Dana 6. travnja 2001. izvedena je jedna od najvećih pljački banaka u Europi kada su snage SFOR-a po naredbi međunarodne zajednice upale u Hercegovačku banku u Mostaru te ju zatvorili. Kao povod su naveli financijske malverzacije, koje sve do danas nisu dokazane. S uništenjem banke postigli su dva cilja: usporili su gospodarski razvoj Hrvata u BiH i otvorili tržište za ulazak zapadnih banaka.
Na današnji dan, navršava se 25. godina od upada u Hercegovačku banku. Uništenje Hercegovačke banke bio je projekt slamanja Hrvata Bosne i Hercegovine. Hrvati su bili najbolje organiziran narod, što je međunarodnim protektorima smetalo u njihovom cilju marginaliziranju Hrvata u BiH i pomaganju procesa majorizacije, dekonstituiranja i eliminacije iz političkog i društvenog života. Sprovedeno je nakon što je uspostavljena Hrvatska samouprava koja je odbila poslušnost vlastima u Sarajevu.
Upad u Hercegovačku banku proveo je tadašnji visoki predstavnik u BiH Wolfgang Petritsch uz angažiranje oklopne divizije SFOR-a. Aktiva banke potrošena je na troškove i plaće ostalih djelatnika koje je u banci postavila međunarodna uprava. Građanima i tvrtkama koji su imali deponirana sredstva u banci, kao ni dioničarima, novac nikada nije vraćen.
Sustavno slamanje gospodarstva Hrvata
Napadom na Hercegovačku banku počelo je sustavno slamanje regionalnog hercegovačkog gospodarstva, blokiranje financijskih sredstava i uvođenje privremene uprave. Odmah nakon upada uvedena je privremena uprava, a u BiH ulaze strane banke koje kupuju domaće, što jasno pokazuje u čijem je interesu izvršen upad u banku koja je tada bila financijski temelj ne samo Hrvata u BiH nego i šire.
U ranim jutarnjim satima pripadnici specijalnih postrojbi SFOR-a i Federalnog MUP-a s maskama na glavama upali su u sve poslovnice Hercegovačke banke u BiH. Uzimali su sve što se moglo uzeti, a svjedoci tvrde da su pojedini napadači uzimali novac s poda pošto ga nitko nije kontrolirao. Tada su međunarodni revizori tvrdili da postoje neki tajni računi banke, tzv. off shore, što nikad nije dokazano. SFOR-ovci i FMUP ponašali su se huliganski, narod je izlazio na ulice, počele su bitke u Mostaru, Grudama, Širokom Brijegu i Međugorju, došlo je do tučnjave, paljenja SFOR-ovih automobila i ranjavanja jednog SFOR-ovca u Mostaru.
Prosvjedujući građani blokirali su prilaze gradovima, a nastava u školama bila je obustavljena. Marko Tokić, predsjednik Hrvatske samouprave, komentirao je: Federalno koordinacijsko tijelo osnovano je od strane onih koji su znali da će doći do izvanrednog stanja i namjernog urušavanja javnog reda i mira. Te kako policija pod nadzorom Hrvatske samouprave može jamčiti sigurnost svim građanima.” Oko 20 sati međunarodni predstavnici uz pratnju SFOR-a napustili su mostarski hotel Ero.
Hercegovačka banka kao jezgra gospodarstva
Od 42 banke u FBiH 2001. godine, Hercegovačka banka sama je obavljala 36 % financijskih tijekova u BiH. Bila je jezgra gospodarstva Hrvata i hrvatskog napretka u BiH. Ni domaća federalna agencija ni međunarodne revizorske kuće nisu našle bezakonja. Nakon pljačke banka je otišla u stečaj, 4.500 gospodarskih subjekata ostalo je bez novca, 90.000 štediša bez štednji, a nitko nije odgovarao.
Uništenje banke bilo je plod američke politike i drugih država nesklonih Hrvatima, sklonih cementiranju stanja u BiH u kojem Bošnjaci dominiraju, a hrvatsko tkivo je marginalizirano. Izvješća međunarodne krizne skupine ICG slijedila su ideologiju “građanske BiH” i tri partikularna identiteta. Ta su izvješća bila uvod u uništavanje i pljačku Hercegovačke banke i slamanje financijske kralježnice Hrvata u BiH.
Hrvatska samouprava i međunarodni napad
Trećeg ožujka 2001. HDZ BiH proglasio je Hrvatsku samoupravu u BiH, osporavajući vlast u BiH. Sumnjalo se da novac za financiranje vojnika u okviru Vojske BiH koji su bojkotirali vlast stizao iz Hercegovačke banke. Po nalogu međunarodne uprave organiziran je tenkovski upad u banku radi nasilnog gušenja Hrvatske samouprave. 6. travnja 2001. pripadnici SFOR-a i federalne policije blokirali su zapadni dio Mostara.
Tenkovima su ušli u prizemlje banke i spustili sajle da bi iznijeli trezore, što nisu uspjeli. Deset dana poslije uslijedio je drugi upad, a britanski SAS koristio je eksploziv za iznošenje bankarske pričuve. Demolirani su svi uredi, a slike pape Ivana Pavla II. polomljene i zgažene. Akcija je bila neviđeno gaženje prava naroda na samoorganiziranje.
Oko 15 milijuna konvertibilnih maraka, inventar, oprema i novac odneseni su, a visoki dužnosnici SFOR-a nikada nisu dokazali da je Hercegovačka banka financirala HDZ BiH i Hrvatsku samoupravu, premda su to tvrdili. Revizija Federalne agencije za bankarstvo BiH nije našla nikakvog bezakonja, a angažirana međunarodna revizorska kuća također je potvrdila da u banci nije bilo propusta.
Bošnjački mediji optuživali su hrvatske banke
Mediji su govorili o “zloporabama i silnome kriminalu”, a novac je navodno prebacivan u Hrvatsku. Bošnjački mediji optuživali su hrvatske banke, uspoređujući ih s nacističkim švicarskim bankama. Banka se nikada nije oporavila, desetljeće poslije bila je u likvidaciji, a kazneni i politički procesi protiv prvih ljudi banke obustavljeni.
Nakon sklanjanja Ante Jelavića u Hrvatsku, prizivno vijeće poništilo je prvostupanjsku presudu i naložilo novo suđenje koje nikada nije nastavljeno. Banka je više od 11 godina bila pod privremenom upravom, sve do 13. srpnja 2012., kada je Agencija za bankarstvo Federacije BiH ukinula dozvolu za rad, otvorila postupak likvidacije i imenovala likvidacijskog upravitelja. Pljačka stoljeća po svijetu se prepričava, nazivajući Hercegovačku banku “Dobar posao u Mostaru”, aludirajući na film “Dobar posao u Italiji”.
