Ozbiljan ideološki rat zahuktao se u glavnome gradu između vlasti predvođene ekstremno lijevom strankom Možemo, iz čijih je redova izabran i zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević koji se našao na meti kritika Matice hrvatske. Povod za ideološki sukob bila je najava preimenovanja svih “ustaških ulica” u gradu Zagrebu.
Kako to obično kod ovakvih povijesnih tema biva, ni struka nije sasvim složna u vezi s tim tko bi uopće bili ustaše od onih čija se imena nalaze na pročeljima zagrebačkih ulica pa je zaiskrilo između Tomaševića i Matice hrvatske, na čijem je čelu odnedavno Damir Zorić, kojemu je ova polemika sa zagrebačkim gradonačelnikom ujedno i prvi ideološki intoniran istup otkako je preuzeo Maticu.
Izabran je krajem lipnja s potporom 113 izaslanika i uz 36 nevažećih listića na skupštini na kojoj je sudjelovalo 149 zastupnika.
Zabrinjavajući trend
Dio medija tada je tvrdio da Zorićevi oponenti u Matici nisu ni istaknuli svojeg kandidata, već su se nadali da Zorić neće dobiti potrebnu većinu, čime bi se otvorio prostor za sazivanje nove skupštine i novu kandidaturu. To se nije dogodilo pa je Zorić uvjerljivom pobjedom naslijedio Mira Gavrana, koji ga je navodno u tajnosti i pripremao za svojeg nasljednika. Dio članova Matice hrvatske to mu je navodno i zamjerio jer su se osjetili izigranima i izdanima.
Što god da je bilo unutar Matice hrvatske, sada su svi složni u pogledu preimenovanja zagrebačkih ulica pa su se javnosti i gradskim zastupnicima obratili otvorenim pismom. U njemu podsjećaju na odluku zagrebačkog Županijskog suda iz srpnja 2017., koji je revidirao presudu komunističkih vlasti kojom je na smrt bio osuđen Filip Lukas, intelektualac i dugogodišnji predsjednik Matice hrvatske, čiju ulicu u glavnome gradu želi izbrisati stranka Možemo. Na njihovu su popisu i Ulica Vladimira Arka, Ulica Antuna Bonifačića te Ulica Ivana Šarića. Zahtjev za Lukasovu rehabilitaciju i poništenje presude s vinkovačkim ogrankom Matice hrvatske svojedobno je podnijela i udruga “U ime obitelji”.
U Matici hrvatskoj podsjećaju i da su upravo oni u veljači 2023. Vladi uputili prijedlog o donošenju zakona o imenima u javnim prostorima RH. “Uočavamo zabrinjavajući trend u kojem se na temelju proizvoljnih ili ideološki motiviranih interpretacija prošlosti, bez šire društvene i stručne rasprave, pokušavaju mijenjati nazivi ulica i trgova“, poručili su iz Matice, dodajući da se njihov prijedlog odnosi na teritorij cijele države te da je u duhu Rezolucije Vijeća Europe i Rezolucije Europskog parlamenta o europskoj savjesti i totalitarizmu.
Povijesna istina
Takvim bi se zakonom, smatraju matičari, stvorio obvezujući pravni okvir kojim bi se onemogućilo neutemeljeno djelovanje društvenih struktura i pojedinaca, posebice onih koji se nisu pomirili s činjenicom da je Hrvatska danas suverena i međunarodno priznata država.
“Njihovo je djelovanje utemeljeno na kvazipovijesnim premisama, poput izjednačavanja antifašizma i komunizma, te posljedično na promoviranju zločinaca iz komunističkog režima, kao i na iskrivljenoj interpretaciji djelovanja osoba iz hrvatske prošlosti, poput znanstvenika i svestranog djelatnika Filipa Lukasa“, kažu u Matici pa dodaju da se u ovom slučaju treba razmotriti pitanje šire društvene, ali i povijesne važnosti koje nadilazi lokalne dnevnopolitičke prijepore i zahtijeva odgovornost utemeljenu na općim nacionalnim vrijednostima i povijesnoj istini. Tim više što se u njihovim prijeporima sa strankom Možemo pojavljuje Filip Lukas, čelnik središnje nacionalne kulturne ustanove, odnosno Matice hrvatske, stoga su odvažno ustali u obranu lika i djela svojeg nekadašnjeg predsjednika, a time i te kulturne ustanove.
Upravo je Lukas najdugovječniji predsjednik Matice hrvatske, u kojoj ga smatraju uglednim znanstvenikom, kulturnim djelatnikom i geografom koji nikada nije bio član ustaške organizacije niti je ikada obnašao funkcije u sustavu vlasti NDH ni u političkom okviru tadašnjeg režima. Lukas nije surađivao s ustaškim vlastima, niti je provodio njihovu ideologiju ili politiku, što potvrđuju dostupna dokumentacija i relevantna istraživanja o njegovu djelovanju, koje je bilo usmjereno isključivo na kulturu, znanost i prosvjetiteljstvo. Činjenično neutemeljenim u Matici hrvatskoj smatraju argument koji se koristi za preimenovanje Lukasove ulice, da je uređivao enciklopedijski priručnik “Naša domovina” u kojem se “prikazuju uspjesi ustaštva”.
Uobičajeni protokol
“Riječ je o zborniku radova, a ne o ideološkoj ili političkoj publikaciji. Zbornik obuhvaća geografske, demografske i povijesne prikaze hrvatskih zemalja i u svom sadržaju ne promiče ustašku ideologiju. Jedini formalni element koji se može povezati s režimom NDH jest slika Ante Pavelića na početku izdanja – što je tada bio uobičajen protokol, kao što su se u sličnim izdanjima prije ili poslije objavljivale slike trenutačnih vladara. Osim toga, u toj su knjizi surađivali brojni kulturni radnici, a među njih šezdesetak svoje ulice u Zagrebu imaju dr. Juraj Andrassy, dr. Miho Barada, dr. Ivo Horvat, dr. Blaž Lorković, dr. Nikola Neidhardt, dr. Đuro Szabo, a i mnogi drugi u drugim hrvatskim gradovima”, podsjećaju u priopćenju Matice hrvatske koje potpisuje Zorić.
On također naglašava i da će Filip Lukas ostati upamćen po svojem doprinosu očuvanju hrvatskoga jezika, identiteta i kulturne baštine, posebice u vremenima u kojima su te vrijednosti bile ugrožene politikom unitarizacije. Posebno važnim i u Matici hrvatskoj i u desnim intelektualnim krugovima za Lukasov slučaj smatraju spomenutu odluku Županijskog suda koji je poništio presudu Okružnog narodnog suda za grad Zagreb iz prosinca 1945. kojom je Filip Lukas osuđen na smrtnu kaznu zbog protunarodnog djelovanja. Imajući u vidu i tu presudu, iz Matice poručuju kako preimenovanja ulica i trgova ne mogu biti svedena na politički čin jer je riječ o “simboličkom postupku koji predstavlja izraz poštovanja” prema određenim povijesnim osobama ili znamenitostima.
“Uklanjanje imena Filipa Luksa iz javnog prostora – na temelju netočnih, površnih i ideološki motiviranih interpretacija – bio bi čin povijesne i etičke nepravde memoricida, ne samo prema njemu osobno nego i prema hrvatskoj kulturnoj baštini u cjelini. Jednako takav čin je i uklanjanje Ulice Vladimira Arka, poduzetnika koji je bio žrtva ratnog i poratnog režima i kojemu je oduzeta imovina; zatim Ulice Antuna Bonifačića i Ulice Ivana Šarića, vrsnih intelektualaca i kulturnih djelatnika koji su ostavili svoj trag u kulturi. Stoga pozivamo vas, poštovane zastupnice i zastupnike Skupštine Grada Zagreba, da glasujete protiv prijedloga o preimenovanju Ulice Filipa Luksa te da pri donošenju odluke u ovom predmetu obvezno respektirate pravomoćnu odluku suda Republike Hrvatske. Time šaljete jasnu poruku da Grad Zagreb temelji svoje djelovanje na istinitom vrednovanju svoje prošlosti, a ne na pogrešnim konstrukcijama i revizionizmu”, naglasio je Zorić.
Konačna potvrda
Inače je Matica hrvatska još 2023. u Kaštelima organizirala dvodnevni znanstveni skup o životu i djelu don Filipa Lukasa, a i njihov dvotjednik Vijenac često je objavljivao tekstove kojima su branili njegov lik i djelo. U Lukasovu obranu u svojim je tekstovima ustajao i pokojni Ivan Zvonimir Čičak s pozicije predsjednika HHO-a, ali i povjesničar Mario Jareb. Svim tim argumentima unatoč, Odbor za imenovanje naselja, ulica i trgova grada Zagreba, čija je šefica nesuđena predsjednica Ivana Kekin, donio je odluku koju je Kekin nazvala bitnom jer smatra neprihvatljivim da u Zagrebu postoje ulice nazvane po dužnosnicima i simpatizerima najmračnijeg režima u hrvatskoj povijesti.
“Proces je imao svoje trajanje, ali sada je sve spremno za konačnu potvrdu odluke na sjednici Skupštine”, rekla je Kekin. No nije rekla da je za sve četiri ulice Documenta još 2022. utvrdila da nose nazive po ustašama i njihovim simpatizerima, što je jedan od razloga zbog kojih se provedba ove odluke uspoređuje s djelovanjem predsjednika Vojnog suda, kapetana Vlade Ranogajca, koji je 1945. na smrt vješanjem osudio stotine ljudi oduzimajući im svu imovinu, a danas ima ulicu na Jarunu, u čemu Možemo ne vidi problem. Na odluku zagrebačke vlasti, osim Damira Zorića, referirala se i novinarka Smiljana Škugor Hrnčević, koja je svoj stav iznijela na portalu Matice Hrvatske – Misao.hr.
“Po povijesnim dokumentima, osim Bonifačića koji je bio niži dužnosnik u Ministarstvu kulture NDH, ostala trojica spadaju u opis ‘simpatizeri’ ustaškog režima, a kako se prema njima treba odnositi, utvrdio je daleke 1945. spomenuti Vlado Ranogajec i tu se više nema što ispitivati i provjeravati. Za zagrebačku trenutnu vlast to je dovoljno, naravno i za Documentu”, napisala je Škugor, koja osim Lukasa spominje i Vladimira Arka kojega su, kako navodi, ustaše zatvorile.
Mijenjat će se imena ulica u Zagrebu: ‘Oni su podržavali NDH i Ustaše’
Bunt s desnice
Komunističke vlasti Arka su nakon rata optužile da je prodavao alkohol iz svojih tvornica Nijemcima i ustašama, a skončao je u lipnju 1945. pod nerazriješenim okolnostima. Komunisti su tvrdili da je popio cijankalij u vlastitoj tvornici, koju su mu oni i konfiscirali i preimenovali u tvornicu “Marijan Badel”, prema heroju NOB-a. Stoga i poznata novinarka zaključuje da doktrina komunističkog kapetana Ranogajca nije umrla niti se na njega odnosi ijedna europska rezolucija o osudi totalitarnih, komunističkih režima, ni eventualna propitkivanja što je radio u Nogometnom klubu Dinamo u kojem je obnašao određene funkcije.
Ranogajec je inače ispitivao i pokojnog kardinala Stepinca, o čemu u knjizi “Alojzije Stepinac, hrvatski kardinal” progovara Aleksa Benigar. Govori se pak ovih dana glasno o odluci gradskog odbora kojim predsjeda Kekin, koja nije uspjela objasniti kako se među onima koji su podržavali ustaški režim našlo ime svećenika don Filipa Lukasa, čija je presuda odbačena još 2017. Budući da odgovora na to pitanje nema, može se zaključiti da gradska vlast provodi radnje slične onima koje je provodio komunistički režim osuđujući ljude na temelju vlastitih ideoloških poriva. Treba napomenuti da se sve četiri sporne ulice nalaze na području Vijeća gradske četvrti Peščenica – Žitnjak. Ivan Šarić sporan je zbog promicanja NDH kroz pjesme, a Bonifačić zbog rada u kulturnom odjelu Ministarstva vanjskih poslova NDH.
Zanimljivo je u kontekstu ove priče spomenuti i to da su preimenovanje ulice don Filipa Lukasa ranije od Vijeća gradske četvrti tražili Svjetski židovski kongres, povjesničari Ivo Goldstein i Hrvoje Klasić te odvjetnik Erol Šehu, dok se na samom Odboru za imenovanja tomu usprotivio povjesničar i bivši saborski zastupnik Zlatko Hasanbegović. Bez obzira na sav bunt s desnice, pa i iz Matice hrvatske, odluka će proći jer SDP i Možemo u Skupštini imaju većinu, a upućeni strahuju da je to tek početak ideološkog rata jer bi SDP ponovno mogao oživiti prijedlog o vraćanju Trga maršala Tita.
Simbolički atentat
Gradski zastupnik Tomislav Jonjić upozorio je na opasnu i ponižavajuću odluku kojom će vladajuća većina 16. listopada odlučiti o brisanju imena Filipa Lukasa i nadbiskupa Ivana ev. Šarića s ulica glavnog grada. Ta bi se sjednica, slučajno ili ne, trebala održati baš na obljetnicu ubojstva Bruna Bušića, pa Jonjić navodi kako je u ovom slučaju riječ o simboličkom atentatu jer je odabir datuma jasan pokazatelj namjere gradske vlasti da se obračuna s hrvatskim identitetom i katoličkom tradicijom.
Nije tajna da je Ivan ev. Šarić bio vrhbosanski nadbiskup, cijenjeni pjesnik i prevoditelj Svetog pisma, a Jonjić je podsjetio i da je u vrijeme Austro-Ugarske bio zastupnik u BiH saboru. Preminuo je u emigraciji, a posmrtni su mu ostaci krajem devedesetih prebačeni u Sarajevo. Znajući za sve to, gradski zastupnik upozorava i na šutnju Vrhbosanske nadbiskupije koja nije reagirala na brisanje imena svoga nekadašnjeg nadpastira, napominjući da je stric zagrebačkoga gradonačelnika, mons. Ivo Tomašević, bio jedan od istaknutih crkvenih dužnosnika u BiH pa je tišina još uočljivija.
