Sutra počinju ljetne Olimpijske igre u Parizu. Iako organizatori inzistiraju da će ove igre biti odvojene od politike, povijest ovog događaja ukazuje na suprotno. Zašto su Olimpijske igre od samih početaka bile obijane politikom, objašnjava jedan od urednika medija Politico Ali Walker. Kraću analizu prenosimo u cijelosti.
Ako postoji jedna stvar koju organizatori Olimpijskih igara žele da znate, to je da politici nema mjesta na njihovom dvogodišnjem sportskom događaju. To je načelo koje je Međunarodni olimpijski odbor (MOO) naveo uoči Ljetnih igara u Parizu koje počinju sljedeći tjedan, kada je objavio da se sportaši iz Rusije i Bjelorusije mogu natjecati, unatoč sudjelovanju njihovih zemalja u napadu na Ukrajinu.
Također, MOO-a ne želi ni čuti pozive da se spriječi Izrael da se pridruži Igrama zbog rata u Gazi. Istina je, međutim, da su Olimpijske igre političke, uvijek su bile političke i uvijek će biti političke. Samo pitajte Adolfa Hitlera, Vladimira Putina i gala Asterixa. Na površini, Igre su proslava atletizma. Ispod toga, one se bave politikom još od izvornih Olimpijskih igara u staroj Grčkoj, kada su gradovi-države koristili priliku za političko manevriranje i stvaranje saveza.
Početak u Grčkoj
Moderne igre (prve održane, nimalo slučajno, u Grčkoj na godišnjicu proglašenja neovisnosti zemlje od Osmanskog Carstva) možda su bile utemeljene na najplemenitijem političkom načelu — promicanju međunarodne dobre volje. Ali brzo su bile prožeti nacionalizmom, propagandom, varanjem i na kraju čak terorizmom i ubojstvima.
Ova tamna strana Olimpijskih igara bila je tema “Asterixa na Olimpijskim igrama”, kultnog stripa iz 1968. francuskih crtača Renéa Goscinnyja i Alberta Uderza. U stripu maleni Asterix putuje iz svog opkoljenog galskog sela u Grčku kako bi se natjecao protiv mišićavih Spartanaca i krupnih Rimljana. Rimljane, koje su Grci temeljito pretukli i ponizili, Asterix je zatim prevario davši im da popiju čarobni napitak iz svog sela (lijek za poboljšanje performansi tog vremena) uoči posljednje utrke Olimpijade.
Kao što jedan rimski centurion mudro primjećuje u stripu: “Ako želimo biti unaprijeđeni, Julije Cezar mora biti zadovoljan, a ako želite zadovoljiti Julija Cezara, morate osvojiti utrku i palmu pobjede”. Umjesto toga, Rimljani su uhićeni zbog varanja, a Asterix je proglašen pobjednikom. Iako fikcija, crtani film Asterix inspiriran je stvarnim svijetom, u kojem su niz diktatora i ratnih zločinaca koristili Igre za raspirivanje populističkih emocija ili ih ciljali kako bi napravili krvavu poantu.
Iluzije o nadmoći
Najzloglasnije je to što je nacistički vođa Adolf Hitler pokušao iskoristiti Olimpijske igre 1936. u Berlinu da dokaže svoje teorije o rasnoj nadmoći – samo da bi doživio kako mu se san ruši zbog tamnoputog američkog trkača Jesse Owensa koji je osvojio četiri zlatne medalje.
Igre 1972. bile su meta palestinske terorističke skupine Crni rujan, koja je organizirala nasilno uzimanje talaca u Olimpijskom selu u Münchenu, ubivši 11 Izraelaca i zapadnonjemačkog policajca. Sljedeće Olimpijske igre u Montrealu bojkotiralo je 29 zemalja u znak prosvjeda protiv sudjelovanja Novog Zelanda nakon što je njegov ragbi tim gostovao u aparthejdskoj Južnoj Africi.
Bojkoti iz doba Hladnog rata tada su dominirali Igrama 1980. i 1984. u Moskvi i Los Angelesu, jer su Sjedinjene Države i SSSR držali svoje sportaše kod kuće. Nedavno su ruski predsjednik Vladimir Putin i kineski Xi Jinping iskoristili Olimpijske igre za legitimizaciju i veličanje svojih nacija (i samih sebe). Peking je bio domaćin Igara dvaput u ovom stoljeću, iskoristivši Olimpijske igre 2008. da najavi svoj dolazak kao svjetsku silu uz ritam 2008 bubnjara tijekom zadivljujuće ceremonije otvaranja. Zimske olimpijske igre u Kini 2022. zasjenili su pozivi na bojkot zbog načina na koji Peking postupa prema svojoj manjinskoj ujgurskoj populaciji. Ali nitko nije toliko iskoristio Igre za svoju političku korist kao Putin. Nakon što je nakon Olimpijskih igara 2008. u Kini izvršio invaziju na dijelove susjedne Gruzije, ruski čelnik to je ponovio šest godina kasnije.
Kremlj je prvi orkestrirao drsku dopinšku zavjeru na Zimskim olimpijskim igrama u Sočiju 2014. kako bi osigurao da Rusija završi na vrhu tablice medalja, a zatim je iskazao silu i nacionalizma slanjem “malih zelenih ljudi” na poluotok Krim, započevši desetljeće brutalne borbe u Ukrajini.
Igre su već počele…
Pa što će se dogoditi u Parizu? Olimpijske igre 2024. već su zasjenjene političkim preokretima u Francuskoj nakon što je predsjednik Emmanuel Macron prošlog mjeseca raspisao prijevremene izbore. Ostala politička pitanja koja bi mogla obojiti ove Igre uključuju rat u Ukrajini, izraelsko-palestinski sukob i optužbe o kineskom dopinškom varanju od strane SAD-a. Neka Igre počnu? Već su počele…
Izrael upozorio Francusku na moguće terorističke napade na izraelske sportaše na OI, što podržava Iran