Problematika priuštivog stanovanja jedna je od najvažnijih društveno-političkih tema koja, kao rijetko koja u državi, uspijeva potaknuti interes i angažman građana. Dokazala je to i rasprava ‘Prema priuštivijem stanovanju u Europskoj uniji i Hrvatskoj’ koju je u Zagrebu organizirao Ured Europskog parlamenta u Hrvatskoj.
Pitanja i primjedbi na nedavno doneseni Nacionalni plan stambene politike, koji bi trebao omogućiti priuštivo i održivo stanovanje, nije nedostajalo. Postavljali su ih i iznosili studenti, arhitekti, predstavnici udruga, odvjetnici, sveučilišni profesori… No odgovore nisu dobili.
Najavljeni Branko Bačić, ministar graditeljstva i prostornog uređenja, nije uspio doći, a njegova zamjena iz ministarstva Tomislav Jukić morao je ‘odjuriti’ dalje za obavezama taman kada su počela pljuštati pitanja i primjedbe. Igrom slučaja, ili ipak ne, raspravu je odlučio napustiti taman kada je svoje primjedbe počeo iznositi profesor s Pravnog fakulteta u Zagrebu Gojko Bežovan koji se desetljećima bavi socijalnim politikama, a koji je prema vladinim mjerama vrlo kritičan.
Na zamolbu profesora da ostane i posluša što ima za reći, Jukić je izrazom lica dao do znanja da mu to ne pada na pamet demonstrirajući koliko su oni koji kreiraju mjere zainteresirani za puls nacije, i to one od koje bi itekako mogli učiti.
Mnogo minusa
Kvalitetu najvažnijeg dokumenta u području stambene politike dobro je sažela Iva Marčetić, znanstvena istraživačica na Arhitektonskom fakultetu u njemačkom Kasselu koja se godinama bavi problematikom priuštivog stanovanja.
“Naglasak Nacionalnog plana je na gradnji kao načinu rješavanju problema priuštivosti stanovanja, no mi nemamo manjak stanova. Imamo izgrađene gradove koji se moraju renovirati da bi stambene jedinice koje se ne koriste postale dio stambenog fonda. No to je politički vrlo ‘pipava’ tema jer podrazumijeva određeni vid prisile da se privatno vlasništvo stavi u funkciju stanovanja. Za to je potrebna snažna politika”, ističe Marčetić.
Naglašava da glavna tema ne bi trebala biti građenje već iskorištavanje onoga što imamo. Da prostora za iskorištavanje imamo govori i službeni podatak o čak 600 tisuća praznih stanova u Hrvatskoj, no mi i dalje radije idemo na ruku građevinskom sektoru umjesto, primjerice, mladima koji do 30-ih moraju živjeti s roditeljima jer si stan ne mogu priuštiti.
Nova strategija ponovno donosi iste mjere – program poticane stanogradnje, subvencioniranje kupnje prve nekretnine…, upozorava Marčetić zorno dočaravajući (ne)efikasnost mjera u Nacionalnom planu. Postavlja tako pitanje kako ćemo konkretno napuštenu kuću Hermana Bolléa u samom centru Zagreba, koja godinama zjapi prazna, staviti u funkciju stanovanja. Nacionalni plan, nažalost, ne odgovara na tu problematiku.
Dubravko Ranilović, predsjednik Udruženja poslovanja nekretninama pri HGK te direktor agencije Kastel nekretnine, napominje da je dobro da napokon imamo plan stambene politike, kao i da nije baš sve u njemu loše. “Problem turističkog najma dobro je detektiran, no loše je što se ponovno potiče potražnja i to s mjerom povrata 50 posto PDV-a na kupnju prve nekretnine, što naša struka nije podržala. Loše je i što se porez na nekretnine ne obračunava na njezinu vrijednost”, kaže Ranilović. Zaključuje da Nacionalni plan pozdravlja, ali se nada “da će doći do određenih promjena”.
Čista muljaža
Činjenica da se samo mjesec dana od usvajanja strategije već zazivaju njezine izmjene dovoljno govori o uspješnosti javnih politika koje prečesto zakone i strategije donose više radi “šminke” nego kao ostvarive akcijske planove. Takvu stambenu politiku Vedrana Likan, direktorica tvrtke Colliers za Hrvatsku, Sloveniju i Bosnu i Hercegovinu, naziva “muljanjem kakvo Hrvatska nije vidjela”.
“U Hrvatskoj govorimo isključivo o tržišnom, odnosno komercijalnom stanovanju, kojem vlada kapital koji nema nikakav interes brinuti o socijalnom i priuštivom stanovanju. Istovremeno, država nema nikakve politike ili okvire za adekvatno adresiranje tog problema”, navodi.
O problemu koji ne muči samo Hrvatsku, već sve zemlje Europske unije, govorili su i hrvatski eurozastupnici HDZ-ova Nikolina Brnjac i Gordan Bosanac iz Možemo! O razmjerima izazova s kojima se suočavaju stanovnici Europe, posebno mladi, govori činjenica da je Europska komisija prvi put imenovala povjerenika za energetiku i stanovanje, a Europski parlament osnovao Poseban odbor za stambenu krizu u EU, čiji su članovi Brnjac i Bosanac. No svaka zemlja, ističu, ima svoje specifičnosti pa problem priuštivosti mora zasebno rješavati. EU tu može financijski pomoći preraspodjelom novca iz europskog proračuna, no to još nije napravila.
