Poljski ministar vanjskih poslova Radoslaw Sikorski nedvojbeno je jedan od najbližih saveznika SAD-a odnosno State Departmenta s kojim je usko surađivao dok je živio u Washingtonu do preuzimanja navedene dužnosti u novoj poljskoj vladi eurocentričnog, lijevog premijera Donalda Tuska.
Toliko je jaka politička figura, sa snažnim diplomatskim i drugim vezama u Washingtonu, da ga smatram i budućim šefom diplomacije EU-a „u sjeni“ s obzirom kako će tu dužnost u budućem sazivu Europske komisije gotovo sigurno od odlazećeg Josepa Borrella preuzeti donedavna estonska premijerka (koja je baš u tu svrhu i napustila premijersku dužnost) Kaja Kallas. Jer baltičke države iz sastava bivšeg SSSR-a već dugo slušaju sve ono što im Varšava kaže, kao njihova ponajveća zaštitnica. A zaštita, naravno, za sobom uvijek vuče i poslušnost u svemu pa tako i u politici. Zato će i Kallas nedvojbeno slušati što joj govori ovaj moćni poljski političar.
Dakle, riječi Radeka Sikorskog uvijek se mogu i moraju uzimati ozbiljno (nikako ne isključivo od strane spomenutih baltičkih država), jer preko njega s EU-om zapravo komunicira Washington. Upravo u tom kontekstu se moraju promatrati i njegove riječi o budućim američkim vanjskopolitičkim potezima koji se tiču Europe i o kojima je 22. srpnja pisao europski segment američkog medija POLITICO koji je sa Sikorskim obavio razgovor. Vrlo su znakovite i na njih se mora obratiti pozornost, jer poljski šef diplomacije politički nikada ne govori u prazno.
I nakon Ursule Ursula: nove ideje i stari problemi. Kuda ide EU?
Upozorio je EU na ono što dolazi s one strane Atlantika
Sikorski je istom prigodom upozorio europske saveznike da se moraju pripremiti za “promjenu” u transatlantskim odnosima i početi trošiti više sredstava na obranu – bez obzira tko bude izabran za američkog predsjednika na izborima u studenom. Rekao je kako vjeruje da će Sjedinjene Države ostati “strateški partner” Europske unije bez obzira na to tko pobijedi u američkoj predsjedničkoj utrci.
Ali europske zemlje “nemaju drugog izbora” nego preuzeti veću odgovornost za svoju zajedničku obranu s obzirom da će Washington nastaviti “pomno pratiti Aziju”.
“Naš je posao objasniti našim američkim partnerima da sve dok osjećamo rusku prijetnju, nećemo se tamo moći u potpunosti angažirati”, rekao je misleći na Aziju, gdje europske zemlje imaju mnogo manje raspoređenih snaga nego Sjedinjene Države.
Komentari Sikorskog, koji su izneseni nakon što je američki predsjednik Joe Biden najavio svoje povlačenje iz predsjedničke utrke, naglašavaju rastuću zabrinutost među europskim saveznicima Washingtona da bi SAD mogao značajno smanjiti svoje ulaganje u NATO, poglavito ako bivši predsjednik Donald Trump i njegov izolacionistički potpredsjednik JD Vance budu izabrani na izborima 5. studenog.
Diplomati iz nekoliko zemalja sve nervoznije Europe zbog mogućeg Trumpovog povratka, tvrde kako je zaokret prema Aziji dublji trend u vanjskoj politici SAD-a i da će se nastaviti neovisno čiji predsjednik zasjedne u Bijelu kuću – republikanski ili demokratski.
Sikorski: Žrtve smo najvećeg hibridnog napada u desetljećima
Sikorski EU kolegama prezentirao važan dokument
Kako navodi Politico, Sikorskijev ured pripremio je dokument na pet stranica u kojem se analiziraju transatlantski odnosi, kojeg je predstavio drugim ministrima vanjskih poslova EU-a tijekom sastanka u Bruxellesu u ponedjeljak.
U njemu se poziva EU i nacionalne vođe da brzo prilagode svoje ponašanje nadolazećoj promjeni, ali i da zajednički rade na otklanjanju negativnih percepcija o transatlantskim odnosima koje su se ustalile, ponajviše na republikanskoj strani.
Između ostalog, moraju se pozabaviti percepcijama – točnima ili netočnima – da Ameriku iskorištavaju njezini trgovinski partneri, uključujući Europsku uniju. Iako je EU i dalje glavni globalni trgovinski partner Sjedinjenih Država, sve veći deficit SAD-a u trgovini s Europom pridonosi ovoj priči.
Elite s obje strane Atlantika trebaju “naučiti razgovarati” s javnošću o tome zašto je odnos EU-a i SAD-a obostrano koristan i u gospodarskom i u strateškom smislu, navodi se u dokumentu.
Fokus na ruske dezinformacije
Drugi fokus u navedenom dokumentu Radeka Sikorskog, kako navodi Politiko, su ruske dezinformacije i propaganda, koje se pojačavaju uoči predsjedničkih izbora u studenom i kojima je cilj potkopati američku podršku ratu u Ukrajini.
“Ako Moskva može potaknuti izolacionističke tendencije među Amerikancima, uvjeriti ih da Sjedinjene Države nemaju stvarnih interesa za koje se vrijedi boriti u Europi, i motivirati ih da se suprotstave vojnoj pomoći Ukrajini onda bi Kremlj mogao dobiti ne samo vojni rat u Ukrajini, već i hibridni na cijelom Zapadu.”
Ukazujući na razlike u percepciji Rusije između mlađih i starijih Amerikanaca, dokument također potiče kreatore politike da fino prilagode svoje argumente mlađoj publici koja nije upoznata sa Sovjetskim Savezom.
Na kraju, poljski dokument prezentiran od njenog ministra vanjskih poslova europskim kolegama poziva institucije EU-a i one američke da pojačaju “stratešku komunikaciju” usmjerenu na kreatore politike u Washingtonu i učvrste ideju da SAD ima koristi od saveza s europskim zemljama.
Meter o tome zašto je Putin oprezan oko jučerašnje Bidenove odluke i koga ne treba otpisati
Težak poraz poljskog premijera Tuska
Istodobno, u poljskom, ideološki potpuno podijeljenom društvu, nastavljaju se davno započete borbe. Ovoga puta po pitanju prava na pobačaj. Dovele su do prvih ozbiljnih pukotina u vladajućoj heterogenoj Građanskoj koaliciji (KO) pod vodstvom premijera Donalda Tuska.
Sve je počelo 12. srpnja kada je 24 zastupnika Poljske narodne stranke (PSL) u donjem domu parlamenta Sejmu glasovalo protiv ublažavanja zabrane pobačaja, kao i svi oporbeni zastupnici koje predvodi bivša dugogodišnja vladarica Poljskom desna stranka Pravo i pravda (PiS). Protiv je glasovalo 218 zastupnika — dok je za bilo njih 215, pri i tri konzervativna člana iz Tuskove koalicije koji su i torpedirali Tuskov prijedlog.
Zbog ovog neočekivanog poraza premijer Donald Tusk smijenio je u utorak svog zamjenika ministra razvoja i tehnologije. Waldemar Sługocki, član Tuskove Građanske koalicije (KO), bio je među onima koji nisu sudjelovali u glasovanju – pozivajući se na dugo planirani put u Sjedinjene Države. Tusk je jasno dao do znanja da je njegov otkaz zamišljen kao kazna.
“Disciplina u koaliciji je nužna kako ne bi došlo do pukotine koja bi omogućila PiS-u da se dokopa vlasti”, upozorio je Tusk čiju koaliciju čine njegov liberalni KO, Stranka ljevice, centristička Poljska 2050 i Poljska narodna stranka (PSL) osnovana prošle godine nakon što je populistička desna stranka PiS izgubila većinu na izborima u listopadu.
Osim Sługockog, protiv zakonskog prijedloga glasali su i Krzysztof Grabczuk i Roman Giertych.Grabczuk je imao opravdanje jer je bio u bolnici, dok je Giertych smijenjen s mjesta potpredsjednika zastupničkog kluba KO.
Hoće li nakon ovoga, suprotno Tuskovim riječima, doći do „pukotina“ unutar krhke vladajuće koalicije tek treba vidjeti. Jer ideološke borbe su uvijek sklisko područje, što se upravo i pokazalo. Oporbena manjina je nadglasala vladajuću većinu, što po bilo kojeg premijera nikada nije ugodno a nerijetko, barem u razvijenim demokracijama povlači za sobom i njegovu ostavku.
Više nije tajna. Evo s kolikim nuklearnim potencijalom raspolaže SAD
Naravno, do toga u Poljskoj neće doći. Tamo su ulozi u ideološki podijeljenom društvu golemi da bi si ljevica mogla priuštiti takav “komoditet” treniranja demokracije. neovisno što se radi o Tuskovom bolnom porazu po temi koja je bila i njegovo ključno predizborno obećanje da će je uspješno provesti u djelo.
