Uz potporu bivše SDP-ovke Boške Ban i Darija Zurovca– dvojca koji se pridružio vladajućoj većini premijer Andrej Plenković donekle je stabilizirao parlamentarnu poziciju svoje stranke. Moguće je da je ovim manevrom Plenović uspio smiriti strasti i unutar same vladajuće koalicije.
Međutim, oni koji Plenkovića poznaju uvjeravaju kako on nikada ne miruje te da postojeća stabilizacija može predstavljati samo zatišje pred neku novu ozbiljniju buru. Prva ozbiljnija bura u Plenkovićevim se redovima očekuje već do Uskrsa jer se smatra da bi se predsjednik Vlade u narednim tjednima mogao pozabaviti reformom u državnim tvrtkama kako bi se na taj način pripremio za ulazak u OECD.
Plenkovićeve aktivnosti izazvati će tenzije
To što će se Plenković baviti državnim tvrtkama nagoviješta smjene u vodstvu tih kompanija u kojima u značajnom omjeru sjede HDZ-ovi kapitalci što bi moglo rezultirati tenzijama unutar vladajuće stranke. No, te tenzije Plenkovića ne zanimaju budući da je kao svoj ključni cilj u ovoj godini zacrtao završetak procesa pristupanja Hrvatske OECD-u nakon čega se ne isključuje mogućnost još jedne rekonstrukcije Vlade.
U tom se kontekstu ponovno u političkim, odnosno HDZ-ovim kuloarima pojavila spekulacija o tome da bi ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman mogao napustiti Vladu baš nakon što se ispuni taj za Plenkovića iznimno važan vanjskopolitički cilj. Istina je da Radman za sada uživa veliko Plenkovićevo povjerenje, ali je isto tako prema tvrdnjama upućenih šef diplomacije već dugo na meti kritika iz HDZ-ovih redova od kuda se iz djela stranke na Plenkovića i vrši pritisak za Radmanov odlazak oko čega Plenković po svemu sudeći oklijeva.
”Najvažniji prioritet Radmanova ministarskog djelovanja je ulazak u OECD što i Plenković predstavlja kao zadnji korak u međunarodnom pozicioniranju Hrvatske. Odluka o članstvu očekuje se ove godine, a do tada bi Radman bez obzira na sve pritiske koji se po pitanju njega vrše na premijera ipak trebao ostati aktivan na svojoj poziciji”, smatra naš dobro upućeni sugovornik koji dodaje da je ministar trenutno angažiran po pitanju rješavanja tekućih međunarodnih pitanja s tim da mu je glavni i ključni fokus upravo OECD.
Iznenađenja su uvijek moguća
”S Plenkovićem su iznenađenja uvijek moguća i nikada ih ne treba isključiti. Jasno je da konačna odluka o Radmanovom ostanku ili eventualnom odlasku ovisi isključivo o premijeru. Naravno, moguće je da i ministar osobno odluči otići nakon što ostvari ovaj strateški vanjskopolitički cilj.
Nakon ulaska u OECD Radman bi se mogao povući kao ministar koji je uspješno obavio svoj posao”, kaže naš sugovornik iz premijerova kruga. Kako navodi, u vladajućim se redovima ionako već duže vrijeme spekulira o osvježenju odnosno potencijalnoj rekonstrukciju. Čini se međutim da Plenković u ovom mandatu ipak još nije odlučio provesti širu rekonstrukciju već ministre ispraća jednog po jednog vodeći računa o njihovom javnom imidžu i načinu provedbe reformi. Kako reforme unutar svojeg sustava nije provodio adekvatno, i kako se zbog toga našao na meti kritika tako je ovih dana iz Vlade ispraćen Marin Piletić.
nego li je Vladu napustio bivši ministar rada iz nje je otišao i ministar financija Marko Primorac s kojim je Plenković bio zadovoljan. No, Primorac je unatoč tome karijeru odlučio nastaviti u Europskoj investicijskoj banci.
Plenkovićev model
”To često zazivanje rekonstrukcije je model kojeg je uspostavio sami Plenković. Njegova Vlada funkcionira kao neka mega korporacija- onda kada s nekim nije zadovoljan samo ga isprati ne mareći za političke posljedice, što možda i nije pogrešno”, smatra naš sugovornik dodajući da je nekoliko razloga zbog kojih bi se moglo razmotriti pitanje eventualnog Radmanova odlaska.
”Prije svega ulaskom u OECD planiranim za ovu godinu ispunjava se cilj nakon kojega Radman koji se nije pokazao kao pretjerano kvalitetan ministar može otići s argumentom uspješno odrađenog posla”, naglašava naš sugovornik podsjećajući na slučaj s ministrovom imovinskom karticom i aferom oko neprijavljenih milijunskih dividendi iz tvrtke Agroproteinka što je izazvalo val žestokih reakcija u javnom prostoru.
”Radmanu su se kroz ministarski staž potkrali brojni diplomatski gafovi, nespretne izjave i diskutabilni javni nastupi koji su periodično štetili imidžu hrvatske diplomacije”, tvrdi nadalje naš sugovornik podsjećajući da je nakon sedam godina na čelu Ministarstva vanjskih poslova čak i prirodno da se Radman zasitio i da osobno razmišlja o novom angažmanu koji bi možda obuhvaćao i neku međunarodnu funkciju.
