Kad je Vaterpolski savez susjedne Srbije objavio kako njihovi klubovi „iz stabilizacijskih razloga“, točnije velikih troškova putovanja odustaje od natjecanja u jakoj Regionalnoj ligi, nije bio mali broj dalmatinskih sportskih radnika, koji su posumnjali u tu argumentaciju. Točnije, bili su bliže stavu da je u pitanju politički, a ne sportski potez. A sumnje su se vrlo brzo obistinile. Srpski će klubovi, ipak, igrati u Regionalnoj ligi, ali samo sa Crnogorcima, bez Hrvata. Kao u onoj ne baš staroj političkoj i pomalo otrcanoj priči „o dva oka u istoj glavi“.
Kako je ta vijest primljena u šibenskoj Crnici!? Dojam je bez prevelikog žala i pogledom u budućnost.
– Nije svako zlo za zlo! Kao da su nama jeftina bila mukotrpna putovanja o Kragujevca i Šapca!? Ta sredstva ćemo utrošiti na poboljšanje rada s mladima, od kojih neki već ozbiljno kucaju na vrata prve momčadi – unisoni su Tomislav Jukić, Cico Ninić i ostali, koji zajedno s vrijednom tajnicom Katarinom Šupe vode svakodnevnu brigu o vaterpolistima „Solarisa“.
Vijest iz Beograda potakla je i neke dobre, stare inicijative glede vaterpolske baze. Nije baš mali broj klubova, koji su se ugasili na potezu od Biograda do Rogoznice: Vodice, Funcuti, Žaborić, Brodarica, Primošten, Ankora (Rogoznica), Croatia (Turanj)… Zato je oživljena priča o utemeljenju Županijskog vaterpolskog saveza, oko čega se svojedobno posebno zalagao betinski kantadur Oliver Jakovčev, dok je obavljao funkciju tajnika betinskog Brodograditelja.
Sad je ta zamisao modificirana u Međužupanijski savez s klubovima sa zadarsko-biogradskog područja. Ne bez razloga. Nadareni vaterpolisti iz Turnja, Svetog Fiipa i Jakova, te Biograda rado su stavljali na glavu šibensku vaterpolsku kapicu. Kao znak poštivanja Solarisovih uspjeha i dobrosusjedstva. Danas su među prvotimcima Solarisa Roko Pelicarić i Eugen Koprčina, a još su živa sjećanja na Tonija Santinija, Eškinju…
