zaključiti da članica njemačke koalicijske vlade, Kršćansko-socijalna unija, u čijoj je nadležnosti ministarstvo unutarnjih poslova, nastoji u novoj godini postrožiti migracijske politike, što uključuje i snažnije vraćanje izbjeglica. Smanjenje nereguliranog useljavanja i rast broja deportacija i jest jedan od prioriteta Merzove vlade koja je lani u svibnju preuzela vlast u Njemačkoj, pa se u dokumentu CSU-a među ostalim ističe kako od kraja građanskog rata u Siriji nema razloga za ostanak sirijskih izbjeglica u Njemačkoj jer su potrebni svojoj domovini.
Pretresanje domova
CSU sugerira da je sve više onih koji u Siriju odlaze na odmor i za te osobe traži trenutno ukidanje boravišne dozvole u Njemačkoj, a za one koji se budu opirali povratku predlažu najkraći mogući rok za organizaciju protjerivanja. U CSU-u se zalažu i za restrikcije prema ukrajinskim izbjeglicama, kao i prema građanima EU-a koji u Njemačku pristižu radi socijalnih povlastica.
“Radna migracija u Njemačkoj se ne smije pretvoriti u migraciju siromaštva i u njemačke socijalne sustave”, rekao je nedavno šef zastupničkog kluba Unije CDU/CSU Alexander Hoffman, a najsnažniji zagovornik strožih migracijskih politika savezni je ministar unutarnjih poslova iz CSU-ovih redova Alexander Dodrindt.
Sve to što se događa i planira na tragu je prosinačke uredbe o povratku koju je prihvatilo Vijeće EU-a, a koja među ostalim ostavlja mogućnost osnivanja detencijskih centara izvan teritorija EU-a te mogućnost produljenja pritvora migrantima kojima prijeti deportacija. Lokalnim vlastima ovom se uredbom odobrava pretresanje domova, provedba istrage te dodatne kontrole radi deportacije. Također je predviđena zabrana ulaska u EU do 30 godina za osobe koje se tijekom procesa deportacije procijene kao nesuradljive.
Kako to obično biva, uredba nije najbolje sjela aktivistima iz Amnesty Internationala pa je dvjestotinjak boraca za ljudska prava pozvalo europske zastupnike da odustanu od takvog odnosa prema migrantima. Aktivistički apeli nisu pali na plodno tlo, dapače, na razini EP-a nova pravila podržali su i HDZ-ovi europarlamentarci, prihvativši time reformu migracijskih politika. Ništa drugo vjerojatno im nije ni preostalo nakon što su ministri EU-a postigli dogovor o novim pravilima u borbi protiv ilegalnih migracija, odobravajući članicama veće ovlasti za deportaciju onih koji ne ostvaruju pravo boravka u EU-u.
Dopušteno vrijeme
Suglasje je među europskim ministrima policije, što uključuje i Božinovića, postignuto i u pogledu uspostave centara za tražitelje azila izvan Europe. Nove politike uključuju i novi fond solidarnosti u kojem će se od zemalja, uz izuzeće onih koje se već suočavaju s velikim migracijskim pritiskom, što uključuje i Hrvatsku – tražiti da presele migrante ili plate drugim državama da ih podrže.
“Nalazimo se na prekretnici europske reforme migracije i azila”, izjavio je u prosincu europski povjerenik za migracije Magnus Brunner u razgovoru za Politicov Brussels Playbook, napominjući da je riječ o mjerama koje će pomoći u učinkovitijoj obradi zahtjeva i smanjenju pritiska na sustave azila.
“Europa neće tolerirati nikakvu zloporabu svojih sustava”, zaključio je. Zanimljivo je da je promjene potaknula Danska koja je tada predsjedala Vijećem EU-a, a još zanimljivije što je vlada lijevog centra te zemlje postavila čvrst pristup ilegalnim migracijama ne samo u svojoj zemlji nego i u Bruxellesu, gdje se oglasio danski ministar za imigraciju i integraciju Rasmus Stoklund, upozorivši na velik priljev ilegalnih migranata zbog kojeg su europske zemlje pod pritiskom. U Hrvatskoj je inače već od listopada uveden novi sustav kontrole na graničnim prijelazima za državljane izvan šengenskog prostora, čime je zaživio sustav ulaska/izlaska EU- Entry/Exit Systema-EES koji digitalno bilježi podatke o ulasku i izlasku državljana trećih zemalja te zamjenjuje ručno “štambiljanje” putovnica. EES elektronički evidentira vrijeme i mjesto ulaska i izlaska državljana trećih zemalja odobravajući kratkotrajni boravak.
Spomenuti sustav izračunava i dopušteno vrijeme boravka, a ujedno i prikuplja biometrijske podatke odnosno fotografiju lica i otiske četiri prsta desne ruke. U pogledu migracijske politike od Hrvatske se očekuje još snažnija suradnja s BiH na jačanju graničnih kapaciteta. Kada je o našoj zemlji riječ, treba podsjetiti i na pisanje DW-a koji je nedavno ukazao na to da neke zemlje poput Hrvatske i Njemačke u sklopu novog mehanizma za prihvat izbjeglica neće morati primati nove migrante jer je Europska komisija zaključila da Hrvatska spada u skupinu zemalja koje su već opterećene.
